Ubojstva u Hinterkaifecku

Hinterkaifeck je bilo usamljeno imanje u Gornjoj Bavarskoj, oko 70 kilometara sjeverno od Münchena. Ime znači otprilike "iza Kaifecka", jer je stajalo kilometar sjeverno od zaseoka Kaifeck, na rubu guste šume. Na imanju je živio Andreas Gruber, 63 godine, sa suprugom Cäzilijom, 72, i udovicom kćeri Viktorijom Gabriel, 35. Viktorijin muž Karl poginuo je u Prvom svjetskom ratu, u prosincu 1914. S njima su živjeli Viktorijina sedmogodišnja kći Cäzilia i dvogodišnji sin Josef.

Oko obitelji su u selu kružile priče, a Gruberi su i ranije bili stranka u sudskim postupcima. Susjed Lorenz Schlittenbauer, udovac, bio je u vezi s Viktorijom i službeno je priznao malog Josefa kao svoje dijete.

Tragovi u snijegu

Prethodnih mjeseci na imanju su se događale neobične stvari. Prema kasnijim iskazima, prethodna sluškinja otišla je pola godine ranije jer je, kako se pričalo, noću čula korake na tavanu. U ožujku 1922. Andreas Gruber pronašao je na imanju münchenske novine koje nitko u kući nije kupio. Nekoliko dana prije ubojstava rekao je susjedima da je u svježem snijegu vidio tragove koji su iz šume vodili do vrata strojarnice, a tragova natrag nije bilo. Iste je noći obitelj čula korake na tavanu, ali Gruber pretragom nije našao nikoga. Pomoć susjeda odbio je i nije ništa prijavio policiji.

Noć 31. ožujka

U petak 31. ožujka poslijepodne na imanje je stigla nova sluškinja, Maria Baumgartner. Dovela ju je sestra, koja je nakon kratkog boravka otišla. Bila je vjerojatno posljednja osoba koja je ukućane vidjela žive. Te večeri četvero članova obitelji ubijeno je jedno za drugim u štali, u koju su vjerojatno bili namamljeni. Zatim su u kući ubijeni mali Josef, koji je spavao u kolijevci, i Maria Baumgartner u svojoj sobi. Oružje je bila motika s imanja, pronađena tek godinu dana kasnije, sakrivena na tavanu.

Četiri dana tišine

Sljedećih dana ljudi su dolazili na imanje i odlazili. Dvojica trgovaca kavom pokucala su 1. travnja, nisu nikoga vidjela i otišla. Mala Cäzilia nije došla u školu, a obitelj nije bila na nedjeljnoj misi. Mehaničar Albert Hofner došao je 4. travnja popraviti stroj, čekao sat vremena, obavio posao sam i otišao. Tek tog poslijepodneva Schlittenbauer je s dvojicom susjeda otišao na imanje i u štali pronašao četiri tijela, a u kući još dva.

Istražitelji su utvrdili da je netko nakon ubojstava ostao na imanju: stoka je bila nahranjena, sav kruh iz kuhinje bio je pojeden, a s mesa u smočnici odrezani su komadi. Jedan je putnik u noći nakon ubojstava vidio dim iz dimnjaka i nekoga s fenjerom tko mu je posvijetlio u lice.

Istraga bez ishoda

Istragu je vodio inspektor Georg Reingruber iz Münchena. Mjesto zločina već su pregazili susjedi i znatiželjnici, a u kuhinji su neki čak kuhali. Isprva se sumnjalo na pljačku, pa su ispitivani putujući obrtnici i skitnice, ali ta je teza napuštena kad je u kući pronađena velika svota novca. Imanje je srušeno manje od godinu dana poslije, a na mjestu gdje je stajalo podignuto je spomen-obilježje.

Kroz godine sumnja je padala na mnoge. Schlittenbauer je bio sumnjiv mnogima u selu, jer je nakon otkrića sam ušao u kuću i pomicao tijela, pa su mu pripisivane i izjave koje su navodno otkrivale previše; do smrti 1941. dobio je nekoliko parnica protiv ljudi koji su ga nazivali ubojicom. Godine 1951. ispitivana su braća Gump, nakon što ih je njihova sestra na samrti optužila, ali postupak je 1954. obustavljen bez dokaza. Pojavila se i priča da je Viktorijin muž Karl preživio rat, no dvojica suboraca rekli su da su vidjeli njegovo tijelo na bojištu. Bill James u knjizi o ubojstvima sjekirom u Americi spominje mogućnost da je isti putujući ubojica stigao i u Bavarsku.

Slučaj je službeno zatvoren 1955., a posljednja saslušanja održana su 1986. Godine 2007. studenti policijske akademije u Fürstenfeldbrucku ponovno su proučili spis. Pohvalili su temeljitost tadašnje istrage, ali kritizirali što nisu uzeti otisci prstiju. Prema dostupnim prikazima, složili su se oko glavnog osumnjičenog, ali ime nisu objavili iz obzira prema njegovim potomcima.