Trilateralna komisija

Godine 1973. bankar David Rockefeller okupio je političare, bankare i profesore iz Amerike, Europe i Japana. Tri godine kasnije jedan od članova postao je predsjednik SAD-a, a s njim su u vladu ušli i drugi članovi.

Ukratko

  • Trilateralna komisija privatna je organizacija koju su u srpnju 1973. osnovali bankar David Rockefeller i politolog Zbigniew Brzezinski kako bi okupila utjecajne ljude iz Sjeverne Amerike, Zapadne Europe i Japana.
  • Komisija objavljuje izvješća i popise članova, ali njezini su sastanci zatvoreni za javnost.
  • Kad je član komisije Jimmy Carter 1976. izabran za predsjednika SAD-a, a Brzezinski postao njegov savjetnik za nacionalnu sigurnost, i desni i lijevi kritičari počeli su je opisivati kao "nevidljivu vladu".
  • Zagovornici teorije vide u njoj tajno središte moći, a njezini branitelji i dio istraživača forum za razgovor bez stvarne vlasti.

Početkom sedamdesetih godina 20. stoljeća svijet se ubrzano mijenjao. Japan je postao gospodarska sila, zapadnoeuropske države povezivale su se u zajedničko tržište, a Sjedinjene Države 1971. ukinule su vezu dolara i zlata, na kojoj je počivao poslijeratni monetarni poredak. Saveznici koji su do tada slijedili Washington sve su češće imali različite interese. David Rockefeller, predsjednik uprave Chase Manhattan Bank, smatrao je da njihovi vodeći ljudi trebaju mjesto na kojem će redovito i neformalno razgovarati.

Tri strane umjesto dvije

Takvo mjesto već je postojalo, ali samo za dvije strane. Skupina Bilderberg od 1954. okupljala je političare i poslovne ljude iz Sjeverne Amerike i Zapadne Europe. Rockefeller je želio uključiti i Japan. Zamisao je razradio s profesorom Sveučilišta Columbia Zbigniewom Brzezinskim, koji je napustio fakultet kako bi preuzeo organizaciju i postao prvi direktor nove ustanove.

Trilateralna komisija osnovana je u srpnju 1973., a prvi zajednički sastanak održan je u listopadu iste godine u Tokiju. Ustrojena je u tri regionalne skupine sa sjedištima u Washingtonu, Parizu i Tokiju. Članovi su bili bankari, industrijalci, političari, sindikalni čelnici, novinari i profesori. Komisija je naručivala izvješća o trgovini, energiji, odnosima s državama u razvoju i drugim zajedničkim temama i objavljivala ih.

Izvješće o "krizi demokracije"

Najpoznatije od tih izvješća objavljeno je 1975. pod naslovom The Crisis of Democracy (Kriza demokracije). Napisali su ga francuski sociolog Michel Crozier, američki politolog Samuel Huntington i japanski sociolog Joji Watanuki. Autori su tvrdili da su zapadne demokracije preopterećene zahtjevima građana i skupina, a Huntington je u poglavlju o SAD-u pisao o "višku demokracije" i preporučio više umjerenosti u političkom sudjelovanju.

Izvješće je postalo omiljeni dokaz kritičara. Lingvist i politički aktivist Noam Chomsky navodio ga je kao primjer kako dio elite vidi demokraciju kao problem koji treba obuzdati. Branitelji komisije odgovarali su da je riječ o raspravi autora, a ne o programu koji je komisija usvojila.

Predsjednik iz komisije

Među američkim članovima od početka je bio i guverner Georgije Jimmy Carter, tada malo poznat izvan svoje savezne države. Kad je 1976. izabran za predsjednika, Brzezinski je postao njegov savjetnik za nacionalnu sigurnost, a mjesta u vladi dobili su i drugi članovi komisije, među njima potpredsjednik Walter Mondale i državni tajnik Cyrus Vance.

Za kritičare je to bio dokaz da je organizacija koju javnost jedva poznaje odabrala predsjednika i vladu. Upozorenja su stizala s obje strane političkog spektra. Republikanski senator Barry Goldwater u memoarima With No Apologies opisao je komisiju kao pokušaj da se preuzmu središta političke i gospodarske moći. Pisci Antony Sutton i Patrick Wood 1979. objavili su knjigu Trilaterals over Washington, a pisac Gary Allen, blizak desnom Društvu John Birch, uvrstio ju je među dijelove tajne elite koja navodno upravlja svijetom. S ljevice je skupina autora okupljenih oko Holly Sklar 1980. objavila zbornik Trilateralism, u kojem je komisiju opisala kao savez velikih tvrtki koji oblikuje politiku bogatih država.

U lipnju 1978. Carter je sastanak komisije ugostio u Bijeloj kući, a taj trenutak prikazuje fotografija na vrhu ovog članka.

Forum ili vlada u sjeni

Komisija postoji i danas. Japanska skupina 2000. pretvorena je u azijsko-pacifičku, u koju su ušli i članovi iz drugih država regije. Popisi članova javno su objavljeni, kao i izvješća, ali sastanci su zatvoreni, a ono što se na njima govori ne objavljuje se.

