Mehanički Turčin

Lutka u turskoj odjeći sjedila je za ormarićem punim zupčanika i pobjeđivala na šahu careve i učenjake. Osamdeset četiri godine putovala je Europom i Amerikom, a tko je zapravo vukao poteze, javno se doznalo tek kad je izgorjela.

Ukratko

  • Ugarski dvorski službenik Wolfgang von Kempelen predstavio je 1770. na dvoru Marije Terezije u Beču stroj koji je navodno sam igrao šah: lutku u turskoj odjeći za drvenim ormarićem.
  • Turčin je pobjeđivao većinu protivnika i obišao Europu i Ameriku; prema zapisima igrali su s njim Benjamin Franklin i Napoleon Bonaparte.
  • Stroj je bio vješta varka: u ormariću se skrivao jak šahist koji je pomoću magneta pratio poteze i upravljao rukom lutke.
  • Turčin je izgorio 1854. u Philadelphiji, a tajnu je potpuno opisao Silas Weir Mitchell 1857.

U jesen 1769. francuski opsjenar priredio je predstavu na carskom dvoru u Beču. Carica Marija Terezija pozvala je da je gleda i Wolfganga von Kempelena, službenika rodom iz Požuna (današnje Bratislave), poznatog po vještini s mehanikom. Kempelen je, prema predaji, rekao da bi mogao napraviti nešto mnogo zanimljivije. Za šest mjeseci, početkom 1770., u palači Schönbrunn predstavio je svoje djelo.

Bio je to drveni ormarić dug oko metar i dvadeset, sa šahovskom pločom na vrhu. Iza njega sjedila je lutka u prirodnoj veličini, s turbanom, ogrtačem obrubljenim krznom i dugom lulom u lijevoj ruci. Prije igre Kempelen bi otvarao vratašca jedno po jedno i svijećom osvjetljavao unutrašnjost, punu zupčanika, kotačića i poluga. Publika se tako uvjerila da unutra nema nikoga. Zatim bi navio stroj ključem, a Turčin bi se uz zvuk mehanizma pokrenuo, podigao ruku i povukao potez.

Stroj koji pobjeđuje

Turčin je igrao dobro, i to protiv gostiju s dvora. Ako bi protivnik povukao nepravilan potez, lutka bi odmahnula glavom i vratila figuru. Mogao je izvesti i "konjički skok", obilazak cijele ploče skakačem tako da svako polje posjeti samo jednom. Kempelen sam nije stroj shvaćao ozbiljno i zvao ga je tek zanimljivom igračkom. Nekoliko godina ga je držao rastavljenog, sve dok car Josip II. 1781. nije zatražio da ga ponovno sastavi za posjet ruskog velikog kneza.

Godine 1783. i 1784. Turčin je obišao Europu. U Parizu je, prema zapisima, izgubio od najjačeg šahista tog doba, Françoisa-Andréa Philidora, ali je ondje igrao i s američkim izaslanikom Benjaminom Franklinom, koji se za stroj zanimao do kraja života. U Londonu i njemačkim gradovima ljudi su plaćali da ga vide, a pisci su objavljivali knjižice s nagađanjima. Joseph Friedrich von Racknitz objavio je 1789. crteže na kojima pokazuje kako bi čovjek mogao biti skriven unutra, ali je pogriješio u mjerama i položaju igrača.

U rukama Johanna Maelzela

Kempelen je umro 1804. Turčina je kupio Johann Nepomuk Maelzel, bavarski mehaničar i glazbenik, poznat po usavršavanju metronoma. Prema većini izvora, godine 1809. u Schönbrunnu, u danima bitke kod Wagrama, s Turčinom je igrao Napoleon Bonaparte. Priče o toj partiji razlikuju se, ali se slažu da je Napoleon izgubio. Maelzel je stroj nakratko prodao Napoleonovu posinku Eugèneu de Beauharnaisu, pa ga otkupio i od 1818. s njim putovao po Britaniji.

Godine 1826. Maelzel je Turčina doveo u Sjedinjene Države. U Baltimoreu se 1827. dogodilo ono čega se bojao: dvojica mladića vidjela su kako iz ormarića izlazi čovjek, a novine su to objavile, no priča je brzo zaboravljena. Godine 1836. pisac Edgar Allan Poe objavio je esej "Maelzelov šahist", u kojem je logičkim zaključivanjem tvrdio da u stroju mora biti skriven čovjek. Neki su njegovi razlozi bili točni, a neki pogrešni.

