Hrvatska i susjedstvo

Sve tajne s oznakom Hrvatska i susjedstvo (113).

Apoksiomen: Na pješčanom dnu kraj Lošinja, na 45 metara dubine, dvije je tisuće godina ležao brončani mladić gotovo dva metra visok. Oko njega nije bilo olupine, a u njegovoj unutrašnjosti bilo je mišje gnijezdo.
Aquae Balissae, rimske toplice pod Daruvarom: Turistički vodiči pišu da su se u toplim vrelima Daruvara kupali carevi Hadrijan, Komod i Konstantin Veliki. Arheolozi znaju za careve na natpisima, kipovima i novcu, ali rimski grad u kojem su ti spomenici stajali još nitko nije sustavno iskopao.
ARK u Konjicu, Titov atomski bunker: Iza tri neupadljive kuće na obali Neretve krije se sklonište građeno 26 godina za slučaj nuklearnog rata. Nikad nije upotrijebljeno, a danas je u njemu izložba suvremene umjetnosti.
Avari: Dva i pol stoljeća Avari su iz Panonske nizine vladali Slavenima, opsjedali Carigrad i primali bizantsko zlato. Tridesetak godina nakon što ih je pokorio Karlo Veliki, njihovo ime nestaje iz izvora, a ruski ljetopisac zapisao je da su propali "kao Obri" i da im nije ostalo ni potomaka.
Barun Trenk, panduri i palac iz kripte: Slavonski vlastelin Franjo Trenk navodno je vodio 102 dvoboja, a pod njegovim se hrastom, kaže predaja, sudilo kmetovima. Umro je u tamnici u Brnu, gdje mu mumija i danas leži u kripti, samo bez jednog palca.
Bašćanska ploča: Kamena ploča teška oko 800 kilograma stoljećima je ležala u podu male crkve na Krku, a ljudi su po njoj hodali. Kad su je znanstvenici počeli čitati, jedan od njih pomislio je da je riječ o tajnom pismu.
Bijeli Hrvati i Bijela Hrvatska: Sredinom 10. stoljeća bizantski car zapisao je da su Hrvati u Dalmaciju došli iz zemlje "s one strane Bavarske", u kojoj su još živjeli njihovi nekršteni srodnici, Bijeli Hrvati. Gdje je bila ta Bijela Hrvatska, povjesničari se ne mogu složiti ni nakon tri stoljeća rasprave.
Bitka kod Murse i biskupov anđeo: Dok su se pod zidinama rimske Murse, današnjeg Osijeka, sukobljavale dvije rimske vojske, car Konstancije II. čekao je ishod u crkvi mučenika. Prvi mu je vijest o pobjedi donio mjesni biskup, a kad su ga pitali tko mu ju je javio, odgovorio je: anđeo.
Blago kraljice Teute: Ilirska kraljica koja je izazvala Rim povukla se 229. pr. Kr. u utvrdu u dnu Bokokotorskog zaljeva. Ondje se još pripovijeda da je svoje blago bacila u podzemnu rijeku, koja nakon jakih kiša ponekad izbaci poneki novčić.
Blago Zrinskih: U travnju 1670. carska vojska ušla je u Čakovec, najbogatiji dvor hrvatskih velikaša, i počela ga prazniti prije nego što je itko stigao napisati popis. Što je točno nestalo u tih deset dana, nikad se nije do kraja utvrdilo.
Bogumili i Crkva bosanska: Pape su ih zvali manihejcima i patarenima, a ugarski kraljevi vodili su protiv njih križarske ratove. U knjigama koje su sami prepisivali ipak se nalaze Raspeće, Bogorodica i proroci, sve ono što bi pravi dualisti odbacili.
Bosanske piramide: Brdo Visočica iznad Visokog ima neobično pravilan oblik. Jedni u njemu vide najveću piramidu na svijetu, drugi prirodno brdo na kojem je stajao srednjovjekovni kraljevski grad.
Čakovečki pozoj i grabancijaš: Pod Čakovcom, kažu stari Međimurci, leži zeleni zmaj: glava mu je pod Starim gradom Zrinskih, a rep pod crkvom svetog Nikole. Izvući ga može samo putujući đak crne škole, ali tada bi se pola grada srušilo u vodu.
Carica koja nije došla u Bjelovar: Bjelovarci pričaju da je grad nastao jer je carici Mariji Tereziji pukao kotač na kočiji, da ispod katedrale vode neistraženi tuneli i da je carica nosila ljubavni napitak. Svake godine njezina kočija svečano ulazi u grad u kojem, prema samoj legendi, nikad nije bila.