Istraživači koji su proučavali komisiju uglavnom ne vide u njoj tajnu vladu, ali ni bezazlen klub. Kanadski politolog Stephen Gill u knjizi iz 1990. opisao ju je kao jedno od mjesta na kojima su elite triju regija oblikovale zajednički pogled na svjetsko gospodarstvo, koji je zatim utjecao na politiku vlada. Danski povjesničar Dino Knudsen u studiji iz 2016. komisiju opisuje kao primjer neformalne diplomacije elita: razgovori na njezinim sastancima mogli su olakšati dogovore među vladama, ali nisu ih zamjenjivali.

Kronologija

  1. Kolovoz 1971.: SAD ukidaju zamjenjivost dolara za zlato.
  2. Srpanj 1973.: David Rockefeller i Zbigniew Brzezinski osnivaju Trilateralnu komisiju.
  3. Listopad 1973.: U Tokiju se održava prvi zajednički sastanak.
  4. 1975.: Objavljeno je izvješće The Crisis of Democracy.
  5. Studeni 1976.: Član komisije Jimmy Carter izabran je za predsjednika SAD-a.
  6. 1977.: Brzezinski postaje savjetnik za nacionalnu sigurnost.
  7. 12. lipnja 1978.: Carter ugošćuje sastanak komisije u Bijeloj kući.
  8. 1979.: Izlazi knjiga Trilaterals over Washington.
  9. 1980.: Izlazi zbornik Trilateralism urednice Holly Sklar.
  10. 2000.: Japanska skupina pretvara se u azijsko-pacifičku.

Ključne osobe

  • David Rockefeller: Američki bankar koji je pokrenuo i financirao osnivanje komisije.
  • Zbigniew Brzezinski: Politolog, prvi direktor komisije i kasnije savjetnik predsjednika Cartera za nacionalnu sigurnost.
  • Jimmy Carter: Član komisije koji je 1976. izabran za predsjednika SAD-a.
  • Samuel Huntington: Politolog, suautor izvješća The Crisis of Democracy.
  • Barry Goldwater: Republikanski senator koji je komisiju opisao kao pokušaj preuzimanja moći.
  • Holly Sklar: Urednica kritičkog zbornika Trilateralism iz 1980.
  • Stephen Gill: Politolog koji je proučavao ulogu komisije u oblikovanju politike bogatih država.

Što se zna

  1. Trilateralna komisija osnovana je u srpnju 1973., a osnovali su je David Rockefeller i Zbigniew Brzezinski.
  2. Okuplja članove iz Sjeverne Amerike, Europe i Azije, a regionalna sjedišta su joj u Washingtonu, Parizu i Tokiju.
  3. Jimmy Carter bio je član komisije prije nego što je izabran za predsjednika, a Brzezinski je postao njegov savjetnik za nacionalnu sigurnost.
  4. Izvješće The Crisis of Democracy iz 1975. napisali su Michel Crozier, Samuel Huntington i Joji Watanuki.
  5. Popisi članova i izvješća javno se objavljuju, a sastanci su zatvoreni za javnost.

Što tvrde zagovornici

  • Komisija okuplja ljude koji upravljaju najvećim bankama, tvrtkama i vladama, pa njihovi zajednički stavovi postaju politika bez glasa birača.
  • Carterov izbor i ulazak više članova u njegovu vladu pokazuju da komisija može dovesti svoje ljude na vlast.
  • Izvješće o "višku demokracije" otkriva da dio članova sudjelovanje građana vidi kao problem.
  • Zatvoreni sastanci znače da javnost ne može znati što se ondje dogovara.

Što kažu kritičari

  • Komisija nema nikakvu zakonsku vlast i ne može donijeti nijednu odluku koja obvezuje vladu.
  • Članovi su javno poznati, a izvješća se objavljuju, što nije obilježje tajne organizacije.
  • Članovi među sobom često se ne slažu i dolaze iz različitih stranaka, pa ne djeluju kao jedinstvena skupina s jednim planom.
  • Utjecaj koji imaju proizlazi iz položaja koje ionako zauzimaju, a ne iz članstva u komisiji.

Otvorena pitanja

  • Koliko su razgovori na zatvorenim sastancima stvarno utjecali na odluke vlada?
  • Je li Carter postao poznat izvan Georgije dijelom i zahvaljujući vezama stečenima u komisiji?

Teorije

  • Komisija je središte skrivene moći koje bira vlade i usmjerava njihovu politiku
  • Komisija je utjecajan forum elita koji oblikuje stavove, ali ne upravlja vladama
  • Komisija je klub za razgovor čiji je utjecaj uvelike precijenjen

Povezane priče

Za daljnje istraživanje

  • Gill, S. (1990). American Hegemony and the Trilateral Commission. Cambridge University Press.
  • Knudsen, D. (2016). The Trilateral Commission and Global Governance: Informal Elite Diplomacy, 1972-82. Routledge.
  • Sklar, H. (ur.) (1980). Trilateralism: The Trilateral Commission and Elite Planning for World Management. South End Press.

Izvori