Göbekli Tepe

Göbekli Tepe na turskom znači "trbušasto brdo". To je umjetni brežuljak promjera tristotinjak metara i visine petnaestak metara, nastao od ostataka gradnje kroz tisućljeća, na vapnenačkom hrptu iznad ravnice Harran. Tijekom terenskog pregleda 1963. istraživači sa sveučilišta u Istanbulu i Chicagu zabilježili su ondje ulomke vapnenca i kremena, ali su ih smatrali ostacima srednjovjekovnog groblja.

Otkriće koje je čekalo trideset godina

Godine 1994. njemački arheolog Klaus Schmidt iz Njemačkog arheološkog instituta ponovno je pregledao lokalitet i shvatio da veliki kameni blokovi na površini nisu nadgrobni spomenici nego vrhovi stupova zakopanih u tlo. Iskapanja je počeo 1995. i vodio ih je do smrti 2014.

Ispod površine pojavile su se kružne i ovalne građevine promjera od deset do dvadesetak metara. Zidovi od suhozida spajali su niz stupova u obliku slova T, a u sredini svake građevine stajala su dva veća stupa. Najveći su visoki oko pet i pol metara i teški više tona. Geofizička mjerenja pokazala su da je u brdu zakopano još najmanje desetak takvih građevina koje nisu iskopane.

Starost je određena radiokarbonskim datiranjem: najstarije velike građevine podignute su oko 9500. pr. Kr., tisućama godina prije Stonehengea i egipatskih piramida.

Kameni likovi

Stupovi nisu samo nosači. Na mnogima su isklesane ruke koje se spuštaju niz bokove i spajaju iznad pojasa, a ispod pojasa visi nešto nalik na krzno. Arheolozi ih zato tumače kao stilizirane ljudske ili nadnaravne likove bez lica.

Po stupovima su isklesane lisice, veprovi, zmije, divlja goveda, ždralovi, lešinari i škorpioni. Mnoge su životinje opasne, a pripitomljenih gotovo nema. Na jednom stupu, poznatom kao "Stup lešinara", lešinar s raširenim krilima drži kuglu, a ispod njega je lik bez glave. Prikazi su potaknuli mnoga tumačenja, od mitova o smrti do zvjezdanih karata.

Hram prije grada

Schmidt je zaključio da su Göbekli Tepe sagradili lovci i sakupljači, koji su se u određeno doba godine okupljali iz šire okolice, gradili i održavali gozbe, a da ondje nitko nije trajno živio. Svoju je ideju sažeo rečenicom da je najprije nastao hram, a tek onda grad. Prema tom tumačenju, upravo je potreba da se prehrane stotine radnika mogla potaknuti uzgoj žitarica, a prve pripitomljene sorte pšenice doista potječu iz obližnjih planina Karacadağ.

Schmidt je smatrao i da su građevine nakon nekog vremena namjerno zatrpane, što bi objasnilo njihovu dobru očuvanost.

Mjesto na kojem se i živjelo

Nakon Schmidtove smrti istraživanja je preuzeo tim arheologa Leeja Clarea. Pronašli su kamenice za skupljanje kišnice, mnogo žrvnjeva za mljevenje žitarica i ostatke manjih pravokutnih zgrada, što upućuje na to da su ljudi ondje i živjeli, barem dio godine. Kanadski arheolog Edward Banning još je 2011. upozorio da granica između "hrama" i "kuće" u kamenom dobu možda nije bila tako oštra i da su i velike građevine mogle biti stambene. Novija istraživanja razmatraju i mogućnost da su građevine zatrpane klizanjem tla niz padinu, a ne namjerno.

To ne umanjuje važnost nalazišta. U okolici je otkriveno više sličnih lokaliteta istog razdoblja, poput Karahan Tepea, koji se danas zajedno nazivaju Taş Tepeler, "kamena brda". Göbekli Tepe je 2018. upisan na UNESCO-ov popis svjetske baštine.

Izvan arheološke struke pojavile su se i druge tvrdnje: da reljefi bilježe udar kometa prije oko 13 000 godina ili da su nalazište podigli preživjeli neke izgubljene napredne civilizacije. Istraživači koji vode iskapanja te tvrdnje ne prihvaćaju jer, kako ističu, nalazi pokazuju alat, hranu i način života ljudi kamenog doba.