Poruke u pjesmama puštenima unatrag

Osamdesetih su se američki roditelji bojali da rock-ploče puštene unatrag šapuću sotonske zapovijedi. Godine 1990. jedan je sud morao odlučiti može li skrivena poruka u pjesmi navesti dvojicu mladića na smrt.

Ukratko

  • Snimanje zvuka unatrag, takozvani backmasking, glazbenici koriste od šezdesetih, najprije Beatlesi, kao zvučni efekt.
  • Početkom osamdesetih u SAD-u se proširilo uvjerenje da rock-zvijezde u pjesme skrivaju sotonske poruke koje podsvijest prima bez znanja slušatelja.
  • Zbog toga su se palile ploče, a u nekoliko američkih saveznih država predlagali su se zakoni o upozorenjima na omotima.
  • Godine 1990. sud u Renu odbio je tužbu protiv sastava Judas Priest, kojeg su obitelji dvojice mladića optužile za skrivene poruke.
  • Pokusi psihologa nisu pokazali da poruke puštene unatrag utječu na ponašanje, a većinu "poruka" slušatelji čuju tek kad im netko kaže što trebaju čuti.

Kad se ploča zavrti unatrag, ljudski govor pretvara se u neobične, mrmljave zvukove. Među njima uho ponekad uhvati nešto nalik na riječi. Upravo je ta osobina mozga, sklonost da u šumu traži smisao, krajem sedamdesetih i u osamdesetima postala temelj jednog od najčudnijih strahova u povijesti popularne glazbe.

Od studijskog trika do glasine

Okultist Aleister Crowley već je 1913. savjetovao svojim učenicima da slušaju gramofonske ploče unatrag, kako bi se naučili "misliti unatrag". Glazbeni efekt, međutim, proslavili su Beatlesi. John Lennon i producent George Martin tvrdili su da su ga otkrili 1966. tijekom snimanja albuma Revolver, a na kraju pjesme Rain može se čuti Lennonov glas pušten unatrag.

Godine 1969. tehnika je prvi put postala dio teorije. Jedan je slušatelj nazvao radijsku postaju u Detroitu i ispričao da se u pjesmi Revolution 9, puštenoj unatrag, čuje potvrda da je Paul McCartney mrtav. Voditelj je zavrtio ploču i povjerovao da čuje poruku. Glasina o McCartneyjevoj smrti proširila se SAD-om, a s njom i ideja da se na pločama krije još nešto.

Strah od podsvijesti

Krajem sedamdesetih i početkom osamdesetih o porukama unatrag više nisu govorili samo obožavatelji. Neke fundamentalističke kršćanske skupine počele su tvrditi da se takve poruke zaobilazeći svijest izravno upisuju u podsvijest. Kršćanski radijski voditelj Michael Mills 1981. govorio je da se u pjesmi Stairway to Heaven sastava Led Zeppelin, puštenoj unatrag, čuje posveta Sotoni. Pastor Gary Greenwald držao je predavanja o opasnostima takvih ploča, a u Sjevernoj Karolini skupina tinejdžera sa svojim je pastorom 1982. javno spalila ploče.

Strah se brzo prelio u politiku. Kalifornija je 1983. donijela zakon prema kojem se distributera ploče s neprijavljenom porukom unatrag može tužiti zbog povrede privatnosti. Arkansas je iste godine izglasao zakon o naljepnicama upozorenja, ali ga je guverner Bill Clinton stavio izvan snage vetom. U Kongresu je 1982. predložen sličan savezni zakon, koji nikad nije usvojen. Na saslušanjima koja je 1985. potaknula udruga roditelja Parents Music Resource Center spominjale su se i poruke unatrag kao mogući skriveni utjecaj glazbe.

Optuženi glazbenici uglavnom su odgovarali podsmijehom. Diskografska kuća Led Zeppelina poručila je da njihovi gramofoni vrte samo u jednom smjeru. Sastavi Electric Light Orchestra i Styx, kad su optuženi za sotonske poruke, počeli su namjerno snimati šaljive poruke unatrag. Bilo je to doba teške društvene tjeskobe, koje se danas često naziva sotonističkom panikom, kad su se u SAD-u širile i priče o tajnim sotonističkim kultovima.

Suđenje u Renu

Najozbiljniji slučaj stigao je pred sud. Dana 23. prosinca 1985. u Sparksu u Nevadi dvojica mladića, osamnaestogodišnji Raymond Belknap i dvadesetogodišnji James Vance, nakon večeri provedene uz alkohol i album Stained Class britanskog metal-sastava Judas Priest, pokušali su si oduzeti život. Belknap je umro, a Vance je preživio s teškim ozljedama i umro tri godine kasnije.

Njihove su obitelji tužile sastav i diskografsku kuću. Tvrdile su da pjesma Better by You, Better than Me, obrada pjesme sastava Spooky Tooth, sadrži skrivenu zapovijed "do it", kao i poruke koje se čuju kad se ploča pusti unatrag. Postupak se vodio pred okružnim sudom u Renu, od 16. srpnja do 24. kolovoza 1990..

