Besslerov kotač

Zimi 1717. landgrof od Hessen-Kassela zapečatio je sobu u svojem dvorcu s velikim drvenim kotačem unutra. Kad je nakon gotovo dva mjeseca skinuo pečate, kotač se i dalje okretao, a njegov izumitelj tražio je za tajnu sto tisuća talira.

Ukratko

  • Johann Ernst Elias Bessler, poznat pod imenom Orffyreus, između 1712. i 1717. pokazivao je u nekoliko njemačkih gradova velike drvene kotače koji su se, prema njegovim tvrdnjama, okretali sami od sebe i mogli dizati terete.
  • Najpoznatiji pokus izveo je landgrof Karl od Hessen-Kassela: soba s kotačem bila je zapečaćena od 12. studenoga 1717. do 4. siječnja 1718., a kotač se pri otvaranju još okretao.
  • Bessler nikad nije otkrio kako kotač radi, a tajnu je nudio za 100.000 talira; 1727. njegova je služavka pod prisegom izjavila da su kotač iz susjedne sobe ručno okretali ona i njegovi ukućani.
  • Zakoni fizike koji su utvrđeni stoljeće kasnije isključuju vječni pokret, pa se većina povjesničara pita samo kako je prijevara izvedena, dok manji krug istraživača i danas pokušava rekonstruirati mehanizam.

Vječni pokret (lat. perpetuum mobile) stroj je koji bi radio zauvijek bez ikakvog vanjskog izvora energije. Takve su strojeve stoljećima smišljali izumitelji, učenjaci i varalice. Tek u 19. stoljeću zakon očuvanja energije pokazao je da je nemoguć. Početkom 18. stoljeća to nije bilo jasno, pa su se o njemu prepirali i najveći umovi Europe.

Čovjek koji je promijenio ime

Johann Ernst Elias Bessler rođen je oko 1680. u Gornjoj Lužici, u Saskoj. Školovao se u Zittauu. Ženidbom s kćeri liječnika i gradonačelnika Annaberga popravio je imovinsko stanje. Prozvao se Orffyreus: svako slovo prezimena zamijenio je slovom s druge strane abecede i ime polatinio.

Godine 1712. u Geri je pokazao "kotač koji se sam kreće", promjera oko dva metra. Godinu kasnije u Draschwitzu kraj Leipziga izgradio je veći, koji se okretao brzinom od pedesetak okretaja u minuti i dizao teret od osamnaestak kilograma. Kotač je vidio i filozof Gottfried Wilhelm Leibniz. Godine 1715. u Merseburgu kotač je pregledalo povjerenstvo uglednih građana i učenjaka i izdalo mu potvrdu.

Zapečaćena soba

Landgrof Karl od Hessen-Kassela, vladar zanimljiv prirodnim znanostima, primio je Besslera pod svoju zaštitu i imenovao ga trgovačkim savjetnikom. U dvorcu Weissenstein kraj Kassela Bessler je 1717. sagradio najveći kotač, promjera oko 3,7 metara. Kotač je bio šupalj, presvučen platnom, tako da se mehanizam iznutra nije mogao vidjeti, a okretao se na vodoravnoj osovini. Svjedoci su izvijestili da su iznutra čuli udarce utega koji padaju.

Dana 12. studenoga 1717. landgrof i njegovi dužnosnici pokrenuli su kotač i zapečatili sobu. Kad su je nakon dva tjedna otvorili, kotač se okretao. Soba je ponovno zapečaćena i otvorena 4. siječnja 1718., kada se kotač, prema zapisniku, okretao brzinom od 26 okretaja u minuti.

Bessler je bio spreman otkriti tajnu kupcu koji plati 100.000 talira, golem iznos za ono vrijeme.

Pregled nizozemskog profesora

Godine 1721. kotač je pregledao Willem 's Gravesande, profesor matematike i fizike u Leidenu i jedan od prvih zagovornika Newtonove fizike na kontinentu. Pregledao je osovinu i ležajeve i nije našao način na koji bi se snaga mogla dovoditi izvana. O pregledu je pisao i drugim učenjacima. Bessler je nedugo potom razbio kotač.

Povjesničar znanosti Simon Schaffer pokazao je da rasprava o Besslerovu kotaču nije bila samo pitanje mehanike. Leibnizovi i Newtonovi pristaše prepirali su se o tome čuva li se u prirodi "živa sila", a vječni pokret bio je ispit za obje strane. Pitanje je bilo i komu vjerovati: kneževskim pečatima, svjedočanstvima uglednih ljudi ili načelima filozofije.

Svjedočanstvo služavke

Godine 1727. Besslerova služavka Anne Rosine Mauersberger izjavila je pod prisegom da su ona i članovi Besslerove obitelji kotač okretali ručno iz susjedne prostorije. 's Gravesande je njezino svjedočanstvo odbacio kao nepouzdano, a Bessler je tvrdio da je riječ o osveti nezadovoljne služavke. Do kraja života nije prodao tajnu.

