Nestanak broda USS Cyclops

USS Cyclops bio je golem brod. Nosio je ugljen za ratne brodove na moru, a iznad njegove palube dizale su se visoke čelične konstrukcije za brzi pretovar. Njegov nestanak u ožujku 1918. i danas je jedan od najvećih gubitaka američke mornarice koji nisu nastali u borbi.

Brod i njegov kapetan

Cyclops je porinut 1910. u brodogradilištu William Cramp & Sons u Philadelphiji. Prije rata opskrbljivao je ratne brodove ugljenom, od Baltika do Kariba, a tijekom nemira u Meksiku pomagao je u prijevozu izbjeglica. Kad su SAD u travnju 1917. ušle u Prvi svjetski rat, brod je preuzela mornarica i poslala ga u konvoje prema Francuskoj, a zatim u južni Atlantik, gdje je opskrbljivao britanske brodove.

Zapovijedao mu je George Worley, koji je brodom upravljao od prvog dana. Kasnija istraga otkrila je da je rođen u Njemačkoj kao Johann Frederick Wichmann i da je u Ameriku stigao kao mladić. Bivši članovi posade opisivali su ga kao hirovitog i grubog zapovjednika, a neki su ga zvali "prokletim Nizozemcem", što je tada bio pogrdan naziv za Nijemca.

Posljednje putovanje

U veljači 1918. Cyclops je u Rio de Janeiru ukrcao teret manganove rudače, sirovine za proizvodnju čelika i streljiva. Teret od oko 10 800 tona prelazio je ono što je brod obično nosio, a jedan od dva motora imao je napuknuti cilindar i nije radio. Brod je 16. veljače isplovio iz Rija i, nakon zaustavljanja u Salvadoru, zaplovio prema Baltimoreu.

Na putu je neplanirano pristao na Barbadosu. Na brodu su, osim posade, bili i putnici, među njima američki generalni konzul u Rio de Janeiru Alfred Gottschalk. Dana 4. ožujka Cyclops je isplovio s Barbadosa. U Baltimore je trebao stići 13. ožujka. Nikad nije stigao, a nije poslao ni poziv u pomoć.

Potraga i sumnje

Mornarica je javnosti objavila da brod kasni tek sredinom travnja 1918., kad je vijest bila na naslovnicama brojnih američkih novina. Brodovi su pretraživali more, ali nisu pronašli ni olupinu, ni čamce, ni mrlje nafte. Dana 1. lipnja 1918. tadašnji pomoćnik ministra mornarice Franklin D. Roosevelt proglasio je brod izgubljenim, a sve ljude na njemu mrtvima.

Budući da je zemlja bila u ratu, prva sumnja pala je na njemačke podmornice ili mine. Druga je bila izdaja. Američki konzul na Barbadosu poslao je u travnju brzojav u kojem je prenio glasine o nemirima na brodu tijekom putovanja i izrazio bojazan zbog kapetanova podrijetla, priznajući da za to nema čvrstih razloga. Mornarička obavještajna služba temeljito je istražila Worleyja. Zaključila je da je bio težak zapovjednik, ali nije pronašla dokaze da je bio nelojalan ni da je posada spremala pobunu. Nakon rata pregledani su njemački pomorski zapisi. U njima nije bilo ničega o Cyclopsu.

Sudbina brodova blizanaca

Najviše podrške danas ima objašnjenje vezano uz konstrukciju broda. Cyclops je projektiran za ugljen, a manganova rudača mnogo je gušća: zauzima manje prostora, ali je teža i može se pomicati u skladištu. Umirovljeni kontraadmiral George van Deurs smatrao je da su uzdužni nosači takvih brodova s vremenom mogli oslabiti, pa bi se brod u visokim valovima mogao prelomiti. Stručnjak osiguravajuće kuće Lloyd's, u radijskom dokumentarcu BBC-ja iz 2009., upozorio je da se mokra rudača može pomaknuti i nagnuti brod, osobito ako mu otkaže jedini ispravan motor.

Tom objašnjenju u prilog ide i sudbina dvaju od triju brodova iste klase. Proteus i Nereus, prodani 1941. civilnim vlasnicima, nestali su iste godine bez traga, oba s teretom gustog boksita. Treći, Jupiter, preuređen je u prvi američki nosač zrakoplova, Langley, i potopljen je 1942. nakon japanskog napada.

Mornarica je tada zaključila da su predložene mnoge teorije, ali da nijedna zadovoljavajuće ne objašnjava nestanak. Do danas olupina Cyclopsa nije pronađena.