Flauta iz Divjih baba, najstarije glazbalo?

U pećini kraj Cerknega arheolozi su 1995. u sloju starom oko 50 000 godina našli bedrenu kost mladunca špiljskog medvjeda s pravilno razmaknutim rupama. Je li je izradio neandertalac ili ju je izglodala životinja, još se raspravlja.

Ukratko

  • Flauta iz Divjih baba (slovenski *divjebabska piščal*, nadimak *tidldibab*) bedrena je kost mladunca špiljskog medvjeda, duga 11,4 cm, s dvije potpune rupe i dvije do tri usjeklina, pronađena 1995. u pećini Divje babe I kraj Cerknega.
  • Nalaz je izvorno datiran na 43 100 godina radiokarbonskom metodom, a novije ESR datiranje daje 50 000 do 60 000 godina.
  • Ivan Turk i suradnici drže da je kost glazbalo koje su izradili neandertalci; Chase, Nowell, d'Errico, Morley i drugi tvrde da su rupe nastale zubima mesoždera.
  • Narodni muzej Slovenije izlaže je kao neandertalsku flautu; spor o njezinu podrijetlu nije zatvoren.

Divje babe I vodoravna je pećina duga 45 metara, na 230 m iznad rijeke Idrijce kraj Cerknega. U njoj je pronađeno više od 600 arheoloških predmeta u najmanje deset slojeva, među ostalim dvadeset ognjišta i kosti špiljskih medvjeda. Iskopavanje je od 1978. do 1986. vodio Mitja Brodar, a od 1989. do 1995. Ivan Turk i Janez Dirjec.

Nalaz iz 1995.

Kost je pronađena u mousterijenskom sloju, s kamenim alatkama i ognjištima, zacementirana u fosfatnu brečiju blizu ognjišta. Iznad njega leži aurignacijenski sloj s alatima anatomski modernih ljudi, odvojen s oko dva metra sedimenta. Turk je odmah pretpostavio da je riječ o glazbalu ili o kosti probušenoj zubima, ali se priklonio prvom tumačenju.

Predmet je lijeva dijafiza bedrene kosti jednogodišnjeg ili dvogodišnjeg mladunca špiljskog medvjeda. Na stražnjoj strani su dvije potpune rupe, a na oba kraja je kost slomljena, s po dvije polukružne usjekline. Prema Turku, sve su rupe poredane u liniju i slične su morfologije. Turk i suradnici drže da je to najstarije poznato glazbalo, bar deset tisuća godina starije od najstarijih aurignacijenskih puhaćih glazbala iz njemačkih špilja Hohle Fels, Geißenklösterle i Vogelherd.

Zubi ili alat?

Kritičari ističu da gornjopaleolitske flaute od kostiju sisavaca imaju jasne tragove rezanja ili bušenja kamenim alatom, dok rubovi rupa na ovoj kosti nemaju uobičajene tragove ljudske obrade, a oba kraja pokazuju oštećenja tipična za glodanje mesoždera.

Francesco d'Errico 1998. usporedio je nalaz s nakupinama kostiju špiljskih medvjeda bez ljudske prisutnosti i zaključio da dvije ili tri perforacije nisu dokaz ljudske izrade, jer su uobičajena pojava u istraženom uzorku; bedrena kost drugog mladunca iz iste pećine imala je dvije vrlo slične rupe. Nowell i Chase 1998. zaključili su da je kost "vrlo jasno snažno izglodao mesožder" i da ga nitko nije očistio od srži, što bi bilo potrebno da se na njoj svira. Ian Morley 2006. držao je da je predmet proizvod više faza aktivnosti mesoždera, a Cajus Diedrich 2015. predložio je da su rupe nastale djelovanjem pjegave hijene.

Turk i suradnici odgovarali su na te kritike desetljećima. Godine 2001. izradili su metalne odljeve zubi špiljskog medvjeda, vuka i hijene i njima probijali svježe bedrene kosti smeđeg medvjeda. Prema njihovim argumentima, rubovi rupa nastalih zubima glatki su, a na flauti su nepravilni i nazubljeni; mesožder teško može probiti dvije rupe na najdebljem dijelu mladunčeve kosti, a da je ne slomi. Morley je osporio da bi se kost nužno slomila. Turk i suradnici pokazali su i da se špiljskim kamenim šiljcima i drvenim čekićem mogu napraviti rupe slične onima na kosti.

Narodni muzej Slovenije tvrdi da je Turkov rad iz 2005. "konačno opovrgnuo" hipoteze o ugrizu medvjeda, a rekonstrukcija koju je izradio Ljuben Dimkaroski pokazuje da se vjerojatni izvorni oblik kosti može upotrijebiti kao glazbalo. Turk, Turk i Otte 2020. u preglednom radu priznaju da su mišljenja stručnjaka podijeljena i da bi spor mogli zatvoriti tek novi nalazi sa sličnim kontekstom.

