Sotonistička panika

Najdulji i najskuplji kazneni postupak u povijesti SAD-a trajao je gotovo sedam godina, stajalo oko petnaest milijuna dolara i nije završilo ni jednom osuđujućom presudom. Optužba je glasila da se u dječjem vrtiću u Kaliforniji provode sotonistički obredi.

Ukratko

  • Sotonistička panika je val optužbi u 1980-ima i ranim 1990-ima da tajne sotonističke skupine obredno zlostavljaju djecu, najprije u SAD-u, a zatim i u Kanadi, Britaniji, Nizozemskoj, Norveškoj i drugdje.
  • Pokrenula ju je knjiga Michelle Remembers iz 1980., u kojoj žena opisuje "sjećanja" vraćena tijekom terapije uz hipnozu.
  • Najpoznatiji slučaj je vrtić McMartin u Manhattan Beachu: od 1983. do 1990. optuženo je sedmero ljudi, a nitko nije osuđen.
  • Istrage FBI-ja, britanske vlade i znanstvenika nisu pronašle dokaze o organiziranim sotonističkim kultovima koji zlostavljaju djecu, a mnogi optuženi kasnije su oslobođeni ili su im presude ukinute.

Krajem 1970-ih u Victoriji u Kanadi psihijatar Lawrence Pazder liječio je pacijenticu Michelle Smith. Tijekom stotina sati terapije, dijelom uz hipnozu, ona je opisivala "sjećanja" na to da su je kao petogodišnjakinju 1954. i 1955. majka i skupina sotonista zatvarali i zlostavljali u obredima. Godine 1980. objavili su zajedno knjigu Michelle Remembers, koja je postala uspješnica. Smithin otac opovrgnuo je njezin opis, a novinari i istraživači kasnije nisu pronašli zapise ni o jednom događaju iz knjige. Pazder je ipak postao tražen stručnjak, a pojam "obredno zlostavljanje" ušao je u rječnik terapeuta, policije i novinara.

Pismo dvjestotinjak roditelja

U ljeto 1983. majka jednog dječaka u Manhattan Beachu, u okrugu Los Angeles, prijavila je policiji da je njezina sina zlostavljao Ray Buckey, učitelj u obiteljskom vrtiću McMartin. Buckey je uhićen 7. rujna, ali je pušten zbog nedostatka dokaza. Dan kasnije policija je poslala pismo dvjestotinjak roditelja djece iz vrtića, u kojem je imenovala Buckeyja i pitala ih jesu li njihova djeca spominjala nešto sumnjivo. Vijest se proširila gradom.

Stotine djece poslane su na razgovor u kliniku Children's Institute International u Los Angelesu, gdje ih je ispitivala socijalna radnica Kee MacFarlane sa suradnicima. Do proljeća 1984. tvrdilo se da je zlostavljano 360 djece. Priče su postajale sve neobičnije: tajni tuneli ispod vrtića, letenje, životinje koje se žrtvuju, obredi u crkvama i na grobljima. U ožujku 1984. podignuta je optužnica protiv sedmero ljudi, među kojima su bili Buckey, njegova majka Peggy McMartin Buckey, njegova baka Virginia McMartin, osnivačica vrtića, njegova sestra i tri odgojiteljice.

Najdulje suđenje

Godine 1986. novi okružni tužitelj odustao je od optužbi protiv petero od sedmero optuženih, uz obrazloženje da su dokazi vrlo slabi. Suđenje Rayu Buckeyju i njegovoj majci počelo je 13. srpnja 1987. Snimke razgovora s djecom puštane su u sudnici, a obrana je pokazivala kako ispitivači djeci postavljaju sugestivna pitanja, nagrađuju odgovore koji potvrđuju zlostavljanje i ponavljaju pitanja dok ne dobiju "pravi" odgovor.

Porota je 18. siječnja 1990. Peggy McMartin Buckey oslobodila po svim točkama, a Raya Buckeyja po većini; o trinaest točaka nije se mogla usuglasiti. Ponovljeno suđenje po šest točaka završilo je u srpnju 1990. opet bez presude, nakon čega je tužiteljstvo odustalo. Buckey je u pritvoru proveo pet godina bez presude. Iskopavanja na zemljištu vrtića 1990. nisu dala potvrdu tunela: nalaze koje su neki tumačili kao tunel kasnije su istraživači protumačili kao stare jame za otpad.

Val po svijetu

Slične optužbe pojavile su se u desetcima američkih vrtića. Odgojiteljica Kelly Michaels iz vrtića Wee Care u New Jerseyju osuđena je 1988. na 47 godina zatvora; prizivni sud ukinuo je presudu 1993., a vrhovni sud New Jerseyja 1994. upozorio je da su sugestivni razgovori s djecom mogli iskriviti iskaze. Televizijske emisije, seminari za policiju i priručnici za terapeute širili su popise "znakova" sotonističkog zlostavljanja. Krajem 1980-ih i početkom 1990-ih slični valovi zahvatili su Britaniju, Kanadu, Novi Zeland, Norvešku i Nizozemsku.

