Mit o samoubojstvu leminga

U Disneyjevu filmu nagrađenom Oscarom tisuće leminga jure prema moru i bacaju se s litice u valove. Snimljeno je u Alberti, kilometrima od mora i daleko od mjesta gdje leminzi žive, a životinje je s litice gurala filmska ekipa.

Ukratko

  • Prema raširenom vjerovanju, leminzi se u godinama kad ih je previše masovno bacaju u more. Ta se slika učvrstila zahvaljujući Disneyjevu dokumentarnom filmu *White Wilderness* iz 1958., koji je dobio Oscara.
  • Kanadska televizija CBC otkrila je 1982. da je prizor namješten: leminzi su doneseni iz Manitobe u Albertu, vrtjeli su se na okretnoj ploči pod snijegom i bili gurnuti s litice u rijeku.
  • Leminzi se ne ubijaju. Njihov broj raste i pada u ciklusima od otprilike četiri godine, a u godinama velikog broja raseljavaju se, prelaze vodu i pritom se neki utope.
  • Mit je mnogo stariji od filma: u 16. stoljeću pisalo se da leminzi padaju s neba.

Ljeti 1958. u američka kina stigao je White Wilderness (Bijela divljina), dugometražni film iz Disneyjeva niza True-Life Adventures, dokumentaraca o divljim životinjama. Redatelj je bio James Algar, a pripovjedač Winston Hibler. Film je tri godine sniman u Kanadi i prikazivao je polarne medvjede, mrože, karibue i ptice sjevera. Najviše se pamtio jedan prizor.

Na ekranu niz leminga, malih okruglih glodavaca, juri preko snijega. Pripovjedač objašnjava da ih je previše i da ih je obuzela neodoljiva potreba da krenu. Leminzi stižu do ruba litice, oklijevaju, a onda jedan za drugim padaju u vodu i otplivaju dok ne nestanu u valovima. Glas kaže da se bacaju u more. Film je 1959. dobio Oscara za najbolji dugometražni dokumentarac.

Životinje iz Manitobe

Leminzi ne žive u Alberti. Prema članku Aljaškog odjela za ribe i divljač iz 2003., filmska ekipa kupila je životinje od djece u Manitobi, dvije pokrajine istočnije. Prema kasnijem iskazu Billa Carricka iz snimateljske ekipe, djeci se plaćalo po 25 centi za leminga. Životinje su prevezene na jug, a prizor je sniman na rijeci Bow kraj Canmorea, u podnožju Stjenjaka. "More" je bila rijeka snimljena tako da joj se ne vidi druga obala.

Nije bilo ni mnoštva: nekoliko desetaka leminga trčalo je na velikoj okretnoj ploči prekrivenoj snijegom, a uski kadrovi i montaža pretvorili su ih u golemu seobu. Na kraju su ih članovi ekipe gurali s litice u rijeku.

Otkriće iz 1982.

Godine 1982. emisija The Fifth Estate kanadske televizije CBC prikazala je prilog Cruel Camera (Okrutna kamera) o okrutnosti prema životinjama na filmu, s Bobom McKeownom kao novinarom. Prilog je pokazao kako su snimani prizori iz Disneyjevih dokumentaraca, među njima i leminzi. Članak s Aljaske kao autora istrage navodi producenta CBC-a Briana Valleeja i 1983. godinu.

Muzej obitelji Walta Disneyja navodi da je prizor namjestio James R. Simon, samostalni snimatelj divljih životinja, bez znanja Walta Disneyja i drugih ljudi u studiju. Tko je što znao, više se ne može utvrditi, a o tome se raspravlja i danas.

Leminzi koji padaju s neba

Film nije izmislio mit, ali ga je proširio po svijetu. Bavarski geograf Jacob Ziegler pisao je 1532. da leminzi za oluje padaju s neba i ugibaju kad u proljeće izraste trava. Danski prirodoslovac Ole Worm u 17. stoljeću prihvatio je da padaju s neba, ali je mislio da ih nosi vjetar. Kad ih je secirao, vidio je da su građeni kao voluharice i hrčci. Članak u časopisu Popular Science Monthly iz 1877. pisao je da leminzi plivaju prema potonulom kontinentu Lemuriji. Američki humorist James Thurber objavio je 1941. kratku priču u kojoj leming razgovara s čovjekom, a crtač Carl Barks 1955. strip u kojem se Baja Patak susreće s leminzima koji jure u more.

