Fantomsko vrijeme

Prema jednoj hipotezi, ne živimo u 21. stoljeću nego tek u 18., jer je gotovo tristo godina ranog srednjeg vijeka, s Karlom Velikim, izmišljeno.

Ukratko

Njemački publicist Heribert Illig 1991. iznio je hipotezu da razdoblje od 614. do 911. godine nikad nije postojalo, nego je naknadno upisano u povijest.
Prema njemu, izmišljotinu su oko 1000. godine smislili car Oton III. i papa Silvestar II., a Karlo Veliki nikad nije živio.
Glavni Illigovi argumenti su gregorijanska reforma kalendara, oskudni arheološki nalazi iz tog razdoblja i navodno prerano razvijena arhitektura poput Palatinske kapele u Aachenu.
Povjesničari i astronomi hipotezu odbacuju, ističući zapise o pomrčinama, dendrokronologiju i povijest Bizanta, islamskog svijeta i Kine.

Godine 1991. njemački publicist i izdavač Heribert Illig objavio je zamisao koja zvuči kao šala: srednji vijek je kraći nego što mislimo. Prema njemu, 297 godina, od 614. do 911., nikad se nije dogodilo. Povijest tog razdoblja, od Karla Velikog do mnogih papa i careva, naknadno je izmišljena i upisana u dokumente. Ako je u pravu, danas ne bi bila 2026. nego otprilike 1729. godina.

Car, papa i 1000. godina

Illig je svoju hipotezu razradio u nizu članaka, a zatim i u knjizi Das erfundene Mittelalter (Izmišljeni srednji vijek) iz 1996. Uz njega ju je zastupao i Hans-Ulrich Niemitz. Prema Illigu, izmišljotinu je smislio car Svetog Rimskog Carstva Oton III., u suradnji s papom Silvestrom II. Oton je, kaže Illig, želio vladati upravo u 1000. godini, simboličnoj godini kršćanstva, pa je kalendar pomaknut unaprijed i ispunjen izmišljenim stoljećima. Da bi ta stoljeća bila uvjerljiva, trebalo je izmisliti i junaka: Karla Velikog, cara koji je navodno ujedinio veći dio zapadne Europe.

Trinaest ili deset dana

Najčešće navođeni Illigov argument odnosi se na kalendar. Julijanski kalendar, koji je 45. pr. Kr. uveo Julije Cezar, svakih se 128 godina pomakne za oko jedan dan u odnosu na Sunčevu godinu. Do 1582. godine, kad je papa Grgur XIII. uveo novi, gregorijanski kalendar, pomak bi od Cezarova vremena trebao iznositi oko 13 dana. Reforma je ipak preskočila samo 10 dana. Illig iz toga zaključuje da je između Cezara i 1582. prošlo manje vremena nego što piše u knjigama, otprilike tri stoljeća manje.

Prazna stoljeća

Illig je isticao i da je arheoloških nalaza iz 7., 8. i 9. stoljeća u srednjoj i zapadnoj Europi neobično malo, a da se dio onoga što se pripisuje tom razdoblju može jednako tako datirati u kasnije vrijeme. Posebno je isticao Palatinsku kapelu u Aachenu, koju je prema uobičajenoj povijesti dao sagraditi Karlo Veliki oko 800. godine. Za Illiga su njezini svodovi i oblici previše napredni za to doba i bolje odgovaraju romaničkoj arhitekturi 11. stoljeća. Smatrao je i da su metode poput radiokarbonskog datiranja i dendrokronologije previše nepouzdane da bi se njima opovrgnula njegova hipoteza.

Odgovor povjesničara

Povjesničari srednjeg vijeka hipotezu su odbacili gotovo jednoglasno. O njoj se 1997. raspravljalo i u njemačkom znanstvenom časopisu Ethik und Sozialwissenschaften, gdje su je kritičari osporili s više strana.

Kalendarski argument, kažu, počiva na pogrešci: reforma iz 1582. nije htjela vratiti kalendar na Cezarovo vrijeme nego na stanje iz 325. godine, kad je crkveni sabor u Niceji utvrdio pravila za računanje Uskrsa. Od Niceje do 1582. pomak je iznosio upravo oko deset dana.

Astronomi upozoravaju na zapise o pomrčinama Sunca i Mjeseca i o pojavama Halleyjeva kometa iz antike i srednjeg vijeka, iz Europe i Kine. Kad se te pojave izračunaju unatrag, poklapaju se s uobičajenom kronologijom; da je izbačeno tristo godina, ne bi se poklapale. Dendrokronologija, datiranje drva po godovima, povezuje drvo iz tisuća nalazišta u neprekinute nizove godina koji prolaze kroz navodno izmišljeno razdoblje.