Crna Gospa Bistrička: Drveni kip Gospe dvaput je zazidan u crkvi da ga ne bi pronašli Turci i dvaput je, prema predaji, ponovno otkriven. Danas je pred njim najveće hrvatsko marijansko svetište.
Crna kraljica: Na Medvedgradu je, kaže predaja, živjela kraljica u crnom, s gavranom koji je napadao na njezinu zapovijed, i prodala dušu vragu. Iza priče stoji stvarna žena, Barbara Celjska, carica Svetoga Rimskog Carstva.
Crna kraljica i nastanak Plitvičkih jezera: U vrijeme velike suše, kaže predaja, presahnula je i Crna rijeka, a ljudi, životinje i biljke molili su za kišu. Uslišala ih je Crna kraljica, i kiša je padala tako dugo da su nastala jezera.
Đavolja varoš: Na obronku planine Radan u južnoj Srbiji iz zemlje se dižu dvjesto dva stupa s kamenim kapama na vrhu. Predaja kaže da su to okamenjeni svatovi, a geolozi da ih je stvorila kiša.
Drekavac: Krik u noći kraj groblja, vodenice ili bare, nalik dječjem plaču ili vučjem zavijanju. U nekim selima vjerovalo se da tako doziva duša djeteta koje je umrlo nekršteno.
Đulin ponor: Ondje gdje rijeka Dobra nestaje pod Ogulinom, kaže predaja, bacila se djevojka koja je čula da joj je dragi poginuo u boju s Turcima. Po njoj se ponor i danas zove Đulin, a u stijeni iznad njega mještani vide lice njezina zaručnika.
Duško Popov: Odvjetnik iz Dubrovnika kockao se u kasinu u Estorilu novcem britanske službe, a Nijemcima je godinama prodavao laži. U kolovozu 1941. donio je u Ameriku upitnik s pitanjima o Pearl Harboru.
Dvigrad i Morganovo blago: U Limskoj dragi u Istri stoje zidine grada koji nije srušila nijedna vojska: stanovnici su ga ostavili sami, bježeći od kuge, malarije i rata. Predaja kaže da je u pustim ulicama zakopao blago velški gusar Henry Morgan, koji je prema povijesnim vrelima umro na Jamajci.
Faust Vrančić i Homo volans: Na 38. tabli knjige koju je šibenski učenjak objavio u Veneciji visi čovjek ispod četvrtastog jedra i lebdi pokraj visokog tornja. Crtež se danas smatra prvim tiskanim prikazom padobrana, ali je li ga itko ikad isprobao, ne zna se.
Frane Selak: Umirovljeni profesor glazbe iz Petrinje pričao je da je preživio pad vlaka u Neretvu, ispao iz zrakoplova u plast sijena i iskočio iz automobila prije nego što je pao u provaliju. Onda je dobio na lotu. Svjetski mediji prozvali su ga najsretnijim nesretnikom.
Galovo i pokojnici bez glava: Prije gotovo osam tisuća godina prvi ratari na mjestu današnjeg Slavonskog Broda ogradili su svoje mrtve drvenim ogradama. U velikoj grobnoj jami ležao je jedan muškarac s glavom, a uz njega žena i muškarac bez glava.
Gavanovi dvori i Crveno jezero: Bogati Gavan cijeli je dan brojao novac, a njegova je žena prosjaku dobacila koru kruha s papuče. Te noći, kaže imotska predaja, zemlja se otvorila i progutala oba njegova dvora, a na njihovu mjestu ostala su Crveno i Modro jezero.
Goli otok: Na kamenom otoku bez drveća između Raba i velebitske obale od 1949. bili su zatočeni ljudi osuđeni zbog jedne političke odluke, mnogi bez suda. Desetljećima se o tome nije smjelo govoriti, a ni danas se ne zna koliko ih je ondje bilo ni koliko ih se nije vratilo.
Gospa od Utočišta i kip koji je doplovio Dunavom: Prema predaji, Marijin kip koji je trebalo skloniti na sigurno umotan je i pušten niz Dunav, a zaustavio se na obali kod Aljmaša. Mještani su ga primili, i tako je svetište dobilo ime Gospa od Utočišta.
Gospa Sinjska i opsada Sinja 1715.: U kolovozu 1715. nekoliko stotina vojnika branilo je Sinj od vojske koju su suvremenici procjenjivali na desetke tisuća ljudi. Opsjedatelji su se u noći uoči Velike Gospe povukli, a Sinjani to i danas pripisuju zagovoru Gospe čiju su sliku izbjeglice donijele iz Rame.