Pred zgradom suda svakog su dana stajali obožavatelji koji su tražili oslobađajuću presudu. U sudnici je pjesma puštana unaprijed, unatrag i ubrzano. Pjevač Rob Halford svjedočio je da je zvuk koji tužitelji čuju kao riječi zapravo njegov izdah dok pjeva. Sudac je tužbu odbio. Zaključio je da navodna poruka nije namjerno snimljena, nego da je riječ o slučajnom spoju gitarskog akorda i izdisaja, te da znanstveni dokazi ne pokazuju da podsvjesni podražaji mogu potaknuti tako tešku odluku. U presudi je naveo i druge okolnosti iz života dvojice mladića koje mogu objasniti tragediju.

Što su pokazali pokusi

Psiholozi John Vokey i J. Don Read sa Sveučilišta u Lethbridgeu 1985. objavili su pokuse u kojima su sudionici slušali odlomke puštene unatrag, među njima i biblijski psalam. Sudionici nisu mogli prepoznati vrstu poruke, a poruke nisu utjecale na njihovo ponašanje. Autori su zaključili da su "poruke" ponajprije ono što slušatelj sam slaže iz zvukova, osobito kad mu netko prije toga kaže što treba čuti. Slične rezultate dobili su i drugi istraživači, među njima psiholog Timothy E. Moore, koji je svjedočio na suđenju u Renu.

Istraživači to povezuju sa slušnom pareidolijom i s očekivanjem: kad slušatelj unaprijed zna rečenicu, mozak je lakše prepozna u nejasnom zvuku. Pojedinačne poruke unatrag doista postoje, ali su ih glazbenici snimili namjerno i najčešće iz šale. Dokaz da je ijedna od njih promijenila nečije ponašanje nije pronađen.

Ako vam je teško i razmišljate o tome da si naudite, razgovarajte s nekim kome vjerujete ili potražite liječnika ili službu za psihološku pomoć.

Kronologija

  1. 1913.: Aleister Crowley u knjizi o magiji savjetuje slušanje ploča unatrag.
  2. 1966.: Beatlesi u pjesmi Rain koriste glas pušten unatrag.
  3. 1969.: Na radiju u Detroitu širi se priča o poruci unatrag koja "potvrđuje" McCartneyjevu smrt.
  4. 1981.: Michael Mills tvrdi da Stairway to Heaven unatrag sadrži sotonsku poruku.
  5. 1982.: U Kongresu se predlaže zakon o naljepnicama upozorenja; u Sjevernoj Karolini spaljuju se ploče.
  6. 1983.: Kalifornija donosi zakon o porukama unatrag; zakon Arkansasa zaustavljen je vetom.
  7. 1985.: Vokey i Read objavljuju pokuse o porukama unatrag.
  8. 23. prosinca 1985.: Tragedija u Sparksu u Nevadi.
  9. 16. srpnja 1990.: U Renu počinje postupak protiv sastava Judas Priest.
  10. 24. kolovoza 1990.: Sudac odbija tužbu.

Ključne osobe

  • Aleister Crowley: Britanski okultist koji je 1913. savjetovao slušanje ploča unatrag.
  • John Lennon: Član Beatlesa koji je populizirao glas pušten unatrag kao glazbeni efekt.
  • Michael Mills: Kršćanski radijski voditelj koji je 1981. tvrdio da Stairway to Heaven skriva sotonsku poruku.
  • Rob Halford: Pjevač Judas Priesta koji je na suđenju objasnio da je navodna poruka njegov izdah.
  • John Vokey: Psiholog koji je s J. Donom Readom pokusima ispitao djelovanje poruka unatrag.
  • Timothy E. Moore: Psiholog koji je svjedočio na suđenju i kasnije o njemu pisao.

Što se zna

  1. Snimanje glasa ili glazbe unatrag namjerna je studijska tehnika koju su Beatlesi koristili od 1966.
  2. Kalifornija je 1983. donijela zakon o porukama unatrag, a zakon u Arkansasu zaustavljen je guvernerovim vetom.
  3. Sud u Renu 24. kolovoza 1990. odbio je tužbu protiv sastava Judas Priest.
  4. Sudac je zaključio da navodna poruka nije namjerno snimljena i da dokazi ne pokazuju da podsvjesni podražaji mogu izazvati takvo ponašanje.
  5. Pokusi Vokeyja i Reada iz 1985. nisu pokazali da poruke puštene unatrag utječu na slušatelje.
  6. Neki glazbenici, poput ELO-a i Styxa, namjerno su snimali šaljive poruke unatrag kao odgovor na optužbe.

Otvorena pitanja

  • Koliko je glasina o porukama nastalo iz istinskog straha, a koliko iz potrage za senzacijom i reklamom?
  • Zašto je strah od poruka unatrag najjači bio baš u SAD-u početkom osamdesetih?

Teorije

  • Većina "poruka" su slučajni zvukovi koje mozak, uz sugestiju, čuje kao riječi
  • Postoje namjerne poruke, ali su ih glazbenici snimali iz šale ili kao umjetnički efekt
  • Neki su izvođači svjesno skrivali poruke kojima su htjeli utjecati na slušatelje

Povezane priče

Za daljnje istraživanje

  • Victor, J. S. (1993). Satanic Panic: The Creation of a Contemporary Legend. Open Court.
  • Moore, T. E. (1996). Scientific Consensus and Expert Testimony: Lessons from the Judas Priest Trial. Skeptical Inquirer, 20(6).

Izvori