Krokodili u kanalizaciji

U veljači 1935. dječaci koji su čistili snijeg u Harlemu izvukli su iz šahta pravog aligatora. Iz te vijesti izrasla je priča o cijeloj koloniji slijepih bijelih krokodila ispod New Yorka.

Ukratko

  • Prema legendi, u kanalizaciji New Yorka živi kolonija aligatora, potomaka mladunaca koje su vlasnici bacili u zahod.
  • Priča ima stvarnu osnovu: 1935. u šahtu u istočnom Harlemu pronađen je aligator, a zalutale životinje povremeno se pronalaze i danas.
  • Legendu je proširila knjiga iz 1959. utemeljena na pričama gradskog službenika Teddyja Maya, čije tvrdnje nisu potvrđene.
  • Stručnjaci i gradske službe navode da aligatori u hladnoj i onečišćenoj kanalizaciji ne mogu dugo preživjeti.

Svatko tko je odrastao u New Yorku čuo je neku inačicu ove priče. Obitelj se vrati s odmora na Floridi s malim aligatorom kao kućnim ljubimcem. Kad naraste i postane nezgodan, bace ga u zahod. Ispod ulica on preživi, naraste, nađe druge poput sebe i ondje, u mraku, nastane cijela kolonija. Budući da nikad ne vide sunce, aligatori s vremenom izgube boju i vid, pa su bijeli i slijepi. Radnici u kanalizaciji, kaže priča, zato nose oružje. Kod nas se priča obično prepričava kao priča o krokodilima, iako je u izvornoj inačici riječ o aligatorima, njihovim američkim srodnicima.

Aligator iz 123. ulice

Priča ima stvarni početak. Dana 9. veljače 1935. skupina dječaka čistila je snijeg u Istočnoj 123. ulici u Harlemu i bacala ga u otvoreni šaht. U ledenoj vodi ispod primijetili su nešto što se miče. Konopom su izvukli aligatora dugog oko dva i pol metra. Životinja se otimala, a dječaci su je ubili lopatama. Sljedećeg dana New York Times objavio je vijest pod naslovom "Aligator pronađen u kanalizaciji u gornjem dijelu grada". Novinar je nagađao da je životinja pala s broda koji je plovio s Floride.

Takve vijesti nisu bile neobične. Tridesetih godina na Floridi su se turistima prodavali mladi aligatori kao suveniri, a ponekad su se mogli kupiti i poštom. Mnogi su pobjegli ili su ih vlasnici pustili, pa su se pojavljivali u jezerima, parkovima i rijekama diljem sjeveroistoka SAD-a.

Priče gospodina Maya

Iz pojedinačnih vijesti nastala je legenda tek dvadesetak godina kasnije. Novinar Robert Daley objavio je 1959. knjigu The World Beneath the City (Svijet ispod grada), o podzemnoj infrastrukturi New Yorka. U njoj je prenio priče Teddyja Maya, koji je tvrdio da je tridesetih bio na čelu gradske kanalizacije.

May je pričao da su mu radnici još 1935. javljali o aligatorima, ali da im nije vjerovao i da je čak dao provjeriti piju li na poslu. Kad se sam spustio u kanale, u svjetlu ručne svjetiljke vidio je aligatore dugačke oko šezdeset centimetara. Tada je, prema njegovim riječima, organizirao istrebljenje otrovnim mamcima i puškama, a 1937. objavio je da aligatora više nema.

Folklorist Jan Harold Brunvand, koji je proučavao američke urbane legende, kasnije je upozorio da Mayeve tvrdnje nisu potvrđene u drugim izvorima. Prema onome što je utvrdio, May nikad nije bio na čelu gradske kanalizacije i bio je poznat po tome što je volio pričati nevjerojatne zgode.

Bijeli i slijepi

Bijeli, slijepi aligatori ne pojavljuju se ni u vijesti iz 1935. ni kod Maya. Taj je dio priče dodan kasnije, kad se legenda proširila. Pomogla joj je i književnost: Thomas Pynchon u romanu V. iz 1963. opisuje lov na aligatore u kanalizaciji New Yorka, a slijedili su stripovi, filmovi i televizijske serije.

