Skriveni lijek za rak

Sedamdesetih godina tisuće Amerikanaca putovale su u meksičke klinike po lijek od koštica marelice, uvjerene da ga vlasti i liječnici skrivaju. Priča o lijeku koji industrija drži pod ključem živi i danas.

Ukratko

  • Raširena je tvrdnja da lijek za rak postoji, ali ga farmaceutska industrija i zdravstvene vlasti skrivaju, jer bi im liječenje bolesnih donosilo više zarade od izlječenja.
  • Najpoznatiji primjer je laetril, pripravak iz koštica marelice koji je u SAD-u sedamdesetih koristilo mnogo bolesnika, a zagovornici su ga nazivali "vitaminom B17".
  • Klinički pokus američkog Nacionalnog instituta za rak 1982. i Cochraneov pregled iz 2015. nisu pronašli korist od laetrila, a pronađen je rizik od trovanja cijanidom.
  • Zagovornici upiru prstom u stvarne slučajeve skrivanja podataka u farmaceutskoj industriji, a kritičari u to da rak nije jedna bolest i da tajnu takvih razmjera ne bi bilo moguće očuvati.

Rak je skupina bolesti koja godišnje odnese milijune života, a liječenje je često dugotrajno, iscrpljujuće i skupo. U takvim okolnostima lako se rađa nada u jednostavan lijek, i sumnja da ga netko namjerno uskraćuje. Tvrdnja o "skrivenom lijeku" ne odnosi se na jedan pripravak, nego na uvjerenje da rješenje postoji i da ga skrivaju oni koji od bolesti zarađuju.

Lijek od koštica marelice

Jezgre koštica marelice, gorkih badema i nekih drugih plodova sadrže amigdalin, spoj iz kojeg se u tijelu oslobađa cijanid. Amigdalin je kao lijek za rak isproban još u 19. stoljeću u Rusiji, a dvadesetih godina 20. stoljeća u SAD-u, gdje je odbačen kao previše otrovan.

Pedesetih godina Ernst T. Krebs Jr. i njegov otac počeli su promovirati polusintetski oblik amigdalina pod imenom laetril. Tvrdili su da rak nastaje zbog nedostatka jedne tvari u prehrani, koju su nazvali "vitaminom B17", i da laetril tu tvar nadoknađuje, a cijanid iz njega navodno ubija samo stanice raka. Amigdalin nije vitamin i tijelu nije potreban, ali je naziv bio uvjerljiv i ostao je u upotrebi.

Zabrane, klinike i tužbe

Sedamdesetih je laetril postao pokret. Bolesnici, neki liječnici i udruge tvrdili su da ga vlasti zabranjuju kako bi zaštitile skupe terapije. Američka Agencija za hranu i lijekove 1977. zabranila je njegov prijevoz između saveznih država, ali je više od dvadeset država dopustilo njegovu upotrebu unutar svojih granica. Mnogi bolesnici odlazili su po laetril u klinike u Meksiku, među njima i glumac Steve McQueen, koji se ondje liječio pred smrt 1980. Vrhovni sud SAD-a 1979. potvrdio je zabranu prijevoza, nakon čega je upotreba naglo pala.

Iste godine kad je zabrana uvedena, 1977., Ralph W. Moss, zaposlenik odjela za odnose s javnošću njujorškog centra za rak Memorial Sloan Kettering, otpušten je nakon što je javno optužio ustanovu da prikriva podatke o laetrilu. Tvrdio je da su neki pokusi na miševima pokazali učinak koji uprava nije htjela priznati. Ustanova je odgovorila da se ti rezultati u ponovljenim pokusima nisu potvrdili. Moss je 1980. objavio knjigu The Cancer Syndrome, kasnije poznatu kao The Cancer Industry, koja je postala jedan od temelja tvrdnji o skrivanju lijekova za rak.

Pokus koji je trebao odlučiti

Pod pritiskom javnosti američki Nacionalni institut za rak naručio je klinički pokus. Klinika Mayo i drugi centri 1980. i 1981. davali su laetril, uz posebnu prehranu kakvu su preporučivali zagovornici, više od 170 bolesnika s rakom kojima uobičajeno liječenje nije pomoglo. Rezultati objavljeni 1982. u časopisu New England Journal of Medicine nisu pokazali nikakvu korist: bolest je napredovala kao i bez liječenja, a kod nekih bolesnika izmjerene su razine cijanida u krvi blizu otrovnih. Cochraneov pregled iz 2015. nije pronašao nijedno pouzdano istraživanje koje bi pokazalo korist i zaključio da je omjer koristi i rizika jednoznačno nepovoljan. Europska agencija za sigurnost hrane 2016. upozorila je da već nekoliko jezgri koštica marelice može biti otrovno za djecu.

Zagovornici odgovaraju da je pokus bio loše proveden, da su u njega uključeni bolesnici u posljednjem stadiju bolesti i da se pripravak nije davao na pravi način.

Zašto sumnja ostaje

Tvrdnja o skrivenom lijeku ne oslanja se samo na laetril. Hrane je i stvarni slučajevi u kojima su farmaceutske tvrtke skrivale nepovoljne rezultate istraživanja ili preuveličavale korist svojih lijekova, o čemu je britanski liječnik Ben Goldacre pisao u knjizi Bad Pharma 2012. Visoke cijene novih lijekova za rak dodatno potiču dojam da je zarada važnija od bolesnika.

