Rozenkrojceri
Godine 1614. u Kasselu je tiskan proglas tajnog bratstva koje poziva učene ljude Europe da mu se pridruže. Stotine su odgovorile u tisku, a nitko nikad nije pronašao nijednog člana.
Ukratko
- Rozenkrojceri, "braća Ružina križa", u početku su bili bratstvo opisano u tri anonimna spisa tiskana u Njemačkoj od 1614. do 1616.
- Spisi pripovijedaju o Christianu Rosenkreuzu, mudracu iz 15. stoljeća, i pozivaju na sveopću preobrazbu znanosti, vjere i društva.
- Većina povjesničara smatra da su spise napisali mladi luteranski učenjaci iz Tübingena, među njima teolog Johann Valentin Andreae, i da bratstvo u to vrijeme nije postojalo kao organizacija.
- Od 18. stoljeća nastali su brojni stvarni redovi koji se nazivaju rozenkrojcerskima, a neki od njih djeluju i danas.
Početkom 17. stoljeća Europa je bila razdijeljena. Protestanti i katolici gledali su se s nepovjerenjem, a do početka Tridesetogodišnjeg rata ostalo je samo nekoliko godina. Istodobno su mnogi učeni ljudi vjerovali da se bliži novo doba: od alkemije, astrologije i proučavanja prirode očekivali su da otkriju skrivene zakone svijeta i da ih dovedu bliže Bogu.
Pismo bratstva svim učenima Europe
U takvom ozračju 1614. tiskar Wilhelm Wessel u Kasselu objavio je knjižicu s dugim naslovom, a u njoj spis Fama Fraternitatis, "glas o bratstvu". Spis je u rukopisu kružio barem od 1610. Obraćao se "svim učenima i poglavarima Europe" i pripovijedao o ocu bratu C. R. C. Kao dječak iz plemićke obitelji, on je navodno otputovao na Istok, učio od mudraca u Damasku, u tajanstvenom gradu Damcaru u Arabiji i u Fezu, a po povratku u Njemačku okupio nekoliko suradnika. Oni su se obvezali da će liječiti bolesne besplatno, da se neće razlikovati odjećom od drugih ljudi, da će se jednom godišnje sastajati i da će bratstvo sto godina ostati tajno.
Prema Fami, sto dvadeset godina nakon smrti osnivača braća su pronašla njegov grob, sedmerokutnu odaju osvijetljenu iznutra, s neraspadnutim tijelom i knjigama. Nalaz je trebao značiti da je došlo vrijeme da se bratstvo otkrije svijetu i da primi nove članove dostojne njegova znanja.
Godine 1615. izašao je drugi spis, Confessio Fraternitatis, a 1616. u Strasbourgu treći, Kemijska svadba Christiana Rosenkreuza godine 1459. (Chymische Hochzeit). To je bila alegorijska pripovijest o sedam dana koje stari mudrac provodi na čudesnom dvoru, pozvan na kraljevsko vjenčanje, a pune su je alkemijskih slika. Iz nje je poteklo i puno ime osnivača. Prema Confessiju, Rosenkreuz je rođen 1378. i doživio 106 godina.
Bura pamfleta
Odjek je bio golem. Do 1620. tiskano je oko četiri stotine knjiga i pamfleta o bratstvu. Jedni su pisali pisma braći moleći da ih prime, drugi su ih napadali kao heretike, čarobnjake ili prevarante. Liječnik Michael Maier u Njemačkoj i liječnik Robert Fludd u Engleskoj pisali su u njihovu obranu, iako nijedan nije tvrdio da je član. Nitko se nije javio kao brat Ružina križa, a pisma upućena bratstvu ostala su bez odgovora.
U Parizu su početkom dvadesetih godina 17. stoljeća (najčešće se navodi 1623.) na zidovima osvanuli plakati koji su najavljivali da su "zastupnici" bratstva u gradu, vidljivi i nevidljivi. Uslijedila je kratka panika i val tekstova o nevidljivim čarobnjacima. Prema prvom životopiscu filozofa Renéa Descartesa, Descartes je i sam za boravka u Njemačkoj pokušao pronaći rozenkrojcere, ali nije uspio, a po povratku u Pariz morao je uvjeravati prijatelje da nije jedan od njih.
Igra mladih teologa
Već su suvremenici sumnjali da iza spisa stoji krug prijatelja u sveučilišnom gradu Tübingenu. Najistaknutiji među njima bio je Johann Valentin Andreae, luteranski teolog koji je u autobiografiji priznao da je kao mladić napisao Kemijsku svadbu. Nazvao ju je ludibrium, šalom ili igrom, i u kasnijim je djelima zamisao o rozenkrojcerima nazivao ispraznom. Andreae je umjesto toga predlagao kršćanska bratstva posvećena obrazovanju i dobrotvornom radu.
Istraživači i danas raspravljaju koliko je ta "igra" bila ozbiljna. Američki povjesničar Donald R. Dickson pokazao je da je Andreae doista pokušavao osnivati takva društva, ali kao otvorene zajednice učenih ljudi, a ne tajne redove. Britanska povjesničarka Frances Yates 1972. povezala je manifeste s protestantskim krugom oko izbornog kneza Fridrika V. Falačkog i vidjela u njima izraz ranog prosvjetiteljskog pokreta, no dio stručnjaka smatra da je te veze precijenila. Gotovo nitko od povjesničara ne vjeruje da je bratstvo sa C. R. C.-om na čelu postojalo u 15. stoljeću.
