Zmijski humak (Serpent Mound)

Visoravan na kojoj leži Zmijski humak strmo se spušta prema potoku Ohio Brush Creek. Na njezinu rubu nasip visok od dvadesetak centimetara do nešto više od metra opisuje sedam velikih zavoja. Na jednom kraju zmija završava spiralom, na drugom otvorenim raljama, a ispred ralja leži ovalni nasip koji jedni tumače kao jaje, drugi kao oko ili Sunce.

Iz trave se lik teško razabire. Cijeli se vidi tek odozgo, s promatračkog tornja ili iz zrakoplova, što je samo po sebi pitanje: za koga su graditelji oblikovali zmiju koju na zemlji nitko nije mogao vidjeti odjednom?

Prvi crtež i spašavanje humka

Prvi plan humka objavili su Ephraim George Squier i Edwin Hamilton Davis 1848. u knjizi Ancient Monuments of the Mississippi Valley, prvom svesku znanstvenih izdanja tek osnovane Smithsonian Institution. Njihov je crtež zmiju učinio poznatom, ali ona je i dalje ležala na privatnoj zemlji, izložena oranju.

Arheolog Frederic Ward Putnam s Harvardova Peabodyjeva muzeja posjetio ju je 1885. i zatekao oštećenu. Sljedeće je godine, novcem koji su skupile bostonske dobrotvorke, otkupio zemljište od dvadesetak hektara. Nekoliko je sezona iskapao humak i obližnje stožaste grobne humke, a potom je nasip obnovio i uredio kao javni park. Godine 1900. zemljište je predano povijesnom društvu Ohija, a 1966. proglašeno nacionalnom povijesnom znamenitošću.

U samoj zmiji Putnam nije našao ni grobove ni predmete. U jednom od susjednih grobnih humaka pronašao je ukope s predmetima kulture Adena, pa je zaključio da su Adenci podigli i zmiju. Kultura Adena cvala je u dolini Ohija otprilike od 800. pr. Kr. do početka nove ere i poznata je po grobnim humcima.

Trideset godina spora o starosti

Godine 1991. tim pod vodstvom Roberta Fletchera i Bradleyja Leppera iskopao je novi presjek kroz tijelo zmije. Ugljen iz nasipa datiran je u vrijeme oko 1070. godine, pa su autori 1996. predložili da je zmija djelo kulture Fort Ancient, poljodjelaca koji su u dolini živjeli otprilike od 1000. do 1650. godine. Neki su arheolozi primijetili da je 1066. na nebu bio vidljiv Halleyjev komet i nagađali da je pojava "nebeske zmije" mogla potaknuti gradnju.

Godine 2014. Edward Herrmann, William Romain i suradnici objavili su nova mjerenja iz bušotina kroz nasip i tlo ispod njega. Prema njihovu tumačenju zmija je podignuta oko 300. pr. Kr., u doba Adena, a oko 1100. godine bila je popravljena ili dograđena. Time bi bili u pravu i Putnam i Fletcher: zmiju su gradili Adenci, a Fort Ancient ju je obnovio.

Lepper je 2018. i 2019. odgovorio da su novi uzorci organski sediment iz bušotina, koji može biti stariji od nasipa, a ne ugljen iz samog nasipa. Romain i Herrmann odgovorili su s još dva rada. Spor u časopisu Midcontinental Journal of Archaeology traje do danas i nijedna strana nije odustala.

Zmija, Sunce i krater

Clark i Marjorie Hardman objavili su 1987. da je linija od ovalnog nasipa prema glavi usmjerena prema zalasku Sunca na ljetni suncostaj, a zavoji tijela prema izlasku na zimski suncostaj i ekvinocije. William Romain poslije je razvio slično tumačenje i povezao lik s nebeskim pojavama. Lepper i drugi kritičari odgovaraju da su linije prekratke i neodređene da bi se usmjerenje moglo potvrditi, jer zmija ima toliko zavoja da gotovo svaki smjer pogađa neki od njih.

Ispod visoravni krije se geološka zagonetka druge vrste. Humak leži na rubu strukture promjera oko 14 kilometara, poznate kao krater Serpent Mound, u kojoj su stijene izlomljene i izdignute. Geolozi su u njoj našli tragove udara, a događaj se zbio prije više od 250 milijuna godina, dugo prije pojave ljudi. Graditelji za udar nisu mogli znati, ali poremećeno tlo i izdignute stijene na tom mjestu mogli su primijetiti. Zašto su zmiju postavili baš na rub kratera, nitko ne zna.

Spor između Adena i Fort Ancienta nije spor o tome jesu li zmiju gradili Indijanci. Obje su kulture bile kulture predaka današnjih indijanskih naroda, a pitanje je samo koji je od njih, i kada, oblikovao lik.