Kritičari odgovaraju da rak nije jedna bolest nego stotine različitih bolesti, pa ne može postojati jedan lijek. Za neke vrste raka, poput raka testisa i nekih dječjih leukemija, danas se izliječi velika većina bolesnika, a ti lijekovi nisu skriveni nego se prodaju i od njih se zarađuje. Lijek koji bi stvarno djelovao donio bi izumitelju Nobelovu nagradu, a tvrtki golemu dobit, pa nitko ne bi imao razloga skrivati ga. Istraživanja raka odvijaju se u tisućama sveučilišta, bolnica i tvrtki u desecima zemalja, koje se međusobno natječu, a i sami istraživači i njihove obitelji obolijevaju od raka.

Vjerovanje u skriveni lijek može imati ozbiljne posljedice. Istraživanje objavljeno 2018. u časopisu Journal of the National Cancer Institute pokazalo je da su bolesnici koji su umjesto uobičajenog liječenja izabrali samo alternativne metode imali oko dva i pol puta veći rizik smrti u razdoblju praćenja.

Kronologija

  1. 1845.: Amigdalin se u Rusiji isprobava kao lijek za rak.
  2. 1950-ih: Ernst T. Krebs Jr. i njegov otac promoviraju laetril i naziv "vitamin B17".
  3. 1977.: Agencija za hranu i lijekove SAD-a zabranjuje prijevoz laetrila između saveznih država; Ralph W. Moss otpušten je iz centra Memorial Sloan Kettering.
  4. 1979.: Vrhovni sud SAD-a potvrđuje zabranu u predmetu *United States v. Rutherford*.
  5. 1980.: Steve McQueen liječi se u Meksiku, među ostalim laetrilom, i umire iste godine.
  6. 1982.: Objavljeni su rezultati kliničkog pokusa: laetril ne pokazuje korist.
  7. 2012.: Ben Goldacre objavljuje knjigu *Bad Pharma* o skrivanju podataka u farmaceutskoj industriji.
  8. 2015.: Cochraneov pregled zaključuje da je omjer koristi i rizika laetrila jednoznačno nepovoljan.
  9. 2018.: Istraživanje povezuje izbor samo alternativnog liječenja raka s većim rizikom smrti.

Ključne osobe

  • Ernst T. Krebs Jr.: Promicatelj laetrila i naziva "vitamin B17".
  • Ralph W. Moss: Pisac koji je 1977. otpušten iz centra Memorial Sloan Kettering nakon optužbi o prikrivanju podataka o laetrilu.
  • Charles Moertel: Onkolog klinike Mayo, glavni autor kliničkog pokusa laetrila objavljenog 1982.
  • Steve McQueen: Američki glumac koji se pred smrt 1980. liječio u Meksiku, među ostalim laetrilom.
  • Ben Goldacre: Britanski liječnik i pisac knjige o skrivanju podataka u farmaceutskoj industriji.

Što se zna

  1. Laetril je pripravak amigdalina iz koštica marelice; amigdalin u tijelu oslobađa cijanid i nije vitamin.
  2. Klinički pokus objavljen 1982., na više od 170 bolesnika, nije pokazao korist od laetrila, a kod nekih bolesnika izmjerene su razine cijanida blizu otrovnih.
  3. Cochraneov pregled iz 2015. nije pronašao pouzdane dokaze o koristi i ocijenio je omjer koristi i rizika jednoznačno nepovoljnim.
  4. Farmaceutske tvrtke u nekim su slučajevima doista skrivale nepovoljne rezultate istraživanja, što je opisano u stručnoj literaturi.
  5. Bolesnici koji su umjesto uobičajenog liječenja izabrali samo alternativne metode imali su u istraživanju iz 2018. oko dva i pol puta veći rizik smrti.

Što tvrde zagovornici

  • Farmaceutska industrija zarađuje na dugotrajnom liječenju, pa nema interesa za jeftin lijek koji se ne može patentirati.
  • Tvrtke su u prošlosti dokazano skrivale nepovoljne rezultate istraživanja, pa im ne treba vjerovati.
  • Bivši zaposlenik centra Sloan Kettering javno je tvrdio da su povoljni rezultati laetrila prešućeni.
  • Pokus iz 1982. uključio je bolesnike u posljednjem stadiju bolesti, kojima više nije bilo pomoći.
  • Bolesnici imaju pravo sami birati liječenje, a zabrane im to pravo oduzimaju.

Što kažu kritičari

  • Rak je stotine različitih bolesti, pa jedan lijek za sve vrste nije moguć.
  • Za neke vrste raka postoje lijekovi koji izliječe većinu bolesnika, i oni se otvoreno prodaju.
  • Tvrtka ili znanstvenik s djelotvornim lijekom dobili bi golemu zaradu i ugled, pa ga ne bi imali razloga skrivati.
  • Istraživanja se provode u tisućama ustanova diljem svijeta, koje se međusobno natječu, pa je tajnu takvih razmjera nemoguće očuvati.
  • Laetril je ispitan u kontroliranom pokusu i nije pokazao korist, a može izazvati trovanje cijanidom.

Otvorena pitanja

  • Kako povećati otvorenost farmaceutskih istraživanja, da bi se smanjilo nepovjerenje koje hrani ovakve tvrdnje?
  • Zašto neki bolesnici i nakon jasnih rezultata istraživanja i dalje biraju neprovjerene pripravke?

Teorije

  • Ne postoji skriveni lijek za rak, a laetril ne djeluje
  • Djelotvoran lijek za rak postoji, ali ga industrija i vlasti skrivaju
  • Jedinstvenog skrivenog lijeka nema, ali industrija ponekad zanemaruje jeftine mogućnosti koje se ne mogu patentirati

Povezane priče

Za daljnje istraživanje

Izvori