Sveti gral
U srednjovjekovnim romanima vitezovi Okruglog stola tragaju za tajanstvenom posudom koja iscjeljuje i otkriva se samo čistima. Kako je gral postao Kristova čaša i zašto ga ljudi traže i danas?
Ukratko
- Gral se prvi put pojavljuje oko 1180. u nedovršenom romanu Chrétiena de Troyesa o vitezu Percevalu, kao tajanstvena posuda, a ne kao Kristova čaša.
- Robert de Boron oko 1200. povezao ga je s čašom Posljednje večere u koju je Josip iz Arimateje skupio Kristovu krv.
- U kasnijim romanima gral pronalazi čisti vitez Galahad, a priča je postala dio legendi o kralju Arturu.
- Nekoliko crkava čuva čaše za koje predaja tvrdi da su gral, a moderne knjige i filmovi pretvorili su ga u simbol potrage za tajnom.
Pred kraj 12. stoljeća francuski pjesnik Chrétien de Troyes pisao je roman Perceval ili priča o gralu. Mladi vitez Perceval u dvorcu tajanstvenog Kralja Ribara vidi čudnu povorku: mladić nosi koplje s kojeg kaplje krv, a djevojka nosi blistavi graal, posudu ukrašenu dragim kamenjem. Perceval ne pita što to znači, a kasnije saznaje da je pitanjem mogao izliječiti ranjenog kralja i njegovu zemlju. Chrétien je umro prije nego što je dovršio roman, pa je ostavio zagonetku koju su drugi pokušali riješiti.
Riječ graal u starofrancuskom je značila zdjelu ili široku posudu. U Chrétienovu romanu gral je svet i tajanstven, ali nije Kristova čaša.
Kako je gral postao Kristova čaša
Oko 1200. pjesnik Robert de Boron napisao je priču o Josipu iz Arimateje, koji je, prema evanđeljima, pokopao Isusa. Kod Roberta Josip u čašu s Posljednje večere skuplja Kristovu krv, a gral zatim putuje na zapad, prema Britaniji. Time je gral postao kršćanska relikvija. Njemački pjesnik Wolfram von Eschenbach u Parzivalu nekoliko godina kasnije opisuje ga drukčije: kao čudesni kamen.
U velikom ciklusu proznih romana iz 13. stoljeća, takozvanom ciklusu Lancelot-Gral, potragu za gralom dovršava Galahad, sin Lancelotov, najčišći vitez Okruglog stola. Engleski pisac Thomas Malory sažeo je te priče u Smrti Arturovoj (1485.), iz koje je većina kasnijih verzija legende.
Čaše koje se smatraju gralom
U katedrali u Valenciji čuva se kalež od ahata za koji predaja tvrdi da je gral; sama ahatna čaša, prema arheolozima, potječe iz razdoblja između 2. stoljeća pr. Kr. i 1. stoljeća. U Genovi se čuva zelena zdjela, Sacro Catino, za koju se vjerovalo da je od smaragda dok se nije pokazalo da je od stakla. Postoje i drugi kandidati, od Walesa do Španjolske. Crkva nijedan predmet nije službeno proglasila gralom.
Gral danas
U 19. i 20. stoljeću gral je postao simbol svake velike potrage: od Wagnerove opere Parsifal do filmova Monty Python i Sveti gral i Indiana Jones i posljednji križarski rat. Knjiga Holy Blood, Holy Grail (1982.) i roman Da Vincijev kod (2003.) proširili su ideju da gral nije čaša nego Isusova loza, što povjesničari odbacuju kao izmišljotinu bez izvora.
Kronologija
- Oko 1180.: Chrétien de Troyes piše Perceval ili priča o gralu.
- Oko 1200.: Robert de Boron gral povezuje s čašom Posljednje večere.
- Oko 1210.: Wolfram von Eschenbach piše Parzival.
- Oko 1220.: Nastaje ciklus Lancelot-Gral s potragom koju dovršava Galahad.
- 1485.: Tiskana je Malorijeva Smrt Arturova.
- 1882.: Praizvedena je Wagnerova opera Parsifal.
- 2003.: Objavljen je roman Da Vincijev kod.
Ključne osobe
- Chrétien de Troyes: Francuski pjesnik koji je prvi spomenuo gral.
- Robert de Boron: Pjesnik koji je gral povezao s Kristovom čašom.
- Wolfram von Eschenbach: Njemački pjesnik koji gral opisuje kao kamen.
- Thomas Malory: Engleski pisac koji je sažeo arturijanske legende u Smrti Arturovoj.
Što se zna
- Gral se prvi put pojavljuje oko 1180. u romanu Chrétiena de Troyesa.
- Riječ graal u starofrancuskom znači zdjelu ili široku posudu.
- Vezu s Kristovom čašom uveo je Robert de Boron oko 1200.
- Više crkava čuva čaše koje predaja smatra gralom, ali nijedna nije službeno potvrđena.
- Ideja da je gral Isusova loza potječe iz 20. stoljeća i nema povijesnog izvora.
Otvorena pitanja
- Odakle je Chrétien preuzeo motiv grala?
- Ima li legenda korijene u keltskim pričama o čarobnim posudama?
Teorije
- Književni motiv srednjovjekovnih romana
- Stvarna čaša s Posljednje večere
- Kršćanska verzija starijih keltskih priča o čarobnim posudama
Povezane priče
Za daljnje istraživanje
- Barber, R. (2004). The Holy Grail: Imagination and Belief. Harvard University Press.
- Malory, T. (1485). Smrt Arturova.
Izvori
- Barber, R. (2004). The Holy Grail: Imagination and Belief. Harvard University Press.
- Grail, Encyclopaedia Britannica
- Holy Grail, Wikipedia