Kraj u požaru i otkrivena tajna

Maelzel je umro na brodu 1838., na putu s Kube. Stroj je kupila skupina u Philadelphiji koju je okupio liječnik John Kearsley Mitchell. Popravili su ga i od 1840. izložili u muzeju u Philadelphiji. Dana 5. srpnja 1854. požar koji je izbio u susjednom kazalištu zahvatio je muzej i Turčin je izgorio.

Tri godine kasnije Mitchellov sin, Silas Weir Mitchell, objavio je u časopisu The Chess Monthly opis kako je stroj radio. U ormariću je sjedio šahist na kliznom sjedalu, koji se pomicao dok je voditelj otvarao vratašca jedno po jedno, pa se uvijek skrivao iza dijela koji se u tom trenutku nije vidio. Figure su imale magnete u podnožju, a ispod ploče visjele su male metalne pločice koje bi se pomaknule kad bi protivnik podigao ili spustio figuru. Igrač je pri svijeći poteze pratio na maloj ploči, a ruku lutke pokretao je polugom nalik pantografu. Zupčanici koje je publika gledala bili su uglavnom ukras.

Poznata su imena nekoliko igrača koji su sjedili u Turčinu u Maelzelovo doba, među njima Johann Baptist Allgaier, Jacques-François Mouret i William Schlumberger. Tko je za Kempelena igrao prvih godina, ne zna se.

Turčin je ostao zapamćen i kao jedno od prvih javnih pitanja o tome može li stroj misliti. Njegovo ime danas nosi Amazonova usluga Mechanical Turk, na kojoj ljudi obavljaju poslove koje računala ne znaju obaviti sama.

Kronologija

  1. 1769.: Kempelen na bečkom dvoru obećava napraviti zanimljiviji izum od opsjenarove predstave.
  2. 1770.: Turčin je predstavljen u palači Schönbrunn.
  3. 1781.: Josip II. traži da se stroj ponovno sastavi za posjet ruskog velikog kneza.
  4. 1783.–1784.: Turneja po Europi; u Parizu igra s Philidorom i Benjaminom Franklinom.
  5. 1789.: Racknitz objavlja crteže s pretpostavkom o skrivenom igraču.
  6. 1804.: Kempelen umire, a stroj preuzima Johann Nepomuk Maelzel.
  7. 1809.: Prema zapisima, Napoleon Bonaparte igra s Turčinom u Schönbrunnu i gubi.
  8. 1826.: Maelzel dovodi Turčina u Sjedinjene Države.
  9. 1836.: Edgar Allan Poe objavljuje esej "Maelzelov šahist".
  10. 1838.: Maelzel umire na moru.
  11. 5. srpnja 1854.: Turčin izgara u požaru muzeja u Philadelphiji.
  12. 1857.: Silas Weir Mitchell objavljuje kako je stroj radio.

Ključne osobe

  • Wolfgang von Kempelen: Dvorski službenik i izumitelj koji je 1770. izradio Turčina.
  • Marija Terezija: Carica pred kojom je Turčin prvi put prikazan.
  • Johann Nepomuk Maelzel: Mehaničar koji je nakon Kempelenove smrti s Turčinom putovao Europom i Amerikom.
  • Benjamin Franklin: Američki izaslanik koji je 1783. u Parizu igrao s Turčinom.
  • Napoleon Bonaparte: Francuski car koji je, prema zapisima, 1809. izgubio od Turčina.
  • Edgar Allan Poe: Pisac koji je 1836. u eseju tvrdio da je u stroju skriven čovjek.
  • Silas Weir Mitchell: Liječnik i pisac koji je 1857. objavio kako je Turčin radio.

Što se zna

  1. Kempelen je Turčina predstavio 1770. na bečkom dvoru.
  2. U stroju se skrivao šahist koji je poteze pratio preko magneta ispod ploče i upravljao rukom lutke.
  3. Turčin je 1826. stigao u Sjedinjene Države i ondje ostao do kraja.
  4. Stroj je izgorio 5. srpnja 1854. u požaru muzeja u Philadelphiji.
  5. Silas Weir Mitchell objavio je 1857. opis načina na koji je stroj radio.

Otvorena pitanja

  • Tko je igrao u Turčinu u prvim godinama, za Kempelena?
  • Kako je zapravo tekla partija s Napoleonom, o kojoj postoji više različitih priča?

Povezane priče

Za daljnje istraživanje

Izvori