Redovi koji su preuzeli ime
Iako su manifesti vjerojatno opisivali zamišljeno bratstvo, njihovo je ime živjelo dalje. U 18. stoljeću u njemačkim zemljama nastao je red Zlatnog i Ružina križa, povezan sa slobodnim zidarima, čiji je član bio i pruski kralj Fridrik Vilim II. U Engleskoj je sredinom šezdesetih godina 19. stoljeća osnovano društvo Societas Rosicruciana in Anglia, iz čijeg je kruga 1888. potekao Hermetički red Zlatne zore.
U 20. stoljeću nastali su redovi koji se i danas oglašavaju javno. Harvey Spencer Lewis 1915. u New Yorku osnovao je red AMORC, koji je poslije preselio sjedište u San Jose u Kaliforniji, gdje drži i muzej egipatskih starina. Astrolog Max Heindel 1909. osnovao je Rozenkrojcersko bratstvo, koje je poslije dobilo sjedište u Kaliforniji, a u Nizozemskoj je 1935. nastao Lectorium Rosicrucianum. Ti redovi uče ezoterijski kršćanski ili hermetički nauk i neki od njih tvrde da su nasljednici drevne predaje. Povjesničari ističu da nijedan nije dokazao neprekinutu vezu s nekim bratstvom iz razdoblja prije 1614.
Ime rozenkrojcera danas se pojavljuje i u teorijama zavjere, uz iluminate i slobodne zidare, kao dio navodne mreže tajnih društava. Za takve tvrdnje nema dokaza, ali one pokazuju koliko je dugo preživjela priča o bratstvu koje nitko nije pronašao.
Kronologija
- Oko 1610.: Fama Fraternitatis kruži u rukopisnim prijepisima.
- 1614.: Fama Fraternitatis tiskana je u Kasselu.
- 1615.: Izlazi Confessio Fraternitatis.
- 1616.: U Strasbourgu izlazi Kemijska svadba Christiana Rosenkreuza.
- 1614.-1620.: Tiska se oko četiri stotine knjiga i pamfleta o bratstvu.
- Oko 1623.: Plakati o rozenkrojcerima u Parizu izazivaju kratku paniku.
- 18. stoljeće: U njemačkim zemljama djeluje red Zlatnog i Ružina križa.
- 1865.-1866.: U Engleskoj je osnovano društvo Societas Rosicruciana in Anglia.
- 1915.: Harvey Spencer Lewis osniva red AMORC.
- 1972.: Frances Yates objavljuje knjigu The Rosicrucian Enlightenment.
Ključne osobe
- Christian Rosenkreuz: Legendarni osnivač bratstva iz manifesta, za čije postojanje nema povijesnih dokaza.
- Johann Valentin Andreae: Luteranski teolog iz Tübingena koji je priznao autorstvo Kemijske svadbe i smatra se jednim od autora manifesta.
- Michael Maier: Njemački liječnik i alkemičar koji je pisao u obranu rozenkrojcera.
- Robert Fludd: Engleski liječnik koji je branio ideje manifesta.
- Frances Yates: Britanska povjesničarka koja je manifeste povezala s krugom oko Fridrika V. Falačkog.
- Harvey Spencer Lewis: Osnivač reda AMORC 1915.
Što se zna
- Fama Fraternitatis tiskana je 1614. u Kasselu, Confessio Fraternitatis 1615., a Kemijska svadba 1616. u Strasbourgu.
- Johann Valentin Andreae u autobiografiji je priznao da je napisao Kemijsku svadbu i nazvao ju je ludibrium, igrom.
- Od 1614. do 1620. objavljeno je oko četiri stotine spisa o bratstvu.
- Nema povijesnih dokaza da je Christian Rosenkreuz postojao ni da je bratstvo opisano u manifestima djelovalo kao organizacija.
- Današnji rozenkrojcerski redovi, poput AMORC-a, osnovani su u 19. i 20. stoljeću.
Otvorena pitanja
- Tko je točno sve sudjelovao u pisanju Fame i Confessija?
- Jesu li autori manifeste zamislili kao šalu, kao alegoriju ili kao stvarni poziv na osnivanje bratstva?
Povezane priče
Za daljnje istraživanje
- Yates, F. A. (1972). The Rosicrucian Enlightenment. Routledge & Kegan Paul.
- McIntosh, C. (1987). The Rosicrucians: The History, Mythology and Rituals of an Esoteric Order. Crucible.
- Dickson, D. R. (1998). The Tessera of Antilia: Utopian Brotherhoods and Secret Societies in the Early Seventeenth Century. Brill.
Izvori
- Dickson, D. R. (1996). Johann Valentin Andreae's Utopian Brotherhoods. Renaissance Quarterly 49(4), 760-802.
- Yates, F. A. (1972). The Rosicrucian Enlightenment. Routledge & Kegan Paul.
- McIntosh, C. (1987). The Rosicrucians: The History, Mythology and Rituals of an Esoteric Order. Crucible.
- Rosicrucianism, Wikipedia
- Fama Fraternitatis, Wikipedia