Bessler je, prema izvorima, 1733. bio kratko uhićen, a kasnije je radio na drugim projektima. Umro je 1745. kad je pao s vjetrenjače koju je gradio u Fürstenbergu. Iza sebe je ostavio tiskane rasprave i rukopis s crtežima strojeva, u kojima su dijelovi pojedinih crteža, kako tvrde neki istraživači, šifrirani tragovi pravog mehanizma.

Kronologija

  1. Oko 1680.: Johann Ernst Elias Bessler rođen je u Gornjoj Lužici.
  2. 1712.: Prvi "samopokretni" kotač pokazan je u Geri.
  3. 1713.: Veći kotač u Draschwitzu kraj Leipziga; vidi ga i Leibniz.
  4. 1715.: Povjerenstvo u Merseburgu pregledava kotač.
  5. 1717.: Bessler gradi najveći kotač u dvorcu Weissenstein kraj Kassela.
  6. 12. studenoga 1717.: Landgrof Karl zapečaćuje sobu s kotačem.
  7. 4. siječnja 1718.: Soba se otvara, a kotač se okreće.
  8. 1719.: Izlazi knjiga Triumphans Perpetuum Mobile Orffyreanum s bakrorezima kotača.
  9. 1721.: Willem 's Gravesande pregledava kotač.
  10. 1727.: Služavka Anne Rosine Mauersberger izjavljuje da se kotač okretao ručno.
  11. 1745.: Bessler umire nakon pada s vjetrenjače.

Ključne osobe

  • Johann Ernst Elias Bessler: Izumitelj koji je tvrdio da je izgradio vječni pokret, poznat kao Orffyreus.
  • Karl od Hessen-Kassela: Landgrof koji je Besslera uzeo pod zaštitu i proveo pokus sa zapečaćenom sobom.
  • Willem 's Gravesande: Profesor iz Leidena koji je 1721. pregledao kotač.
  • Gottfried Wilhelm Leibniz: Filozof koji je vidio Besslerov kotač u Draschwitzu.
  • Anne Rosine Mauersberger: Služavka koja je 1727. izjavila da su kotač okretali ljudi.

Što se zna

  1. Bessler je između 1712. i 1717. javno pokazao najmanje četiri kotača.
  2. Soba s kotačem u Weissensteinu bila je zapečaćena od 12. studenoga 1717. do 4. siječnja 1718.
  3. Unutrašnjost kotača nikad nije javno pokazana, a Bessler je za tajnu tražio 100.000 talira.
  4. Služavka Anne Rosine Mauersberger 1727. izjavila je pod prisegom da su kotač okretali ljudi iz susjedne sobe.
  5. Zakon očuvanja energije, utvrđen u 19. stoljeću, isključuje stroj koji radi bez vanjskog izvora energije.

Što tvrde zagovornici

  • Kotače su pregledali landgrof, povjerenstva i ugledni učenjaci, a nitko nije našao skriveni pogon.
  • Kotač u zapečaćenoj sobi okretao se gotovo dva mjeseca, što ručni pogon iz susjedne sobe teško objašnjava.
  • Služavka je svjedočila tek deset godina nakon pokusa u Kasselu, a 's Gravesande njezin iskaz nije smatrao vjerodostojnim.
  • Bessler je mogao iskoristiti neki izvor energije koji ni on nije razumio, primjerice promjene temperature ili tlaka, pa kotač ne bi bio pravi vječni pokret.

Što kažu kritičari

  • Mehanizam nikad nije pokazan, iako bi ga i djelomično otkrivanje ili prodaja donijeli slavu i bogatstvo.
  • Kotač je bio pokriven platnom i povezan s okolnim prostorom, pa je skriveni pogon ili satni mehanizam bio izvediv.
  • Svjedočanstvo služavke opisuje upravo način na koji se prijevara mogla izvesti.
  • Svi pokušaji da se na temelju Besslerovih crteža izgradi kotač koji se sam okreće dosad su propali.

Otvorena pitanja

  • Kako se kotač okretao u zapečaćenoj sobi gotovo dva mjeseca?
  • Je li 's Gravesande pregledao dovoljno da isključi vanjski pogon?
  • Kriju li Besslerovi rukopisi doista šifrirane upute ili je to naknadno tumačenje?

Teorije

  • Kotač su okretali ljudi ili skriveni opružni mehanizam, a Bessler je svjesno varao
  • Kotač je koristio stvaran, ali skriven ili nepoznat vanjski izvor energije
  • Bessler je doista izgradio stroj koji radi bez vanjske energije

Povezane priče

Za daljnje istraživanje

  • Ord-Hume, A. W. J. G. (1977). Perpetual Motion: The History of an Obsession. George Allen & Unwin.

Izvori