Svjetla potresa

Grčki pisci zapisali su da je 373. godine pr. Kr. potres s valovima razorio gradove Heliku i Buru na obali Korintskog zaljeva a kasniji zapisi uz to spominju i svjetlosne pojave. U japanskom ljetopisu iz 901. godine, koji opisuje veliki potres i cunami iz 869., spominju se čudna svjetla na nebu. Japanske izreke upozoravale su da crveno svjetlo noću najavljuje potres ili veliki val. Takva svjedočanstva ponavljaju se kroz stoljeća u Italiji, Grčkoj, Čileu, Novom Zelandu i drugdje.

Kugla nad Ebingenom

Navečer 16. studenoga 1911., oko deset sati, jak potres zatresao je švapsku visoravan na jugu Njemačke. U gradiću Ebingenu, danas dijelu grada Albstadta, poslovođa jedne tvornice Friedrich Konzelmann vidio je kako se s tla diže svijetli mlaz, koji se u zraku pretvorio u blještavu kuglu, kako je rekao, veliku kao dvadeset sunaca. Nacrtao je ono što je vidio, a crtež je 1912. objavljen u stručnom izvještaju o potresu.

Iste godine britanski seizmolog John Milne pisao je o katalogu talijanskog istraživača Ignazija Gallija, koji je skupio 148 zapisa o svjetlima uz potrese. U Japanu je istraživač Musha prikupio oko dvije tisuće iskaza svjedoka o 65 potresa, a nakon potresa na poluotoku Izu 1930. japanski seizmolozi skupili su gotovo 1.500 opisa, s crtežima. Svjetla su viđena i do 110 kilometara od žarišta.

Fotografije iz Matsushira

Od 1965. do 1967. kraj Matsushira, danas dijela grada Nagana, tresli su se tisuće malih potresa. Tijekom tog niza mjesni zubar Tōru Kuribayashi snimio je fotografije neobičnog sjaja na nebu. Gradski muzej u Naganu smatra ih prvim fotografijama svjetala potresa. Svjetla su trajala desetke sekundi, naglo bi zasjala pa polako izblijedjela, a bila su bijela, plavkasta, crvena, ružičasta, narančasta i žuta, ponekad tako jaka da su ih ljudi zamijenili za požar ili dnevno svjetlo. Neki seizmolozi, među njima Tsuneji Rikitake, sumnjali su u vjerodostojnost dijela snimaka.

Za mnoge znanstvenike te su fotografije bile prekretnica. Američki seizmolog John Derr 1973. je u pregledu u biltenu Američkog seizmološkog društva napisao da se postojanje pojave smatra dobro utvrđenim, iako zadovoljavajućeg objašnjenja još nema.

Snimke iz mobitela

Od početka 21. stoljeća svjetla se snimaju nadzornim kamerama, kamerama u automobilima i mobitelima: kod potresa u Peruu 2007., u L'Aquili 2009., u Čileu 2010., u Ekvadoru 2016., u Meksiku 2017. i 2021. te u Maroku 2023. Za plava svjetla snimljena u Ciudad de Méxicu nakon potresa 2021. seizmolozi Nacionalnog autonomnog sveučilišta Meksika rekli su da su to bile munje iz oluje koja je upravo trajala i iskrenje dalekovoda koji su se njihali. Dio snimaka pokazao je i transformatore koji su eksplodirali od trešnje.

Američki geološki zavod zato je oprezan. Na svojim stranicama piše da se geofizičari ne slažu: neki misle da nijedan zapis nije pouzdan dokaz, a drugi da su barem neki stvarni, osobito oni koji se vide blizu rasjeda za vrijeme velikog potresa.

Rasjedi i naboji

Kanadski geolog Robert Thériault i suradnici, među njima Friedemann Freund i John Derr, 2014. su proučili 65 najbolje opisanih slučajeva u Europi i Americi od 1600. godine. Oko 85 posto njih dogodilo se na riftovima ili blizu njih, mjestima gdje se kora razvlači, a 97 posto uz gotovo okomite rasjede, iako se u takvim sredinama događa tek mali dio potresa.

Autori predlažu da tlak u stijenama prije i za vrijeme potresa kida slabe kemijske veze u mineralima i oslobađa pozitivne električne naboje. Oni bi se uz okomite rasjede kretali prema površini, ionizirali zrak i stvarali svjetlo. Drugi istraživači spominju piezoelektričnost, struje vode kroz šupljikave stijene, trenje i električno nabijanje stijena koje pucaju. Nijedan od tih mehanizama još nije potvrđen mjerenjima na terenu za vrijeme stvarnog potresa.