Grgurevo i fra Luka Ibrišimović Sokol: Svakog 12. ožujka iznad Požege odjekuju pucnji iz starih pušaka i malih topova. Prema predaji, upravo je buka 1688. otjerala Osmanlije iz grada, a predvodio ju je franjevac kojega puk i danas zove Sokol.
Gričke vještice: Gradec na zagrebačkom Griču u mašti čitatelja i danas pripada vješticama, inkvizitorima i kontesi Neri. Stvarni zapisnici sa suđenja pričaju tišu, ali mračniju priču o travarkama, susjedskim svađama i mučenju.
Hum, najmanji grad, i Aleja glagoljaša: Kad su divovi sagradili gradove u dolini Mirne, kaže priča, ostalo im je nešto kamenja, pa su od njega složili Hum. Gradić s pedesetak stanovnika danas se predstavlja kao najmanji grad na svijetu, a pred njegovim vratima završava sedam kilometara dug niz spomenika glagoljici.
Ivan Vučetić i otisci prstiju: Policijski službenik rodom s Hvara počeo je 1891. u Argentini skupljati otiske prstiju uhićenika. Godinu dana kasnije krvavi otisak palca na dovratku po prvi je put u povijesti otkrio počinitelja zločina.
Izgubljeni grob Ivana Kapistrana: Sedamdeset godina hodočasnici su dolazili na grob propovjednika koji je obranio Beograd, a zapisivači su bilježili stotine čudesa. Onda su 1526. u Ilok ušli Osmanlije, crkva je postala konjušnica, a tijelu svetca izgubio se svaki trag.
Jankovac, grofov grob u stijeni i hajdukova špilja: Na Papuku, iznad malog jezera, plemić koji je uredio dolinu dao je svoj grob uklesati u stijenu. Kronika iz 1902. ipak piše da narod nije pamtio njega, nego hajduka koji je dvanaest godina živio u obližnjoj špilji.
Jure Grando, štrigon iz Kringe: Šesnaest godina nakon smrti seljak iz istarske Kringe navodno je noću kucao na vrata svojih susjeda. Priča o njemu jedan je od najstarijih zapisa o vampiru u Europi.
Kalnički šljivari i kralj u opsadi: Kad se kralj Bela IV. pred Tatarima sklonio na Kalnik, seljaci su ga, kaže predaja, hranili šljivama i za to dobili plemstvo. Povijesni izvori kralja vode drugim putem, ali kalnički plemići i njihove povlastice doista su postojali.
Kamenita vrata i slika koja nije izgorjela: U svibnju 1731. veliki požar progutao je zagrebački Gradec i zahvatio gradska vrata. Kad se vatra ugasila, u pepelu je, prema predaji, ležala slika Majke Božje kojoj je izgorio samo okvir.
Kaptolski kneževi i prazna grobna komora: Pod humcima kraj sela Kaptol na Papuku ležali su ratnici s grčkim kacigama, najsjevernijima takve vrste u Europi. A u najveličanstvenijoj grobnoj komori, s ulaznim hodnikom i krovom na dvije vode, arheolozi nisu našli pokojnika, nego tri prazna lonca.
Kletva kralja Zvonimira: Smrtno ranjen na saboru kod Knina, dobri kralj Zvonimir prokleo je svoj narod da nikad više ne ima vladara svoga jezika. Tako barem kaže kronika napisana nekoliko stoljeća poslije njegove smrti.
Kralj Petar i bitka na Gvozdu: U školskim knjigama zove se Petar Svačić i pogiba 1097. na Gvozdu kao posljednji hrvatski kralj. Prezime mu je, čini se, nastalo zbog pogrešnog čitanja jednog rukopisa, za planinu se ne zna točno koja je, a o ugovoru koji je uslijedio povjesničari raspravljaju od 1844.
Kraljević Marko: U povijesnim ispravama bio je gospodar malog područja oko Prileja i osmanski vazal koji je poginuo boreći se za sultana. U pjesmama je živio tristo godina, dijelio vino sa svojim konjem Šarcem, a vila mu je bila posestrima.
Krapinski pračovjek: U pješčanoj stijeni iznad Krapine ležalo je gotovo devetsto kostiju neandertalaca, razlomljenih i pomiješanih s kostima medvjeda i nosoroga. Ni nakon više od stotinu godina istraživanja ne zna se sa sigurnošću kako su tamo dospjele.
Krsnik i kudlak: Danju je običan seljak, otac i susjed. Noću mu duša izlazi iz tijela i kao bijeli pas ili muha odlazi u borbu s crnom životinjom koja želi uništiti ljetinu.
