Otmica Betty i Barneyja Hilla

Betty i Barney Hill živjeli su u Portsmouthu u New Hampshireu. Betty je bila socijalna radnica, a Barney poštanski službenik. Bili su ugledni članovi zajednice, aktivni u udruzi za prava Afroamerikanaca NAACP. Bili su mješoviti bračni par: Barney je bio Afroamerikanac, a Betty bjelkinja.

Noć na cesti broj 3

U rujnu 1961. vraćali su se s kratkog odmora na Niagarinim slapovima i u Montrealu. Kasno navečer 19. rujna vozili su se cestom broj 3 kroz Bijele planine. Južno od Lancastera Betty je primijetila jarko svjetlo koje se, kako joj se činilo, kretalo ispod Mjeseca i zatim se počelo dizati. Svjetlo ih je, prema njihovu iskazu, pratilo dok su vozili dalje na jug.

Barney je nekoliko puta stao. Kod gorja zvanog Indian Head izašao je iz automobila i dalekozorom pogledao objekt, koji se prema njegovu opisu spustio nisko iznad polja. Kasnije je rekao da je kroz prozore vidio likove u odorama i da se uplašio da će ga uhvatiti. Vratio se u automobil i potjerao ga dalje. Oboje su se sjećali niza zvukova poput zujanja ili kucanja.

Kući su stigli u zoru. Put koji je trebao trajati oko četiri sata trajao je, prema njihovu računanju, oko sedam. Nisu se sjećali dijela puta. Betty je na haljini primijetila poderotine i prah, a Barney je imao izgrebane cipele.

Prijava i snovi

Nakon povratka Betty je, na savjet poznanika, nazvala zrakoplovnu bazu Pease kod Portsmoutha i prijavila viđenje. Slučaj je zaveden u arhivu Projekta Blue Book, službenog programa američkog ratnog zrakoplovstva za istraživanje NLO-a, pod mjestom Lincoln u New Hampshireu. Na kartonu slučaja zapisano je da pravi izvor svjetla nije poznat, ali da ima sve odlike reklamnog reflektora, i da nema dokaza da su objekti bili nešto drugo osim posljedica prirodnih uzroka.

Desetak dana nakon povratka Betty je počela sanjati. Pet noći zaredom sanjala je da su ona i Barney odvedeni u letjelicu, gdje su ih pregledala mala bića. Snove je kasnije zapisala. Pročitala je i knjigu o NLO-ima i pisala udruzi NICAP, koja je skupljala izvješća o viđenjima. Bostonski astronom Walter Webb razgovarao je s Hillovima 21. listopada 1961. šest sati i zaključio da govore iskreno.

Hipnoza

Barney je patio od tjeskobe i nesanice. Hillovi su se na kraju obratili bostonskom psihijatru Benjaminu Simonu, koji je početkom 1964. s njima proveo niz seansi pod hipnozom. Pod hipnozom su oboje opisali kako su ih bića zaustavila na cesti, odvela u letjelicu i podvrgnula pregledu. Barney je u seansi 22. veljače 1964. opisao bića s velikim očima koje se šire prema stranama glave. Betty je opisala i zvjezdanu kartu koju joj je, prema njezinu iskazu, pokazao vođa bića, i kasnije ju je nacrtala.

Simon je zaključio da je priča o otmici vjerojatno nastala iz Bettyjinih snova, o kojima je Barney mnogo puta slušao, a ne iz stvarnog događaja. Istaknuo je da hipnoza ne otkriva nužno istinu, nego ono što osoba vjeruje da je istina. Hillovi su ostali uvjereni da se otmica dogodila.

Od novina do zvjezdane karte

Priča je izašla u javnost u listopadu 1965., kad je bostonski list Boston Traveler objavio članak na naslovnici. Godinu dana kasnije novinar John G. Fuller objavio je knjigu The Interrupted Journey (Prekinuto putovanje), napisanu uz suradnju Hillovih i Simona. Knjiga je postala uspješnica, a 1975. snimljen je i televizijski film.

Učiteljica i astronomka amaterka Marjorie Fish pokušala je krajem šezdesetih pronaći zvijezde s Bettyjine karte. Izradila je trodimenzionalni model obližnjih zvijezda i zaključila da karta odgovara pogledu sa zvijezde Zeta Reticuli, udaljene 39 svjetlosnih godina. Kasnije, kad su precizniji podaci satelita Hipparcos promijenili udaljenosti zvijezda, sama je odustala od svog tumačenja.

Skeptici upozoravaju na moguć utjecaj televizije: istraživač Martin Kottmeyer primijetio je da je dvanaest dana prije Barneyjeve seanse od 22. veljače 1964. emitirana epizoda serije The Outer Limits u kojoj se pojavljuje biće sa sličnim očima.

Barney Hill umro je 1969., u 46. godini. Betty je o događaju govorila do kraja života i umrla je 2004. Većina njezinih zapisa, snimki i drugih predmeta čuva se na Sveučilištu New Hampshire, a država New Hampshire 2011. postavila je spomen-ploču na mjestu gdje je, prema njihovu iskazu, letjelica prvi put prišla.