Najteži prigovor odnosi se na ostatak svijeta. Razdoblje od 614. do 911. obuhvaća Muhamedov život i širenje islama, vladavinu dinastije Tang u Kini, bizantske careve i anglosaksonsku Englesku. Da bi Illig bio u pravu, sva bi ta povijest, zapisana na različitim jezicima i u različitim kalendarima, morala biti izmišljena ili pomaknuta, iako ni Oton III. ni papa nisu imali nikakav utjecaj na kineske ili arapske kroničare.

Hipoteza koja ne nestaje

Illig nikad nije odustao od svoje hipoteze. Nastavio ju je razvijati u knjigama i u vlastitom časopisu, a 2000. objavio je i knjigu Wer hat an der Uhr gedreht? (Tko je okrenuo sat?). U Njemačkoj je hipoteza poznata pod imenom Phantomzeit, a posljednjih godina postala je popularna i na internetu, gdje se širi kao šaljivi, ali i ozbiljno shvaćen dokaz da "povijest nije onakva kakvom je uče".

Kronologija

45. pr. Kr.: Julije Cezar uvodi julijanski kalendar.
325.: Sabor u Niceji utvrđuje pravila za računanje Uskrsa.
Oko 800.: Prema uobičajenoj kronologiji, Karlo Veliki gradi Palatinsku kapelu u Aachenu.
1582.: Papa Grgur XIII. uvodi gregorijanski kalendar i preskače deset dana.
1991.: Heribert Illig iznosi hipotezu o fantomskom vremenu.
1996.: Izlazi knjiga Das erfundene Mittelalter.
1997.: O hipotezi se raspravlja u časopisu Ethik und Sozialwissenschaften.
2000.: Izlazi knjiga Wer hat an der Uhr gedreht?

Ključne osobe

Heribert Illig: Njemački publicist koji je 1991. iznio hipotezu o fantomskom vremenu.
Hans-Ulrich Niemitz: Suradnik i zagovornik Illigove hipoteze.
Oton III.: Car Svetog Rimskog Carstva za kojeg Illig tvrdi da je naručio izmišljotinu.
Silvestar II.: Papa oko 1000. godine, prema Illigu Otonov suradnik u izmišljanju povijesti.
Karlo Veliki: Franački vladar i car za kojeg Illig tvrdi da nikad nije postojao.

Što se zna

Hipotezu o fantomskom vremenu iznio je Heribert Illig 1991.; prema njoj razdoblje od 614. do 911. nije postojalo.
Gregorijanska reforma kalendara 1582. preskočila je deset dana.
Reforma je kalendar uskladila sa stanjem iz vremena sabora u Niceji 325. godine, a ne iz Cezarova vremena.
Zapisi o pomrčinama i Halleyjevu kometu iz Europe i Kine poklapaju se s uobičajenom kronologijom.
Povijest tog razdoblja dokumentirana je i izvan Europe, u islamskim, bizantskim i kineskim izvorima.

Što tvrde zagovornici

Gregorijanska reforma preskočila je deset umjesto trinaest dana, što upućuje na oko tri stoljeća manje.
Arheoloških nalaza iz 7., 8. i 9. stoljeća u srednjoj i zapadnoj Europi neobično je malo.
Palatinska kapela u Aachenu arhitektonski više pripada 11. nego 9. stoljeću.
Mnoge srednjovjekovne isprave dokazano su krivotvorene, pa se ni pisanim izvorima iz tog vremena ne može vjerovati.
Oton III. i papa Silvestar II. imali su motiv i moć da svoju vladavinu smjeste u 1000. godinu.

Što kažu kritičari

Reforma iz 1582. vratila je kalendar na stanje iz 325., pa je deset dana točan pomak.
Pomrčine i pojave Halleyjeva kometa zabilježene u različitim zemljama poklapaju se s uobičajenim računanjem vremena.
Dendrokronologija i radiokarbonsko datiranje daju neprekinute nizove godina kroz navodno izmišljeno razdoblje.
Povijest Bizanta, islamskog svijeta i Kine iz tog razdoblja ne može se izmisliti iz jednog europskog dvora.
Postojanje krivotvorenih isprava ne znači da je izmišljeno cijelo razdoblje; povjesničari ih otkrivaju upravo usporedbom s drugim izvorima.

Otvorena pitanja

Zašto je arheoloških nalaza iz ranog srednjeg vijeka u dijelovima Europe razmjerno malo?
Zašto hipoteza koju struka gotovo jednoglasno odbacuje i danas privlači nove pristaše?

Teorije

Uobičajena kronologija je točna, a razdoblje od 614. do 911. stvarno je postojalo
Gotovo tristo godina ranog srednjeg vijeka izmišljeno je
Razdoblje je postojalo, ali je povijest tog doba dijelom iskrivljena krivotvorinama