Walt Disney i priča o zamrznutom tijelu

Walt Disney umro je u prosincu 1966. i kremiran je dva dana kasnije. Ipak, pola stoljeća kruži priča da je njegovo tijelo zamrznuto i da čeka buđenje, prema nekima ispod jedne vožnje u Disneylandu.

Ukratko

Walt Disney umro je 15. prosinca 1966. u bolnici u Burbanku od posljedica raka pluća, a kremiran je 17. prosinca; pepeo mu je pokopan na groblju Forest Lawn u Glendaleu.
Prema raširenoj urbanoj legendi, njegovo je tijelo zamrznuto postupkom krionike kako bi ga se jednog dana oživjelo.
Priča se prvi put pojavila u tisku 1969., u francuskom časopisu, a hranile su je tajnovitost oko pogreba i činjenica da je prvi čovjek zamrznut samo mjesec dana nakon Disneyjeve smrti.
Pravni dokumenti, grobno mjesto i izjave obitelji potvrđuju kremaciju, a pristaše tvrde da su upravo ti dokazi dio prikrivanja.

Walt Disney bio je cijeli život strastven pušač. U studenome 1966. liječnici su mu otkrili rak pluća i operirali ga. Nakon kratkog oporavka vratio se poslu: studio je radio na novim filmovima, a on je planirao novi zabavni park na Floridi i grad budućnosti koji je nazvao EPCOT. Krajem studenoga ponovno mu je pozlilo i hitno je prevezen u bolnicu St. Joseph u Burbanku. Ondje je umro 15. prosinca 1966., deset dana nakon 65. rođendana.

Tihi oproštaj

Za čovjeka čije je ime znao cijeli svijet, oproštaj je bio neobično skroman. Već sutradan obitelj je održala privatni ispraćaj, bez novinara i javnosti. Tijelo je kremirano 17. prosinca, a pepeo je položen na groblju Forest Lawn Memorial Park u Glendaleu, u Kaliforniji, u malom ograđenom vrtu s pločom s imenom.

Takav način bio je u skladu s Disneyjevom željom za privatnošću, ali je ostavio prazninu u koju će se kasnije useliti priča.

Disney je iza sebe ostavio i nedovršene planove. Park na Floridi i grad budućnosti EPCOT, o kojima je govorio do posljednjih tjedana, dovršeni su bez njega. Čovjek koji je cijeli život gledao u budućnost i koji je javnosti predstavljao "svijet sutrašnjice" umro je prije nego što ga je vidio. Upravo ta slika, vizionara kojem je ponestalo vremena, kasnije će priči o zamrzavanju dati uvjerljivost.

Mjesec dana kasnije

Dana 12. siječnja 1967., manje od mjesec dana nakon Disneyjeve smrti, u Kaliforniji je umro James Bedford, profesor psihologije, bolestan od raka. Bedford je bio prvi čovjek čije je tijelo nakon smrti zamrznuto s nadom da će ga buduća medicina oživjeti. Postupak, nazvan krionika, opisivale su novine i časopisi, među njima i Time. Ideja o zamrzavanju ljudi nekoliko je godina ranije postala poznata zahvaljujući knjizi Roberta Ettingera iz 1964.

Dva događaja, smrt najslavnijeg filmskog producenta i prvo zamrzavanje čovjeka, zbila su se u istoj državi, u razmaku od nekoliko tjedana. Za priču koja tek treba nastati to je bilo dovoljno.

Kako je nastala priča

Prvi poznati tiskani zapis o zamrznutom Disneyju pojavio se 1969. u francuskom časopisu Ici Paris. Iste godine priču je ponovio i jedan američki bulevarski list. Jedan Disneyjev rukovoditelj kasnije je izjavio da su je, po njegovu mišljenju, izmislili animatori studija, kao šalu na račun svog poslodavca, koja je izmakla kontroli.

Priča je s vremenom dobivala detalje. U najpoznatijoj inačici Disneyjevo tijelo leži u zamrzivaču ispod vožnje Pirati s Kariba u Disneylandu u Anaheimu, a prema nekim pričama trebao je biti odmrznut u određenoj godini u budućnosti. Disney je bio poznat po zanimanju za tehnologiju i budućnost, pa se činilo prirodnim da bi baš on želio "pobijediti" smrt.

