Nestanak leta Flying Tiger 739

Put preko oceana

Dana 15. ožujka 1962. zrakoplov Flying Tiger Linea, Lockheed Super Constellation oznake N6921C, letio je kao vojni prijevoz 739/14 iz Agane na Guamu prema zračnoj bazi Clark na Filipinima. Službeno izvješće Civil Aeronautics Boarda navodi 96 vojnih putnika i jedanaest članova posade. Let je bio dio prijevoza osoblja američke vojske, ali njime je upravljala privatna zrakoplovna kompanija.

Posljednje poznato javljanje o položaju zabilježeno je u 14:22 po srednjem vremenu po Greenwichu. Izvješće smješta nestanak zapadno od točke 13°14′ sjeverne širine i 140° istočne dužine. Zrakoplov nije stigao u Clark u predviđeno vrijeme. Kada se nije javio ni nakon očekivanog vremena potrošnje goriva, proglašen je nestalim i pokrenuta je opsežna potraga.

Svjedočanstvo s mora

Posada jednog trgovačkog broda prijavila je da je oko 15:30 po srednjem vremenu po Greenwichu vidjela pojavu nalik eksploziji u zraku, u blizini mjesta gdje bi zrakoplov mogao biti. Civil Aeronautics Board u izvješću bilježi opažanje kao dio dostupnih dokaza, ali ga ne tretira kao izravno utvrđen uzrok. Svjedoci nisu mogli pregledati olupinu niti povezati pronađeni predmet s letom.

Potraga zrakoplovima i brodovima nije pronašla ostatke koji bi se mogli sigurno pripisati N6921C. Bez olupine nije bilo moguće pregledati motore, spremnike, konstrukciju ili instrumente. Nije pronađen ni snimač leta koji bi pokazao što se događalo u kokpitu. Službeni izvještaj zaključio je da se vjerojatni uzrok ne može utvrditi na temelju tada dostupnih dokaza.\n\nU izvješću su odvojeni zabilježeni podaci od zaključaka: vrijeme polaska, posljednje javljanje, očekivani dolazak i procijenjeno vrijeme do potrošnje goriva mogu se rekonstruirati iz evidencije. No položaj nestanka ostaje približan, a iskaz brodske posade opisuje doživljenu pojavu, ne pregled olupine. Istražitelji su stoga mogli procijeniti kada i gdje se nesreća vjerojatno dogodila, ali ne i pouzdano odrediti njezin mehanizam.

Moguća objašnjenja i njihove granice

U trenutku potrage opažanje posade tankera bilo je važan trag. Ako je doista vidjela eksploziju zrakoplova, ono bi moglo upućivati na nagli raspad ili požar u zraku. No svjetlosna pojava nije sama po sebi dokaz da je riječ o letu 739. Bez olupine nije bilo moguće utvrditi je li uzrok bio tehnički kvar, požar, sudar, sabotaža ili neki drugi događaj.

Kasniji novinski prikazi ponavljali su razne mogućnosti, uključujući eksploziju, ali službeni zaključak ostao je suzdržan. Teorija o namjernoj sabotaži ponekad se vezivala uz vojni karakter leta i političke napetosti tog razdoblja. Ipak, sam kontekst ne potvrđuje da je do sabotaže došlo. Nema provjerenog dokaza u izvješću koji bi identificirao počinitelja ili motiv.

Nestali bez olupine

Civil Aeronautics Board zaključio je da su svi ljudi u zrakoplovu nestali i pretpostavljeno mrtvi. Ta formulacija opisuje stanje službenog slučaja nakon neuspjele potrage. Ne znači da su vlasti znale točno kako je zrakoplov izgubljen. Članovi posade i putnici ostali su bez mjesta počinka koje bi se moglo povezati s pronađenim ostacima; zbog toga o slučaju treba pisati dostojanstveno, bez dramatiziranja njihove sudbine.

Let 739 ostaje važan primjer granica istrage kada nema olupine. Službeni izvještaj, vremenski podaci i svjedočanstvo s broda daju okvir događaja, ali ne omogućuju konačnu rekonstrukciju. Dok se ne pronađu novi provjerljivi dokazi, razlika između mogućeg objašnjenja i utvrđenog uzroka mora ostati jasna.