Što leminzi stvarno rade

Norveški leming živi u planinama i na tundri Skandinavije i sjeverozapadne Rusije. Leminzi se množe vrlo brzo, a njihov broj u većini krajeva poraste do vrhunca otprilike svake četiri godine, pa se sruši gotovo na nulu. U godinama vrhunca leminzi se raseljavaju na sve strane u potrazi za hranom i zaklonom. Pritom prelaze rijeke i jezera. Dobri su plivači, ali dio se utopi, a na obalama se ponekad nađu nakupine mrtvih životinja.

Zašto se broj leminga mijenja u pravilnim ciklusima, biolozi pitaju više od stoljeća. Na sjeveroistoku Grenlanda ekolozi Gilg, Hanski i Sittler 2003. su pokazali da ciklus ogrličastog leminga mogu objasniti grabežljivci: lasica hermelin, kojoj broj raste godinu dana nakon leminga, te polarna lisica, snježna sova i dugorepi pomornik. Norveški istraživači 2008. su na podacima od 1970. do 1997. pokazali da ciklus norveških leminga ovisi o zimi: leminzi se pod snijegom razmnožavaju, pa topla zima s mokrim, zbijenim snijegom prekida ciklus. Nakon 1994. u njihovom području nije bilo vrhunaca.

Kronologija

  1. 1532.: Jacob Ziegler piše da leminzi padaju s neba za oluje.
  2. 17. stoljeće: Ole Worm secira leminge i opisuje ih kao srodnike voluharica.
  3. 1877.: *Popular Science Monthly* piše da leminzi plivaju prema Lemuriji.
  4. 1955.: Carl Barks objavljuje strip s leminzima koji jure u more.
  5. 12. kolovoza 1958.: U kina stiže Disneyjev film *White Wilderness*.
  6. 1959.: Film dobiva Oscara za najbolji dugometražni dokumentarac.
  7. 1982.: Prilog *Cruel Camera* na CBC-u otkriva kako je snimljen prizor s leminzima.
  8. 2003.: Istraživanje na Grenlandu povezuje ciklus leminga s grabežljivcima.
  9. 2008.: Istraživanje u Norveškoj povezuje ciklus leminga sa zimskim snijegom.

Ključne osobe

  • James Algar: Redatelj filma *White Wilderness*.
  • Winston Hibler: Pripovjedač filma *White Wilderness*.
  • James R. Simon: Samostalni snimatelj divljih životinja kojemu Muzej obitelji Walta Disneyja pripisuje prizor s leminzima.
  • Bob McKeown: Prilog *Cruel Camera* u emisiji *The Fifth Estate* (CBC, 1982.).
  • Jacob Ziegler: Bavarski geograf iz 16. stoljeća koji je zapisao da leminzi padaju s neba.
  • Ole Worm: Danski prirodoslovac iz 17. stoljeća koji je secirao leminge.

Što se zna

  1. *White Wilderness* je Disneyjev dokumentarac iz 1958., nagrađen Oscarom za najbolji dugometražni dokumentarac.
  2. Prizor s leminzima sniman je na rijeci Bow kraj Canmorea u Alberti, gdje leminzi ne žive.
  3. Leminzi su doneseni iz Manitobe, snimani na okretnoj ploči i gurnuti s litice u rijeku.
  4. Leminzi se ne ubijaju; u godinama velikog broja raseljavaju se i dio se pri prelasku vode utopi.
  5. Broj norveških i grenlandskih leminga mijenja se u ciklusima od otprilike četiri godine, na koje djeluju grabežljivci i zimski snijeg.

Otvorena pitanja

  • Tko je u Disneyjevu studiju znao da je prizor namješten?
  • Zašto su ciklusi leminga toliko pravilni, i koliki je udio grabežljivaca, a koliki vremena?
  • Hoće li toplije zime trajno prekinuti cikluse leminga u Skandinaviji?

Teorije

  • Mit je po svijetu proširio Disneyjev film iz 1958.
  • Mit je star stoljećima, a film ga je samo učvrstio
  • Mit je nastao iz stvarnih prizora leminga koji se utapaju pri raseljavanju

Povezane priče

Za daljnje istraživanje

Izvori