Krvavi kamen na Gorjancima: Predaja smješta utrku za granicu na Gorjance, a crvene mrlje na kamenu tumači kao trag krvi. Sačuvane su dvije inačice koje isti završetak pripisuju suprotstavljenim stranama.
Kucanje u drvo: Netko kaže "dosad nisam nijednom bio bolestan" i odmah pokuca o stol. Isti pokret ponavljaju ljudi od Hrvatske i Turske do Brazila, a psiholozi su pokusima pokazali da kucanje doista mijenja ono što ljudi očekuju, ovisno o tome kuca li se od sebe ili prema sebi.
Kupari: Nekoliko kilometara od Dubrovnika više od tri desetljeća stajali su spaljeni hoteli s pogledom na more. Nekad su bili vojno odmaralište, a sad ih ruše bageri.
Legenda o Rozafi: Zidovi tvrđave nad Skadrom rušili su se svake noći, dok graditelji nisu pristali u njih uzidati ženu koja im sutra prva donese ručak. Ona je tražila samo da joj ostave otkrivenu dojku, ruku i nogu, da može hraniti i uspavljivati sina.
Lepenski Vir: Prije osam tisuća godina ribari u Đerdapskoj klisuri gradili su kuće istog neobičnog trapeznog tlocrta i u njih postavljali kamene glave s ribljim usnama. Kad je rijeka trebala potopiti njihovo selo, arheolozi su ga cijelog podignuli trideset metara više.
Lobor-grad i Crni Tomo: Na obronku Ivanščice stoje ostaci najmanje srednjovjekovne utvrde u Zagorju. Predaja kaže da je u njoj živio Crni Tomo, vitez koji je otimao djevojke, a da je kasniji gospodar zbog odrubljene glave jednog starca proklet do sedmog koljena.
Ludbreška Krv Kristova: Svećenik koji je 1411. sumnjao u pretvorbu vidio je, prema predaji, pravu krv u kaležu. Tajnu je čuvao do smrti, a dva pape poslije su o njoj vodili istragu.
Macić, mali duh u crvenoj kapici: Izgleda kao dječak u crvenoj kapici, voli prženu hranu i noću odvodi konje iz staje. Kome je sklon, pomoći će mu naći novac; koga ne voli, može ga preplašiti nasmrt.
Međugorje: U lipnju 1981. šestero mladih iz hercegovačkog sela reklo je da im se na brdu iznad kuća ukazala Gospa. Ukazanja, kažu neki od njih, traju i danas, a Katolička crkva tek je 2024. rekla svoju riječ, i to bez odluke o tome jesu li nadnaravna.
Mljet i Ogigija: Homer je napisao da je Odisej sedam godina proveo kod nimfe Kalipso na otoku Ogigiji, u špilji obrasloj lozom, kraj četiri izvora. Na Mljetu postoji špilja koja nosi Odisejevo ime i stijena pred njom koja se zove Ogiran.
Mora: Noću ulazi kroz ključanicu, sjeda spavaču na prsa i pritišće ga dok se ne može ni maknuti ni viknuti. Ujutro je, kaže predaja, obična djevojka iz susjedstva.
Morčić: Sitna emajlirana glava s turbanom postala je prepoznatljiv riječki nakit i simbol grada. Uz nju se pripovijeda o kamenju koje je s neba obranilo Rijeku od osmanske vojske.
Most na Drini i predaja o Stoji i Ostoji: Vila s rijeke rušila je noću sve što su graditelji danju sagradili na Drini, dok glas iz vode nije zatražio dvoje male djece za srednji stup. Ljudi u Višegradu stoljećima su pokazivali dva uska otvora u mostu kroz koje ih je, kažu, majka dojila.
Neretvanski gusari: Godine 887. mletački dužd isplovio je s flotom protiv Neretvana i poginuo kraj Makarske. Venecija je zatim desetljećima plaćala za siguran prolaz njihovim vodama, a sve što o njima znamo zapisali su upravo Mlečani i Bizantinci.
Nestali grob cara Dioklecijana: Car koji je pokrenuo posljednji veliki progon kršćana pokopan je u mauzoleju vlastite palače u Splitu. Taj je mauzolej danas katedrala posvećena jednom od njegovih žrtava, a od careva sarkofaga ostalo je, možda, šezdesetak razbijenih komada porfira.
Nikola Tesla, Wardenclyffe i "zraka smrti": Na Long Islandu podigao je toranj visok pedeset sedam metara koji je trebao bežično prenositi energiju preko oceana, a u 78. godini najavio je zraku koja bi rušila zrakoplove na stotine kilometara. Kad je umro, vlada je zaplijenila njegove papire.