Istražitelji traže dokaze

Agent FBI-ja Kenneth V. Lanning, koji se bavio zločinima nad djecom, godinama je pratio takve prijave. U izvješću iz siječnja 1992. napisao je da nije pronađena potvrda za tvrdnje o organiziranim sotonističkim skupinama koje sustavno zlostavljaju i ubijaju djecu. Policiji je preporučio da se drži provjerljivih činjenica i razmotri i druga objašnjenja, od sugestivnog ispitivanja do pogrešaka pamćenja. Antropologinja Jean La Fontaine po narudžbi britanske vlade pregledala je prijavljene slučajeve u Engleskoj i Walesu i 1994. zaključila da obrednog zlostavljanja sa sotonističkom pozadinom nije našla; u nekoliko slučajeva zlostavljači su izmišljali obrede da zastraše žrtve. Istraživanje Gail Goodman i suradnika, koje je obuhvatilo tisuće prijava u SAD-u, nije pronašlo dokaze o organiziranom kultu koji bi se prenosio s naraštaja na naraštaj.

Psiholozi Stephen J. Ceci i Maggie Bruck u pokusima su pokazali da mala djeca nakon ponavljanih sugestivnih pitanja mogu ispričati detaljne i uvjerljive priče o događajima koji se nisu dogodili, te da ih ni stručnjaci ne mogu pouzdano razlikovati od istinitih. Ti su radovi promijenili način na koji policija i sudovi u mnogim zemljama danas razgovaraju s djecom.

Kronologija

  1. 1980.: Objavljena je knjiga Michelle Remembers.
  2. rujan 1983.: Ray Buckey uhićen je i pušten; policija šalje pismo roditeljima vrtića McMartin.
  3. ožujak 1984.: Optužnica protiv sedmero ljudi iz vrtića McMartin.
  4. 1986.: Tužiteljstvo odustaje od optužbi protiv petero optuženih.
  5. 13. srpnja 1987.: Počinje suđenje Rayu Buckeyju i Peggy McMartin Buckey.
  6. 18. siječnja 1990.: Oslobađajuća presuda za Peggy McMartin Buckey i većinu točaka protiv Raya Buckeyja.
  7. srpanj 1990.: Ponovljeno suđenje završava bez presude; tužiteljstvo odustaje.
  8. siječanj 1992.: Izvješće Kennetha V. Lanninga za FBI.
  9. 1993.: Ukinuta je presuda Kelly Michaels.
  10. 1994.: Izvješće Jean La Fontaine za britansku vladu.

Ključne osobe

  • Lawrence Pazder: Psihijatar, suautor knjige Michelle Remembers.
  • Michelle Smith: Suautorica knjige Michelle Remembers.
  • Ray Buckey: Učitelj u vrtiću McMartin, optužen i nikad osuđen.
  • Peggy McMartin Buckey: Voditeljica vrtića McMartin, oslobođena po svim točkama.
  • Kee MacFarlane: Socijalna radnica koja je vodila razgovore s djecom.
  • Kenneth V. Lanning: Agent FBI-ja, autor izvješća o optužbama za obredno zlostavljanje.
  • Jean La Fontaine: Antropologinja koja je istražila slučajeve za britansku vladu.

Što se zna

  1. Suđenja u slučaju McMartin trajala su od 1987. do 1990. i nisu završila ni jednom osuđujućom presudom.
  2. Razgovori s djecom u slučaju McMartin bili su snimani, a na snimkama su vidljiva sugestivna pitanja.
  3. Izvješće FBI-ja iz 1992. nije pronašlo potvrdu za organizirane sotonističke skupine koje zlostavljaju i ubijaju djecu.
  4. Britansko vladino izvješće iz 1994. nije pronašlo obredno zlostavljanje sa sotonističkom pozadinom.
  5. Pokusi su pokazali da sugestivno ispitivanje može kod male djece stvoriti detaljne iskaze o događajima koji se nisu dogodili.

Otvorena pitanja

  • Zašto se strah proširio upravo u 1980-ima i baš na dječje vrtiće?
  • Koliko su pridonijeli mediji, a koliko terapeuti, vjerske skupine i stručni seminari?
  • Kako zaštititi djecu i ozbiljno shvatiti prijave zlostavljanja, a izbjeći ispitivanje koje stvara lažna sjećanja?

Teorije

  • Moralna panika potaknuta strahom za djecu, medijima i vjerskim krugovima
  • Sugestivni razgovori s djecom i terapija "vraćanja sjećanja" stvorili su iskaze o nečemu što se nije dogodilo
  • Pojedini stvarni slučajevi zlostavljanja preuveličani su u priču o sotonističkim kultovima

Povezane priče

Za daljnje istraživanje

  • Nathan, D. i Snedeker, M. (1995). Satan's Silence: Ritual Abuse and the Making of a Modern American Witch Hunt. Basic Books.
  • La Fontaine, J. S. (1998). Speak of the Devil: Tales of Satanic Abuse in Contemporary England. Cambridge University Press.
  • Ceci, S. J. i Bruck, M. (1995). Jeopardy in the Courtroom: A Scientific Analysis of Children's Testimony. American Psychological Association.

Izvori