Što je prihvaćeno

Starost nalaza, prisutnost neandertalaca u pećini i mesoždera u njezinoj okolici općenito su prihvaćeni. Predmet o kojem se raspravlja jest samo način na koji su rupe nastale. Ne poznaje se nijedno drugo neandertalsko glazbalo, pa bi takav nalaz upućivao na dotad nepoznato simboličko ponašanje.

Dokazi za i protiv

Neandertalsko glazbalo

  • U prilog: Prema Turku, rupe su poredane u liniju i slične su morfologije, a na unutrašnjoj strani rupa je ljevkast lom tipičan za probijanje kosti.
  • U prilog: Pokusi s kamenim šiljcima i drvenim čekićem pokazali su da se slične rupe mogu napraviti alatima iz tog sloja.
  • Protiv: Rubovi rupa ne pokazuju uobičajene tragove rezanja ili brušenja kao gornjopaleolitske flaute, a oba kraja nose tragove glodanja.
  • Protiv: Nowell i Chase navode da kost nije bila očišćena od srži, a to bi se očekivalo kod glazbala.

Rupe su napravili mesožderi

  • U prilog: D'Errico je u kostima špiljskih medvjeda bez ljudske prisutnosti našao slične dvije rupe na istom licu i istom mjestu.
  • U prilog: Morley i Diedrich predlažu višestruko djelovanje mesoždera, odnosno hijena.
  • Protiv: Turk tvrdi da zubi daju glatke rubove, a rupe na kosti imaju nazubljene rubove, te da bi mesožder teško probio tako debeli dio kosti bez lomljenja.
  • Protiv: Slijedom pokusa s metalnim odljevima ne slaže se svatko; Morley je osporio da bi se kost nužno slomila.

Nije moguće odlučiti

  • U prilog: Turk, Turk i Otte 2020. pišu da bi spor mogli zatvoriti tek novi nalazi s usporedivim kontekstom.
  • U prilog: Ističe se da je sporno samo podrijetlo rupa, dok su ostale činjenice usuglašene.
  • Protiv: Narodni muzej tvrdi da je neandertalska izrada "pouzdano dokazana".
  • Protiv: Dio istraživača drži da je karnivorno podrijetlo mnogo vjerojatnije.

Kronologija

  1. 1978.–1986.: Mitja Brodar vodi iskopavanja u Divjim babama I.
  2. 1995.: Ivan Turk pronalazi kost.
  3. 1997.: Turk objavljuje monografiju o nalazu.
  4. 1998.: D'Errico te Chase i Nowell objavljuju kritike.
  5. 2001.: Turk i suradnici izvode pokuse s odljevima zubi.
  6. 2006.: Morley objavljuje pregled literature.
  7. 2015.: Diedrich predlaže hijene kao uzrok rupa.
  8. 2020.: Turk, Turk i Otte objavljuju kritički pregled rasprave.

Ključne osobe

  • Ivan Turk: Slovenski arheolog koji je vodio iskopavanje i zagovara neandertalsko podrijetlo.
  • Mitja Brodar: Arheolog koji je prije Turka radio u pećini i bio skeptičan.
  • Francesco d'Errico: Arheolog koji je 1998. analizirao nalaz i zagovara podrijetlo od zubi.
  • Ljuben Dimkaroski: Izradio je rekonstrukciju glazbala.

Što se zna

  1. Kost je 11,4 cm duga bedrena kost mladunca špiljskog medvjeda, pronađena 1995. u Divjim babama I.
  2. Datacija ESR-om daje 50 000 do 60 000 godina, a prvotna radiokarbonska datacija bila je netočna.
  3. U pećini su bili neandertalci i mesožderi, a to se ne osporava.
  4. O podrijetlu rupa postoje objavljeni argumenti za alate i za zube.

Što tvrde zagovornici

  • Rupe su probušene kamenim alatima, a kost je namjerno oblikovana.
  • Rekonstrukcija pokazuje da se kost može koristiti kao glazbalo.
  • Nalaz je najjači materijalni dokaz neandertalskog glazbenog ponašanja.

Što kažu kritičari

  • Rupe odgovaraju tragovima zuba mesoždera i česte su na kostima špiljskih medvjeda.
  • Rubovi rupa ne nose tragove rezanja kakve imaju poznate flaute iz gornjeg paleolitika.
  • Oba kraja kosti jasno su izglodana, a unutrašnjost nije očišćena od srži.

Otvorena pitanja

  • Jesu li rupe napravili zubi mesoždera, alati ili oboje u različitim fazama?
  • Postoji li još neki nalaz koji bi potvrdio neandertalska glazbala?

Teorije

  • Neandertalci su izradili kost kao puhačko glazbalo
  • Rupe su nastale glodanjem mesoždera, a sličnost s flautom je slučajna
  • S dostupnim dokazima ne može se pouzdano odlučiti

Povezane priče

Za daljnje istraživanje

Izvori