Tartarija i blatni potop

Na starim europskim kartama preko pola Azije piše Tartaria. Prema jednoj internetskoj teoriji, to nije bio maglovit naziv za nepoznate krajeve, nego ime naprednog svjetskog carstva koje je u 19. stoljeću zatrpao potop blata, a povijest ga je izbrisala.

Ukratko

  • Tartarija (Tartary) je naziv kojim su europski kartografi od 13. do 19. stoljeća označavali golema, slabo poznata područja sjeverne i središnje Azije, od Kaspijskog jezera do Tihog oceana.
  • Internetska teorija koja se širi od oko 2016. tvrdi da je Tartarija bila napredno svjetsko carstvo s besplatnom bežičnom energijom, koje je u 19. stoljeću uništio "blatni potop" i čiju je povijest netko zatajio.
  • Kao dokaz navode se prozori podruma ispod razine ulice, raskošne zgrade 19. stoljeća, zvjezdaste utvrde i zgrade svjetskih izložbi koje su ubrzo srušene.
  • Povjesničari odgovaraju da je Tartarija bila zbirni naziv za mnoge narode i države, a ne jedno carstvo, i da se svaka navodna zagonetka objašnjava dokumentiranom poviješću gradnje.

Tko lista stare atlase iz 16. ili 17. stoljeća, preko velikog dijela Azije vidjet će krupno ispisanu riječ Tartaria. Na karti Abrahama Orteliusa iz 1570. ta riječ prekriva područje veće od cijele Europe. Danas je na tom mjestu nema; tamo su Rusija, Kazahstan, Mongolija i dijelovi Kine. Za većinu ljudi to je zanimljivost iz povijesti kartografije. Za pristaše jedne od najneobičnijih internetskih teorija, to je trag nestale civilizacije.

Ime s europskih karata

Kad su u 13. stoljeću mongolske vojske provalile u istočnu Europu, Europljani su ih zvali Tatarima, prema imenu jednog od naroda u mongolskoj vojsci. U latinskom je ime dobilo dodatno slovo r i postalo Tartari, što je podsjećalo na Tartar, podzemni svijet kažnjenih iz grčke mitologije. Zemlja odakle su došli postala je Tartarija.

Europljani su o tim krajevima dugo znali vrlo malo. Tartarija je zato bila zbirni naziv, otprilike kao "nepoznata unutrašnjost": prostor od Kaspijskog jezera i Urala do Tihog oceana, sjeverno od Kine, Indije i Perzije. Kad se znanje povećalo, kartografi su je počeli dijeliti: Sibir je postao Velika ili Ruska Tartarija, Krimski kanat Mala Tartarija, Mandžurija Kineska Tartarija, a dio središnje Azije Nezavisna Tartarija. Do sredine 19. stoljeća naziv je zamijenjen imenima poput Sibira i središnje Azije i nestao je s karata.

Od nove kronologije do blatnog potopa

Korijeni teorije su u Rusiji. Matematičar Anatolij Fomenko od sedamdesetih je godina razvijao "novu kronologiju", tvrdnju da je zapisana povijest svijeta mnogo kraća i drukčija od one koju poznajemo i da je dio povijesti Rusije namjerno izbrisan. Pisac Nikolaj Levašov kasnije je Tartariju prikazao kao "pravo" ime drevne Rusije, koje Zapad prešućuje. Ruska geografska družba 2020. odgovorila je člankom u kojem takve tvrdnje naziva fantazijom, uz napomenu da u svojoj zbirci čuva mnoge stare karte Tartarije.

Na engleskom internetu teorija se proširila od oko 2016. Prvi videozapisi o "blatnom potopu" na YouTubeu pojavili su se u kolovozu 2016., a zanimanje je, prema Googleovim podacima o pretraživanju, naglo poraslo od kraja 2018. Na Redditu i YouTubeu teorija je dobila tisuće pristaša, ali bez jedne ustaljene inačice: svatko joj dodaje nove "dokaze".

Osnovna priča glasi ovako. Prije dvjestotinjak godina postojala je napredna svjetska civilizacija, Tartarija, koja je gradila veličanstvene zgrade s kupolama i tornjevima. Ti su tornjevi, prema teoriji, bili antene za besplatnu bežičnu energiju. Zatim ju je uništio katastrofalni potop blata, koji je zatrpao prizemlja zgrada diljem svijeta. Preživjele građevine preuzeli su drugi, a povijest je prepravljena tako da se Tartarija zaboravi.

Što se navodi kao dokaz

Pristaše objavljuju fotografije zgrada čiji su prozori upola ispod razine ulice, stare fotografije ljudi koji kopaju ispred zgrada, raskošne kolodvore i vladine palače iz 19. stoljeća koje su navodno bile preteške za tadašnje graditelje, te zvjezdaste utvrde koje se pojavljuju od Europe do Japana. Posebno mjesto imaju svjetske izložbe, poput one u San Franciscu 1915., čije su goleme bijele palače srušene nekoliko mjeseci nakon zatvaranja. Prema teoriji, to nisu bile nove zgrade, nego tartarijske građevine koje su "otkrivene" pa uništene. Fotografije praznih gradskih ulica iz 19. stoljeća tumače se kao dokaz da je svijet bio gotovo pust, a fotografije neobično visokih ljudi, poput Roberta Wadlowa, kao trag tartarijskih divova.

