Red Sunčeva hrama

Članovi su većinom bili imućni ljudi iz Švicarske, Francuske i Kanade, uvjereni da su nasljednici srednjovjekovnih templara. U listopadu 1994. vatrogasci su u dva švicarska sela pronašli zgarišta, a mediji su dobili pisma koja su objašnjavala "odlazak".

Ukratko

  • Red Sunčeva hrama (Ordre du Temple solaire) bila je ezoterijska skupina koju su 1984. u Ženevi osnovali Joseph Di Mambro i Luc Jouret, uvjerena da nastavlja predaju srednjovjekovnih templara.
  • Vođe su naučavale o "prijelazu" na zvijezdu Sirius, a kad su skupinu pritisnule istrage, dugovi i unutarnji sukobi, odlučile su je provesti.
  • Od listopada 1994. do ožujka 1997. u Švicarskoj, Kanadi i Francuskoj umrle su 74 osobe, među njima i djeca; istražitelji su utvrdili da je velik dio njih ubijen.
  • Jedini optuženi koji je preživio, dirigent Michel Tabachnik, dvaput je oslobođen; događaji su u Europi potaknuli strože praćenje sekti.

Sedamdesetih i osamdesetih godina u francuskom govornom području djelovale su brojne male skupine koje su se smatrale nasljednicima templara, viteškog reda koji je u 14. stoljeću ukinut, a njegov veliki majstor Jacques de Molay spaljen na lomači. Takve skupine obično su spajale masonske obrede, rozenkrojcerska učenja i ideje pokreta New Age.

Ženeva i Quebec

Joseph Di Mambro, francuski zlatar koji je ranije imao problema sa zakonom zbog prijevara, bio je član rozenkrojcerskog reda AMORC i osnivao je vlastite ezoterijske udruge. Godine 1978. u Ženevi je osnovao zakladu Golden Way. Luc Jouret, belgijski homeopat, putovao je Europom i Kanadom i držao predavanja o prirodnoj medicini i duhovnosti. Jouret je 1983. preuzeo vodstvo neotemplarske skupine Obnovljeni red Hrama, a kad su ga članovi isključili, on i Di Mambro 1984. u Ženevi osnovali su Red Sunčeva hrama.

Članovi su vjerovali u uzdignute učitelje koji borave na zvijezdi Sirius i u vlastite ranije živote kao templari. Obredi su se održavali u skrivenim svetištima, uz plašteve, mačeve i svjetlosne učinke. Većina članova bili su imućni, obrazovani ljudi, mnogi bivši katolici. Skupina je imala zajednice u Švicarskoj, Francuskoj i kanadskoj pokrajini Quebec, gdje je kupila imanje za ekološku farmu i "centar za preživljavanje" u slučaju svjetske katastrofe.

Pritisak

Početkom devedesetih skupina je ulazila u krizu. Di Mambro je bio star i bolestan, a članovi u Quebecu optuživali su Jouretu za nepoštenje s novcem i iskorištavanje žena. Bivša članica Rose-Marie Klaus 1991. obratila se udruzi za pomoć žrtvama sekti i javno upozoravala na skupinu. Godine 1993. kanadska policija uhitila je dvojicu članova koji su po Jouretovu nalogu pokušali kupiti pištolje s prigušivačima. Kazne su bile blage, ali o skupini su počeli pisati mediji. Istraživač religija Jean-François Mayer poslije je zaključio da je stvarni pritisak na skupinu bio malen, ali da su ga vođe doživljavale kao progon.

Di Mambro je još 1990. ili 1991. počeo govoriti o "prijelazu", odlasku na Sirius koji bi mogao doći svakog dana. Pojam je preuzet iz reda AMORC, u kojem znači smrt kao prelazak duše. Članovi su ga, prema kasnijim svjedočanstvima, različito shvaćali, a mnogi nisu vjerovali da on znači smrt.

Listopad 1994.

Krajem rujna 1994. u Morin-Heightsu u Quebecu ubijena je obitelj bivših članova, među njima i dijete staro tri mjeseca. Nekoliko dana poslije, 5. listopada, vatrogasci su u švicarskom selu Cheiry u kantonu Fribourg i u zaseoku Granges-sur-Salvan u kantonu Valais pronašli zgarišta kuća koje su pripadale skupini i u njima mrtve. U Švicarskoj je umrlo 48 ljudi, a u Kanadi pet. Među mrtvima su bili Di Mambro i Jouret.

