PRISM i Edward Snowden

U svibnju 2013. Edward Snowden, 29-godišnji informatičar koji je kao zaposlenik privatne tvrtke Booz Allen Hamilton radio za NSA na Havajima, uzeo je dopust i otputovao u Hong Kong. U hotelskoj sobi sastao se s novinarom Glennom Greenwaldom, redateljicom Laurom Poitras i novinarom Guardiana Ewenom MacAskillom. Sa sobom je imao velik broj tajnih dokumenata koje je godinama skupljao s mreža agencije.

Prva objava

Navečer 5. lipnja 2013. Guardian je objavio tajni nalog Suda za nadzor stranih obavještajnih aktivnosti, posebnog suda koji odobrava nadzor u ime nacionalne sigurnosti. Nalog je obvezivao telefonsku tvrtku Verizon da NSA-i svakodnevno predaje podatke o svim pozivima svojih korisnika: brojeve, trajanje, vrijeme i druge takozvane metapodatke, bez sadržaja razgovora.

Sutradan su Washington Post i Guardian objavili slajdove o programu PRISM. Na temelju odjeljka 702 zakona o nadzoru stranih obavještajnih aktivnosti NSA je od tvrtki poput Microsofta, Yahooa, Googlea, Facebooka i Applea dobivala elektroničku poštu, poruke i drugi sadržaj korisnika za koje se pretpostavljalo da su stranci izvan SAD-a. U tim porukama nerijetko su se nalazile i komunikacije američkih građana.

Dana 9. lipnja Snowden je u video razgovoru za Guardian otkrio svoj identitet. Rekao je da ne želi živjeti u društvu u kojem se sve što netko kaže ili napiše bilježi.

Pitanje u Senatu

Tri mjeseca prije toga, 12. ožujka 2013., senator Ron Wyden pitao je na javnom saslušanju direktora nacionalne obavještajne službe Jamesa Clappera skuplja li NSA ikakve podatke o milijunima Amerikanaca. Clapper je odgovorio da ne skuplja, barem ne svjesno. Wyden je kao član odbora za obavještajne službe za program znao, ali o njemu nije smio javno govoriti. Nakon objave Clapper je rekao da je dao odgovor koji je smatrao "najmanje neistinitim" i kasnije se ispričao.

Bijeg i optužnica

Američko ministarstvo pravosuđa podiglo je protiv Snowdena optužnicu za krađu državne imovine i dva kaznena djela iz Zakona o špijunaži. Dana 23. lipnja otputovao je iz Hong Konga u Moskvu, s namjerom da nastavi prema Latinskoj Americi. SAD mu je u međuvremenu poništio putovnicu, pa je više od mjesec dana ostao u tranzitnom dijelu moskovske zračne luke. Rusija mu je dala privremeni azil, a 2022. i državljanstvo.

Objave su se nastavile mjesecima. Otkrile su, među ostalim, da je NSA prisluškivala mobitel njemačke kancelarke Angele Merkel i da britanska služba GCHQ masovno presreće internetski promet podmorskim kabelima. Guardian i Washington Post za izvještavanje su 2014. dobili Pulitzerovu nagradu.

Što su rekli sudovi i nadzorna tijela

Predsjednik Barack Obama u siječnju 2014. najavio je ograničenja programa. Nadzorni odbor za privatnost i građanske slobode iste godine zaključio je da masovno prikupljanje telefonskih podataka nema čvrstu pravnu osnovu i da nije pronašao nijedan slučaj u kojem je program presudno pomogao spriječiti napad. Program PRISM isti je odbor ocijenio zakonitim i korisnim, uz upozorenje da neki njegovi dijelovi zadiru u privatnost Amerikanaca.

Dana 7. svibnja 2015. žalbeni sud u New Yorku presudio je da zakon na koji se vlada pozivala ne dopušta masovno prikupljanje telefonskih podataka. Kongres je u lipnju 2015. donio zakon USA Freedom Act, kojim je takvo prikupljanje ukinuto: podaci od tada ostaju kod telefonskih tvrtki, a NSA ih može tražiti samo za određene brojeve uz odobrenje suda. Žalbeni sud u San Franciscu 2020. presudio je da je program bio nezakonit i da je vjerojatno kršio ustav.

U Europi je Sud Europske unije 2015. srušio sporazum o prijenosu osobnih podataka u SAD, nakon tužbe austrijskog pravnika Maxa Schremsa, a 2020. i njegov nasljednik. Europski sud za ljudska prava 2021. presudio je da je britanski sustav masovnog presretanja kršio pravo na privatnost. Odjeljak 702, na kojem se temelji PRISM, Kongres je nakon toga više puta produljio.

Što su dokumenti pokazali, a što nisu

Dio prvih napisa preuveličao je mogućnosti programa. Slajdovi o PRISM-u spominjali su prikupljanje podataka izravno sa servera tvrtki, pa se pisalo da NSA ima slobodan pristup njihovim sustavima. Tvrtke su to odlučno porekle, a kasnija službena izvješća opisala su PRISM kao sustav u kojem tvrtke na temelju pravnih naloga predaju podatke za određene adrese i račune. Tvrdnja da NSA čita svačiju poštu nije potvrđena. Potvrđeno je da je agencija skupljala metapodatke o pozivima gotovo svih Amerikanaca i da su kroz PRISM i druge programe prikupljani i sadržaji američkih građana.

Snowdenovi zagovornici smatraju ga uzbunjivačem koji je javnosti otkrio nezakonit nadzor koji su sudovi kasnije osudili. Američke vlasti tvrde da je prekršio zakon, da je otkrio i zakonite programe usmjerene na strane obavještajne ciljeve i da je time naštetio sigurnosti. Koliko je točno dokumenata iznio i koliko je štete nastalo, nije javno utvrđeno.