Rimski klub i Granice rasta

Izvješće iz 1972. upozorilo je na ograničenja neograničenog rasta, a kasnije je postalo predmet teorija o tajnom planu za upravljanje čovječanstvom.

Ukratko

  • Rimski klub osnovan je 1968. kao međunarodna skupina koja proučava međusobno povezane globalne probleme.
  • Izvješće *Granice rasta* iz 1972. koristilo je računalne modele za istraživanje dugoročnih trendova.
  • Nema dokaza da je organizacija tajna svjetska vlada; njezini ciljevi, izvješća i članstvo javno su predstavljeni.

Skupina koja je gledala desetljećima unaprijed Rimski klub nastao je 1968. nakon sastanka znanstvenika, ekonomista, industrijalaca i drugih stručnjaka zainteresiranih za dugoročne probleme čovječanstva. Među njegovim osnivačima bili su talijanski industrijalac Aurelio Peccei i škotski znanstvenik Alexander King. Polazište je bilo da problemi poput siromaštva, onečišćenja, rasta stanovništva i iscrpljivanja resursa nisu odvojeni, nego međusobno povezani.

Klub je međunarodna organizacija i platforma za raspravu. Objavljuje izvješća, okuplja stručnjake i zagovara promjene politika. Utjecaj takvih skupina na javnu raspravu legitimna je tema za proučavanje, ali utjecaj nije isto što i tajna kontrola.

Što je zapravo tvrdilo izvješće Granice rasta? Godine 1972. skupina istraživača povezana s Massachusetts Institute of Technology objavila je izvješće The Limits to Growth (Granice rasta). Model je proučavao međudjelovanje pet glavnih trendova: industrijalizacije, rasta stanovništva, proizvodnje hrane, iscrpljivanja neobnovljivih resursa i onečišćenja. Autori su ispitivali što bi se moglo dogoditi ako se tadašnji trendovi nastave dugoročno.

Izvješće nije bilo jednostavno proročanstvo s jednim točnim datumom kraja svijeta. Radilo se o računalnim scenarijima koji su pokazivali moguće posljedice različitih pretpostavki. Zaključak je bio da neograničen rast materijalne proizvodnje na konačnom planetu nailazi na fizička ograničenja te da se ishodi mogu mijenjati odlukama i promjenama sustava.

Izvješće je izazvalo rasprave. Kritičari su osporavali pretpostavke modela, podatke i način na koji je obrađen tehnološki napredak. Pristaše su isticali njegovu vrijednost u razmišljanju o dugoročnim rizicima. Takve rasprave dio su javne znanosti i ekonomije, a same po sebi ne dokazuju prikriveni plan.

Od utjecaja do teorije zavjere U teorijama zavjere Rimski klub ponekad se prikazuje kao tajna elita koja želi smanjiti stanovništvo, ukinuti nacionalne države ili upravljati svjetskim gospodarstvom. Kao „dokaz” navode se njegovi izvještaji o resursima, okolišu i globalnim problemima. No izvještaj koji predviđa moguće posljedice određenih trendova nije dokaz da autori žele namjerno izazvati te posljedice.

Važno je razlikovati javno zagovaranje politike od tajne koordinacije. Izvješća, popisi članova, publikacije i izjave organizacije mogu se pregledati i kritizirati. Ako se tvrdi da postoji skriveni plan, potrebni su konkretni dokumenti i provjerljivi dokazi za taj plan, a ne samo zaključak izveden iz tema kojima se organizacija bavi.

Što se zna

  1. Rimski klub nastao je 1968.
  2. *Granice rasta* objavljene su 1972. i koristile su računalno modeliranje.
  3. Izvješće proučava dugoročne odnose između stanovništva, industrije, hrane, resursa i onečišćenja.
  4. Model i njegovi zaključci bili su predmet znanstvenih i ekonomskih kritika.
  5. Nema vjerodostojnog dokaza da je Rimski klub tajna svjetska vlada.

Što tvrde zagovornici

  • Zagovornici teorije vide u izvješćima o resursima i stanovništvu plan za smanjenje stanovništva.
  • Klub okuplja utjecajne ljude, pa ga smatraju dijelom tajne svjetske vlade.

Što kažu kritičari

  • Izvješća, članstvo i ciljevi kluba javni su i mogu se provjeriti.
  • Predviđanje mogućih posljedica nije dokaz da ih autori žele izazvati.

Teorije

  • Rimski klub je javna skupina koja objavljuje izvješća i zagovara politike.
  • Klub je dio tajne elite koja upravlja svijetom.

Izvori