Istražitelji su utvrdili da je velik dio umrlih ubijen, a švicarski istražni sudac zaključio je da se samo za manji dio može potvrditi da su umrli svojevoljno. Ujutro 5. listopada medijima i istraživačima religija poštom su stigla pisma vođa u kojima su smrti prikazane kao dobrovoljan odlazak. Dio uređaja za paljenje nije proradio, pa su sačuvani spisi, snimke i računala skupine, koji su istražiteljima otkrili pripreme.

Nakon vođa

Smrću vođa priča nije završila. U prosincu 1995. na visoravni Vercors u Francuskoj pronađeno je šesnaest mrtvih bivših članova, među njima troje djece. U ožujku 1997. u Saint-Casimiru u Quebecu umrlo je još pet članova, a troje tinejdžera preživjelo je. Ukupno su u tri zemlje umrle 74 osobe.

Kako su sve vođe bile mrtve, jedini koga se moglo kazneno goniti bio je švicarski dirigent Michel Tabachnik, nekadašnji predsjednik zaklade Golden Way. Suđenje u Grenobleu počelo je 2001. Tabachnik je oslobođen, a oslobođen je i u ponovljenom postupku 2006. Oko događaja su nastale i teorije o umiješanosti državnih službi ili organiziranog kriminala. Smrti članova Reda Sunčeva hrama potaknule su strože praćenje sekti u Europi, osobito u zemljama francuskog govornog područja.

Kronologija

  1. 1978.: Joseph Di Mambro osniva zakladu Golden Way u Ženevi.
  2. 1984.: Di Mambro i Luc Jouret osnivaju Red Sunčeva hrama.
  3. 1991.: Bivša članica Rose-Marie Klaus javno upozorava na skupinu.
  4. 1993.: Kanadska policija uhićuje dvojicu članova zbog pokušaja kupnje pištolja s prigušivačima.
  5. 30. rujna 1994.: U Morin-Heightsu ubijena je obitelj bivših članova.
  6. 5. listopada 1994.: U Cheiryju i Granges-sur-Salvanu pronađena su zgarišta i 48 mrtvih.
  7. Prosinac 1995.: Na visoravni Vercors umire šesnaest bivših članova.
  8. 22. ožujka 1997.: U Saint-Casimiru umire pet članova.
  9. 2001.: Michel Tabachnik oslobođen je u Grenobleu.
  10. 2006.: Tabachnik je oslobođen i u ponovljenom postupku.

Ključne osobe

  • Joseph Di Mambro: Suosnivač i stvarni vođa skupine, odgovoran za smrti u listopadu 1994.
  • Luc Jouret: Belgijski homeopat, suosnivač i javno lice skupine.
  • Michel Tabachnik: Švicarski dirigent, jedini optuženi, dvaput oslobođen.
  • Rose-Marie Klaus: Bivša članica koja je javno upozoravala na skupinu.
  • Jean-François Mayer: Švicarski istraživač religija koji je proučio dokumente skupine.

Što se zna

  1. Red Sunčeva hrama osnovan je 1984. u Ženevi kao neotemplarska ezoterijska skupina.
  2. U listopadu 1994. u Švicarskoj i Kanadi umrle su 53 osobe, a do ožujka 1997. ukupno 74.
  3. Istražitelji su utvrdili da je velik dio umrlih ubijen.
  4. Mediji su 5. listopada 1994. primili pisma vođa u kojima su smrti prikazane kao dobrovoljan "prijelaz".
  5. Michel Tabachnik oslobođen je 2001. i ponovno 2006.

Otvorena pitanja

  • Koliko su članovi znali o tome što vođe planiraju?
  • Zašto su bivši članovi i nakon smrti vođa 1995. i 1997. slijedili njihovo učenje?

Povezane priče

Za daljnje istraživanje

  • Hall, J. R. (2000). Apocalypse Observed: Religious Movements and Violence in North America, Europe and Japan. London: Routledge.

Izvori