Kenneth Arnold i leteći tanjuri

Kenneth Arnold bio je poslovni čovjek i pilot iz Boisea u Idahu koji je poslovno letio vlastitim malim zrakoplovom, često nad planinama Kaskadskog gorja. U lipnju 1947. Sjedinjene Države bile su na početku Hladnog rata, a o tajnom oružju i novim mlaznim zrakoplovima mnogo se pisalo.

Devet bljeskova nad Kaskadama

Dana 24. lipnja 1947. Arnold je letio od Chehalisa prema Yakimi. Usput je skrenuo prema planini Rainier jer je čuo da je raspisana nagrada od pet tisuća dolara za pronalazak vojnog transportnog zrakoplova koji se srušio na njezinim obroncima. Nebo je bilo potpuno vedro. Nešto prije tri sata poslije podne, na visini od oko 2800 metara, odustao je od potrage i okrenuo prema istoku.

Tada je ugledao jak bljesak, kao kad se Sunce odbije od zrcala. Pomislio je da je preblizu nekom zrakoplovu, ali vidio je samo putnički DC-4 daleko iza sebe. Nakon tridesetak sekundi ugledao je niz bljeskova sjeverno od planine. Dolazili su od devet predmeta koji su letjeli u dugom, stepenasto poredanom nizu. Da nije riječ o odsjaju na staklu, provjerio je naginjući zrakoplov, skidajući naočale i otvarajući prozor.

Predmeti su prošli ispred snježnih padina Rainiera, na kojima su se vidjeli kao tamni obrisi, a povremeno su se okretali i bljeskali. Arnold je rekao da su bili tanki i plosnati, zaobljeni sprijeda i šiljasti straga, a jedan se razlikovao od ostalih. Kretali su se vijugavo, "kao rep kineskog zmaja". Izmjerio je satom na ploči s instrumentima koliko im treba od Rainiera do planine Adams: minutu i 42 sekunde. Kad je kasnije izračunao brzinu, dobio je više od 2700 kilometara na sat, ali je zbog nesigurne udaljenosti procjenu zaokružio na oko 1900 kilometara na sat.

Kako je nastao "leteći tanjur"

Nakon slijetanja u Yakimi Arnold je o svemu pričao drugim pilotima, koji su pomislili na novo vojno oružje. Sljedećeg dana, 25. lipnja, zaustavio se u Pendletonu u Oregonu i otišao u uredništvo lista East Oregonian. Novinari Nolan Skiff i Bill Bequette ocijenili su ga kao ozbiljnog i pouzdanog svjedoka, a Bequette je istog dana napisao da je pilot vidio devet letjelica "nalik tanjuru".

Priča se kroz agenciju Associated Press proširila po cijeloj zemlji, a od 26. lipnja novine su počele koristiti izraze "leteći tanjur" i "leteći disk". Arnold je kasnije tvrdio da je tanjurom opisao način na koji su se predmeti kretali, kao tanjur bačen da poskakuje po vodi, a ne njihov oblik. U prvim izjavama ipak je i oblik uspoređivao s tanjurom, diskom ili kalupom za pitu. Novinama je rekao i da ga pola ljudi gleda kao kombinaciju Einsteina, Flasha Gordona i čudaka.

U tjednima nakon toga stotine ljudi u SAD-u i drugdje prijavile su slična viđenja. Početkom srpnja počele su i priče iz Roswella u Novom Meksiku.

Vojska, pelikani i snijeg s vrhova

Dvojica obavještajnih časnika vojnog zrakoplovstva razgovarala su s Arnoldom 12. srpnja 1947. U izvještaju su napisali da vjeruju kako je Arnold doista vidio ono što opisuje, jer teško je zamisliti da bi čovjek njegova ugleda izmislio tako detaljan izvještaj. Arnold im je predao i pisani izvještaj s crtežom. Službeni javni zaključak vojnog zrakoplovstva ipak je bio da je riječ o fatamorgani. Arnoldovo viđenje bilo je među slučajevima koji su doveli do osnivanja prvih službenih istraga, Projekta Sign krajem 1947., a kasnije i Projekta Blue Book.

Od tada su ponuđena mnoga objašnjenja. Neki vojni dužnosnici 1947. smatrali su da je vidio mlazne lovce P-80. Harvardski astronom Donald Menzel predlagao je redom snijeg koji vjetar raznosi s vrhova, valovite oblake i kapljice vode na prozoru. Pisac Steuart Campbell smatrao je da su to bile fatamorgane snježnih vrhova, a neki skeptici predložili su meteore ili jato velikih bijelih pelikana, koji žive u tom kraju i čija krila mogu bljeskati na suncu. Zagovornici neobjašnjenog podrijetla odgovaraju da je Arnold bio iskusan pilot, da je predmete vidio na pozadini planine kojoj je znao udaljenost i da su ih istog dana prijavili i drugi ljudi u tom kraju.

Arnold je ostatak života ostao vezan uz temu. S izdavačem Raymondom Palmerom 1952. objavio je knjigu o svom iskustvu i istrazi koja je uslijedila, a kasnije je izjavljivao da misli kako predmeti nisu bili zemaljski. Umro je 1984.