Što je rekla obitelj

Disneyjeva kći Diane Disney Miller napisala je 1972. da sumnja da je njezin otac uopće čuo za krioniku. Ipak, legenda je dobila novi poticaj kad su dvije biografije, Leonarda Mosleyja iz 1986. i Marca Eliota iz 1993., ustvrdile da je Disney bio opsjednut smrću i zanimao se za zamrzavanje. Kasniji biografi i povjesničari te su tvrdnje uglavnom odbacili kao nepotkrijepljene.

Legenda koja se ne topi

Grobno mjesto na Forest Lawnu javno je i obilježeno, a ostavina je za njega platila 40.000 dolara. Potpisani dokumenti o kremaciji postoje. Ipak, priča o zamrznutom Disneyju jedna je od najpoznatijih urbanih legendi u SAD-u i redovito se pojavljuje u kvizovima, televizijskim emisijama i na internetu. Krionika je u međuvremenu postala stvarna, iako malena djelatnost: nekoliko tvrtki čuva stotine tijela, a među njima je i slavni bejzbolaš Ted Williams.

Kronologija

Studeni 1966.: Waltu Disneyju dijagnosticiran je rak pluća.
15. prosinca 1966.: Disney umire u bolnici St. Joseph u Burbanku.
16. prosinca 1966.: Privatni ispraćaj za obitelj.
17. prosinca 1966.: Tijelo je kremirano, a pepeo položen na groblju Forest Lawn u Glendaleu.
12. siječnja 1967.: James Bedford postaje prvi čovjek zamrznut nakon smrti.
1969.: Francuski časopis Ici Paris prvi objavljuje priču o zamrznutom Disneyju.
1972.: Diane Disney Miller piše da sumnja da je otac uopće čuo za krioniku.
1986. i 1993.: Dvije biografije spominju Disneyjevo navodno zanimanje za zamrzavanje.

Ključne osobe

Walt Disney: Američki animator i filmski producent, osnivač studija Disney, umro 1966.
Diane Disney Miller: Disneyjeva kći, koja je odbacila priču o zamrzavanju.
James Bedford: Profesor psihologije, prvi čovjek zamrznut nakon smrti, u siječnju 1967.
Robert Ettinger: Autor knjige iz 1964. koja je proširila ideju o zamrzavanju ljudi.
Marc Eliot: Autor biografije iz 1993. koja je pisala o Disneyjevu zanimanju za krioniku.

Što se zna

Walt Disney umro je 15. prosinca 1966. u bolnici St. Joseph u Burbanku, od posljedica raka pluća.
Tijelo je kremirano 17. prosinca 1966., a pepeo je položen na groblju Forest Lawn Memorial Park u Glendaleu.
Prvo zamrzavanje čovjeka nakon smrti, Jamesa Bedforda, obavljeno je u siječnju 1967.
Priča o zamrznutom Disneyju prvi put se u tisku pojavila 1969. u časopisu Ici Paris.
Disneyjeva kći je 1972. napisala da sumnja da je otac uopće čuo za krioniku.

Što tvrde zagovornici

Ispraćaj je bio privatan i brz, a vijesti o pogrebu stizale su naknadno, što je ostavilo vremena za zamrzavanje.
Disney je bio opsjednut budućnošću i tehnologijom, pa bi baš on želio iskoristiti krioniku.
Dvije biografije pisale su da se zanimao za smrt i zamrzavanje.
Prvo poznato zamrzavanje dogodilo se samo mjesec dana kasnije u istoj državi, pa je postupak već tada bio moguć.
Bogata obitelj i moćna tvrtka imale su sredstva da sve drže u tajnosti.

Što kažu kritičari

Postoje potpisani dokumenti o kremaciji i javno, obilježeno grobno mjesto.
Disneyjeva kći napisala je da otac vjerojatno nije ni čuo za krioniku.
Tvrdnje iz dviju biografija drugi povjesničari smatraju nepotkrijepljenima.
Prvi poznati zapis o legendi pojavio se tek tri godine nakon smrti, u bulevarskom tisku, a pripisivao se šali animatora.
Privatni pogreb bio je u skladu s obiteljskom željom za privatnošću, a nije neobičan ni kod drugih slavnih osoba.

Otvorena pitanja

Je li legendu doista pokrenula šala animatora, ili je nastala na neki drugi način?
Je li Disney ikad u životu čuo za krioniku ili o njoj razgovarao?