Bijeli aligatori postoje, ali vrlo rijetko, i to su životinje rođene s genskim poremećajem boje. Ne nastaju zato što žive u mraku.

Što kaže gradska kanalizacija

Gradske službe New Yorka desetljećima odgovaraju na isto pitanje. Godine 1982. John T. Flaherty, koji je više od četvrt stoljeća radio u gradskom uredu za kanalizaciju, rekao je New York Timesu da ni on ni tisuće radnika u sustavu nikad nisu vidjeli aligatora. Kao razloge naveo je da je voda u kanalima zimi prehladna za gmazove, da se protok stalno mijenja i da je voda puna bakterija i otpada.

Pojedinačne životinje ipak se pojavljuju. Gradske službe svake godine preuzimaju poneki ilegalno držani mladi aligator, a zalutale životinje povremeno se nađu u parkovima i jezerima. Nijedna od tih životinja nije pronađena kao dio stalne kolonije.

Zašto priča živi

Folkloristi u priči vide tipičnu urbanu legendu: polazi od stvarnog događaja, smještena je u poznati, a ipak skriveni prostor ispod grada i prenosi se kao istinita, "od prijatelja jednog prijatelja". New York joj se danas smije s ljubavlju: 9. veljače, na godišnjicu događaja iz 1935., neki Njujorčani obilježavaju neslužbeni Dan aligatora u kanalizaciji.

Kronologija

  1. 9. veljače 1935.: Dječaci u Istočnoj 123. ulici u Harlemu izvlače aligatora iz šahta.
  2. 10. veljače 1935.: New York Times objavljuje vijest o aligatoru iz kanalizacije.
  3. 1937.: Prema kasnijoj tvrdnji Teddyja Maya, aligatori su istrijebljeni iz kanalizacije.
  4. 1959.: Robert Daley objavljuje knjigu The World Beneath the City s Mayevim pričama.
  5. 1963.: Thomas Pynchon u romanu V. opisuje lov na aligatore u kanalizaciji.
  6. 1982.: John T. Flaherty u New York Timesu opovrgava postojanje kolonije aligatora.

Ključne osobe

  • Teddy May: Gradski službenik čije su priče o aligatorima u kanalizaciji proširile legendu.
  • Robert Daley: Novinar koji je Mayeve priče objavio u knjizi iz 1959.
  • Jan Harold Brunvand: Folklorist koji je istražio priču i upozorio na nepouzdanost Mayevih tvrdnji.
  • John T. Flaherty: Službenik gradskog ureda za kanalizaciju koji je 1982. opovrgnuo legendu.
  • Thomas Pynchon: Pisac koji je legendu uveo u roman V. iz 1963.

Što se zna

  1. New York Times je 10. veljače 1935. izvijestio da je u šahtu u Istočnoj 123. ulici pronađen aligator.
  2. Tridesetih godina mladi aligatori prodavali su se na Floridi kao suveniri i kućni ljubimci.
  3. Priče o organiziranom istrebljenju aligatora potječu od Teddyja Maya preko knjige Roberta Daleyja iz 1959. i nisu potvrđene u drugim izvorima.
  4. Gradske službe New Yorka nikad nisu pronašle stalnu koloniju aligatora u kanalizaciji.
  5. Aligatori ne podnose dugotrajnu hladnoću, a zimska temperatura vode u kanalizaciji New Yorka za njih je preniska.

Otvorena pitanja

  • Koliko je aligatora tridesetih doista završilo u kanalizaciji New Yorka?
  • Je li Teddy May išta od opisanog stvarno doživio ili je priču u cijelosti izmislio?

Za daljnje istraživanje

  • Brunvand, J. H. (1981). The Vanishing Hitchhiker: American Urban Legends and Their Meanings. W. W. Norton.
  • Daley, R. (1959). The World Beneath the City. Lippincott.

Izvori