Odgovor povjesničara i arhitekata

Povjesničari i arhitekti na svaki od tih dokaza nude dokumentirano objašnjenje. Mnogi gradovi oko 1900. podizali su ili preoblikovali razinu ulica, zbog odvodnje, prometa ili strmih brda; Seattle je, primjerice, cijele ulice podigao za nekoliko metara, pa su prizemlja postala podrumi. Prozori ispod razine tla često su bili prozori podrumskih stanova za siromašnije stanare. Blato na starim fotografijama potječe s neasfaltiranih ulica punih konjskog gnoja. Zgrade izložbe u San Franciscu bile su građene od privremenog materijala, mješavine gipsa i vlakana, i bile su zamišljene da se nakon izložbe sruše; na svom je mjestu ostala samo Palača lijepih umjetnosti. Prazne ulice na starim fotografijama posljedica su dugog vremena osvjetljavanja, zbog kojeg ljudi u pokretu nisu ostajali na snimci. Zvjezdaste utvrde imaju takav oblik zbog obrane od topova, a njihovi su graditelji i nacrti poznati.

Istraživač religije Moritz Maurer opisao je teoriju kao proizvod kulture memova: slike se dijele bez povezane priče, pa teorija može upiti gotovo sve, uključujući i tvrdnju da su planine panjevi divovskih stabala. Arhitektonski kritičar Zach Mortice smatra da je dio privlačnosti teorije nezadovoljstvo modernom arhitekturom i čežnja za raskošnim građevinama prošlosti.

Pristaše odgovaraju da su službena objašnjenja upravo ono što bi napisali oni koji skrivaju istinu, i pitaju zašto su tolike veličanstvene zgrade srušene ako nisu bile važne.

Kronologija

  1. 13. stoljeće: Europljani nakon mongolskih provala počinju koristiti naziv Tartarija za nepoznate krajeve Azije.
  2. 1570.: Abraham Ortelius u atlasu *Theatrum Orbis Terrarum* objavljuje kartu Tartarije.
  3. sredina 19. stoljeća: Naziv Tartarija nestaje s karata, zamijenjen Sibirom i središnjom Azijom.
  4. 1915.: Svjetska izložba u San Franciscu; njezine privremene palače ruše se iste godine.
  5. 1970-e: Anatolij Fomenko počinje razvijati "novu kronologiju".
  6. kolovoz 2016.: Na YouTubeu se pojavljuju prvi videozapisi o "blatnom potopu".
  7. kraj 2018.: Zanimanje za teoriju na internetu naglo raste.
  8. 2020.: Ruska geografska družba objavljuje članak koji tvrdnje o Tartariji odbacuje.

Ključne osobe

  • Abraham Ortelius: Flamanski kartograf čiji atlas iz 1570. sadrži poznatu kartu Tartarije.
  • Anatolij Fomenko: Ruski matematičar, tvorac "nove kronologije", iz koje je teorija djelomično izrasla.
  • Nikolaj Levašov: Ruski pisac koji je Tartariju prikazivao kao pravo ime drevne Rusije.
  • Brian Dunning: Američki pisac i voditelj emisije Skeptoid koji je 2021. analizirao teoriju.
  • Moritz Maurer: Istraživač religije koji je teoriju opisao kao proizvod kulture memova.

Što se zna

  1. Tartarija je bio europski zbirni naziv za velik dio sjeverne i središnje Azije, u upotrebi od 13. do sredine 19. stoljeća, i dijelila se na više područja pod različitim vlastima.
  2. Naziv potječe od imena Tatara, a dodatno slovo r povezivalo ga je s grčkim Tartarom.
  3. Teorija o tartarijskom carstvu i blatnom potopu proširila se internetom od oko 2016., a korijene ima u ruskoj "novoj kronologiji".
  4. Zgrade svjetske izložbe u San Franciscu 1915. bile su od privremenog materijala i srušene su nakon izložbe, osim Palače lijepih umjetnosti.
  5. Mnogi gradovi, među njima Seattle, oko 1900. podizali su razinu ulica, pa su prizemlja nekih zgrada postala podrumi.

Što tvrde zagovornici

  • Stare karte prikazuju Tartariju kao golemu zemlju, veću od mnogih poznatih država, a o njoj se danas ne uči.
  • Diljem svijeta postoje zgrade s prozorima ispod razine tla, što upućuje na zatrpavanje.
  • Raskošne zgrade 19. stoljeća sličnog su stila na različitim kontinentima, što upućuje na jednog graditelja.
  • Mnoge veličanstvene građevine, od izložbenih palača do velikih kolodvora, srušene su bez dobrog razloga.
  • Službena povijest pisana je s ciljem, pa ne treba vjerovati da je potpuna.

Što kažu kritičari

  • Tartarija je bila naziv za nepoznata područja s mnogo naroda i država, a ne ime jednog carstva.
  • Prozori ispod razine tla objašnjavaju se podrumskim stanovima i podizanjem ulica, što je zabilježeno u gradskim dokumentima.
  • Sličan stil zgrada posljedica je arhitektonskih škola i mode toga doba, a imena njihovih graditelja su poznata.
  • Izložbene palače bile su privremene po zamisli, a njihova gradnja i rušenje dokumentirani su fotografijama i ugovorima.
  • Katastrofalni svjetski potop u 19. stoljeću ostavio bi tragove u tisućama novina, dnevnika i znanstvenih zapisa, a takvih nema.

Otvorena pitanja

  • Zašto teorija bez središnje priče i jasnih autora privlači toliko ljudi?
  • Koliko je njezino širenje vezano uz nostalgiju za arhitekturom prošlosti, a koliko uz nepovjerenje u službenu povijest?

Teorije

  • Tartarija je bila zbirni europski naziv za nepoznate krajeve Azije, a blatnog potopa nije bilo
  • Tartarija je bila napredno svjetsko carstvo izbrisano iz povijesti nakon blatnog potopa
  • Carstva i potopa nije bilo, ali službena povijest zanemaruje dio prošlosti azijskih naroda i zaboravljene arhitekture

Povezane priče

Za daljnje istraživanje

Izvori