Smrt Marilyn Monroe

Godine 1962. Marilyn Monroe bila je najpoznatija glumica na svijetu, ali i umorna, bolesna i u sukobu sa svojim filmskim studijem. Njezina smrt u kolovozu te godine postala je jedna od najistraživanijih smrti dvadesetog stoljeća. O njoj su napisane desetine knjiga, a pitanje kako je umrla i danas izaziva rasprave.

Posljednji mjeseci

Marilyn Monroe godinama se borila s nesanicom, depresijom i ovisnošću o lijekovima za spavanje. Godine 1961. razvela se od pisca Arthura Millera, provela je nekoliko tjedana u bolnici i preselila se iz New Yorka natrag u Los Angeles, gdje je kupila kuću u četvrti Brentwood. U travnju 1962. počela je snimati film Something's Got to Give za studio 20th Century Fox, ali je zbog bolesti često izostajala. U svibnju je u Madison Square Gardenu otpjevala rođendansku pjesmu predsjedniku Johnu F. Kennedyju, što je potaknulo nagađanja o njihovu odnosu. Početkom lipnja studio ju je otpustio i tužio.

U tjednima koji su slijedili davala je intervjue velikim časopisima kako bi popravila ugled. Prema većini izvora, s Foxom je postigla novi dogovor i snimanje se trebalo nastaviti na jesen.

Noć 4. kolovoza

Subotu 4. kolovoza provela je kod kuće. Posjetio ju je psihijatar Ralph Greenson, koji je zamolio kućnu pomoćnicu Eunice Murray da prenoći u kući. Navečer je razgovarala telefonom s nekoliko ljudi, među njima i s glumcem Peterom Lawfordom, šurjakom predsjednika Kennedyja. Lawford je kasnije rekao da mu je zvučala kao da je pod utjecajem lijekova.

Oko tri i pol ujutro 5. kolovoza Eunice Murray primijetila je svjetlo ispod zaključanih vrata spavaće sobe i nazvala Greensona. On je razbio prozor, ušao u sobu i pronašao je mrtvu. Osobni liječnik Hyman Engelberg potvrdio je smrt, a policija je obaviještena tek u 4.25. Taj vremenski razmak kasnije je postao jedan od glavnih razloga sumnji.

Nalaz mrtvozornika

Obdukciju je istog dana obavio Thomas Noguchi. Toksikološka analiza pokazala je u krvi visoke razine kloralhidrata i pentobarbitala, lijeka za spavanje poznatog kao Nembutal, a bočice tih lijekova pronađene su uz krevet. Na tijelu nije bilo znakova nasilja. Mrtvozornik je u pomoć pozvao trojicu stručnjaka iz losanđeleskog Centra za sprečavanje samoubojstava, koji su razgovarali s njezinim liječnicima. Zaključili su da je dugo patila od depresije i da je i prije pokušavala uzeti preveliku dozu, ali je tada bila spašena.

Dana 17. kolovoza glavni mrtvozornik Theodore Curphey proglasio je smrt vjerojatnim samoubojstvom. Nesretan slučaj odbacio je jer je količina lijekova bila višestruko veća od smrtonosne. Oproštajno pismo nije pronađeno.

Kako su nastale sumnje

Prve tvrdnje o ubojstvu objavio je 1964. antikomunistički aktivist Frank A. Capell u brošuri koju je sam izdao. Tvrdio je da je glumica imala vezu s ministrom pravosuđa Robertom F. Kennedyjem i da je ubijena kako ne bi izazvala skandal. Istraživači su kasnije upozorili da se Capell kao izvorom koristio novinskom kolumnom koja se oslanjala upravo na njegove podatke, te da je bio politički protivnik Kennedyjevih.

Pisac Norman Mailer 1973. ponovio je priču o vezi s Robertom Kennedyjem i nagađao o umiješanosti FBI-ja ili CIA-e, ali je iste godine u televizijskom intervjuu povukao te tvrdnje i rekao da smrt smatra najvjerojatnije "slučajnim samoubojstvom". Uslijedile su knjige koje su kao krivce navodile mafiju, sindikalnog vođu Jimmyja Hoffu ili obavještajne službe, i knjige koje su tvrdile da je u kući bilo prisluškivanje. Novinar Anthony Summers 1985. u knjizi Goddess opisao je smrt kao nesretan slučaj koji su prikrili ljudi bliski Kennedyjevima. Biograf Donald Spoto 1993. odbacio je teorije o zavjeri, ali je tvrdio da je smrt bila posljedica pogreške u liječenju koju su liječnici i pomoćnica prikrili.

Kritičari tih knjiga, među njima i biografkinja Sarah Churchwell, upozoravaju da se mnoge oslanjaju na svjedočanstva iz druge i treće ruke i na svjedoke čija je vjerodostojnost dovedena u pitanje.

Ponovni pregled 1982.

Zbog sve glasnijih tvrdnji okružni tužitelj Los Angelesa 1982. naložio je provjeru treba li otvoriti kaznenu istragu. Zamjenik tužitelja Ronald H. Carroll i istražitelj Alan B. Tomich više od tri mjeseca provjeravali su tvrdnje. Nisu pronašli vjerodostojne dokaze da je ubijena i nisu osporili izvorni nalaz, ali su u izvješću naveli da u slučaju ostaju proturječja i neodgovorena pitanja. Thomas Noguchi u svojim je memoarima 1983. odgovorio na najčešće prigovore obdukciji i ostao pri zaključku da je najvjerojatnije riječ o samoubojstvu.

Marilyn Monroe pokopana je 8. kolovoza 1962. na groblju Westwood Village Memorial Park, uz skroman obred kojem je prisustvovalo tridesetak najbližih ljudi.