Operacija Mockingbird

Kad netko danas kaže "operacija Mockingbird", obično misli na tvrdnju da je CIA od pedesetih godina potkupljivala urednike i novinare velikih američkih listova i preko njih oblikovala javno mnijenje. U toj priči ima dokumentiranih činjenica, ali i dijelova koje dokumenti ne potvrđuju. Zato ovaj članak odvaja jedno od drugog.

Prisluškivanje iz 1963.

Jedini službeni dokument koji poznaje naziv Mockingbird nastao je 1973. Tadašnji direktor CIA-e James Schlesinger, nakon što se pokazalo da su bivši službenici CIA-e sudjelovali u aferi Watergate, naložio je zaposlenicima da prijave sve aktivnosti agencije koje bi mogle biti izvan njezinih zakonskih ovlasti. Iz tih prijava nastao je dokument od gotovo 700 stranica, unutar agencije prozvan "obiteljski dragulji". Javnosti je postao dostupan tek 2007.

U njemu se opisuje projekt MOCKINGBIRD: od ožujka do lipnja 1963. CIA je prisluškivala telefone dvojice novinara, Roberta Allena i Paula Scotta, koji su u svojoj kolumni objavljivali podatke iz tajnih vladinih izvješća. Cilj je bio otkriti tko im te podatke odaje. Prisluškivanje je odobrio direktor John McCone. Prema dokumentu, akcija je otkrila mnogo njihovih kontakata i izvora. Kako je CIA bila obavještajna služba za inozemstvo, nadzor američkih građana na američkom tlu bio je upravo ono što joj zakon nije dopuštao.

Što je utvrdio Senat

Sredinom sedamdesetih Kongres je istraživao obavještajne službe. Churchov odbor Senata u završnom izvješću iz 1976. posvetio je poseban dio odnosu CIA-e i medija. Utvrdio je da je CIA tijekom Hladnog rata imala mrežu stotina stranih novinara i izdavača kojima se služila za širenje propagande u inozemstvu, da je sudjelovala u objavljivanju više od tisuću knjiga i da je među njezinim tajnim suradnicima bilo i oko pedeset američkih novinara ili zaposlenika američkih medija. Odbor je upozorio da propaganda namijenjena inozemstvu može doći i do američke publike.

Dio podataka odbor nije objavio, a imena novinara ostala su tajna. U veljači 1976. novi direktor CIA-e George H. W. Bush objavio je da agencija više neće sklapati plaćene ni ugovorne odnose s akreditiranim novinarima američkih medija.

Članak od 25 000 riječi

U listopadu 1977. Carl Bernstein, jedan od dvojice novinara koji su razotkrili Watergate, objavio je u časopisu Rolling Stone opsežan članak o CIA-i i tisku. Tvrdio je da je tijekom 25 godina više od četiristo američkih novinara obavljalo zadatke za CIA-u, od razmjene informacija do pružanja novinarske krinke agentima, te da su za to znali i neki vlasnici i urednici velikih medijskih kuća. Njegovi izvori uglavnom su bili neimenovani bivši i sadašnji službenici. Neki su ga kritičari zato smatrali nedovoljno potkrijepljenim, a imenovane redakcije dio su tvrdnji osporile.

Kako je nastao naziv

Izraz "operacija Mockingbird" za cijeli taj sustav prvi je upotrijebila spisateljica Deborah Davis u biografiji vlasnice Washington Posta Katharine Graham, objavljenoj 1979. Prema njezinoj tvrdnji, Frank Wisner, jedan od osnivača tajnih operacija CIA-e, krajem četrdesetih i pedesetih godina okupio je mrežu uglednih novinara i urednika. Knjiga je izazvala sporove, a izdavač ju je ubrzo povukao iz prodaje. Kasnije je ponovno objavljena.

Povjesničari se slažu da je CIA, osobito pod Wisnerom, preko lažnih zaklada financirala časopise, radiopostaje i kulturne organizacije u inozemstvu. Povjesničar Hugh Wilford opisao je tu mrežu, koju je sam Wisner nazivao "moćnim Wurlitzerom", po orguljama koje sviraju na tisuću načina. No dosad objavljeni dokumenti ne potvrđuju da je postojao jedan organizirani program pod imenom Mockingbird kojim bi CIA upravljala američkim tiskom.

Zašto je priča i danas živa

Mockingbird se u raspravama o medijima često spominje kao dokaz da tisak nije neovisan. Za jedne je to opravdan oprez, jer su se veze CIA-e s novinarima doista pokazale stvarnima i dugo skrivanima. Drugi upozoravaju da se iz ograničenog i dokumentiranog skupa činjenica izvode tvrdnje koje dokumenti ne podupiru. Mnoge spise iz tog razdoblja agencija ni danas nije objavila, pa rasprava ostaje otvorena.