Odakle su došli bogovi iz Priča iz davnine: Stribor, Svarožić, Regoč, Kitež-planina: generacije djece upoznale su staru slavensku vjeru kroz bajke koje je Ivana Brlić-Mažuranić napisala u Slavonskom Brodu. Tek je nedavno u arhivu pronađena bilješka koja otkriva iz kojih je knjiga crpila svoje bogove.
Okić i vila s Plešivice: Tri su godine branitelji Okića odolijevali turskoj opsadi, a kad im je nestalo hrane, s Plešivice je, kaže predaja, sišla vila i dala im neobičan savjet: neka posljednje što imaju daju neprijatelju.
Omiški gusari: U 13. stoljeću papa je protiv malog grada na ušću Cetine poslao svog izaslanika i pozvao dalmatinske gradove na pohod. Danas Omiš svakog kolovoza slavi pobjedu nad tim istim čovjekom, ali u predaji on više nije papin izaslanik nego mletački zapovjednik.
Otok Mamula: Okrugla austrougarska utvrda na otočiću na ulazu u Boku kotorsku gradila se da u zaljev ne uđe nijedan neprijateljski brod. Najteže dane doživjela je kad je u Drugom svjetskom ratu postala logor, a danas je hotel.
Picoki i pijetao iz đurđevačkog topa: Kad je u opkoljenoj utvrdi ostao samo jedan pijetao, branitelji ga, kaže predaja, nisu pojeli, nego su ga ispalili iz topa u osmanski tabor. Zapovjednik opsade zaključio je da u gradu hrane ima napretek i otišao.
Podrijetlo glagoljice: Slova s kružićima, trokutima i križićima ne nalikuju nijednom poznatom pismu na svijetu. Zna se tko ih je vjerojatno smislio i kada, ali ne i odakle je uzeo njihove oblike.
Potonuće broda Baron Gautsch: Dva tjedna nakon početka Prvoga svjetskog rata putnički parobrod pun obitelji i izbjeglica uplovio je punom brzinom u minsko polje koje je upravo položila mornarica njegove vlastite države. Ni danas se ne zna točno koliko je ljudi te večeri izgubilo život.
Prokletstvo Lokruma: Posljednje noći prije odlaska s otoka benediktinci su, kaže priča, s okrenutim svijećama obišli Lokrum i prokleli svakoga tko ga bude prisvojio. Nekoliko desetljeća poslije otok je kupio carev brat.
Pulska Arena i vile s Učke: Istarska predaja kaže da su Arenu u Puli u jednoj noći gradile vile, noseći kamenje s Učke. Kad je zapjevao pijetao, morale su pobjeći, pa je golema građevina ostala bez krova.
Rudinske glave: Pod krovom male benediktinske opatije na Psunju nekoć je stajalo dvadesetak kamenih lica, izbuljenih očiju i iskrivljenih usta. Stoljećima su ih seljaci iz okolnih sela ugrađivali u svoje kuće, a povjesničari umjetnosti i danas ne znaju koga prikazuju ni tko ih je isklesao.
Ružica grad i vila uzidana u temelje: Što su graditelji danju podigli, vile su noću srušile, sve dok najljepša među njima nije uzidana u temelje. Tako predaja objašnjava ime najveće utvrde u Slavoniji, a arheolozi su 2020. u njezinoj kapeli našli kostur ubijenog čovjeka.
Sedamdeset i jedna glava šibenske katedrale: Oko apsida šibenske katedrale niže se vijenac od 71 kamene glave: starci i djeca, žene u maramama, namršteni i nasmijani muškarci. Prije gotovo šest stoljeća isklesao ih je Juraj Dalmatinac sa suradnicima, a nitko ne zna koga prikazuju.
Segestika, grad koji je opsjedao Oktavijan: Godine 35. pr. Kr. budući car August trideset je dana opsjedao grad na ušću Kupe u Savu. Antički pisci zovu ga Segesta, Segestika i Siscija, i ne slažu se je li to jedan grad, dva grada ili otok.
Senjski uskoci: Za jedne su bili branitelji kršćanstva na granici s Osmanskim Carstvom, za Veneciju gusari koje treba istrijebiti. Njihov rat zapalio je sukob dviju velikih sila, a mirom sklopljenim u Madridu 1617. njihova je flota spaljena, a oni raseljeni sa Senja.
Škrinja svetog Šimuna i kraljičin prst: Prema zadarskoj predaji, tijelo starca koji je u jeruzalemskom Hramu primio malog Isusa stiglo je u grad slučajno, s brodom koji je bježao pred olujom. Stoljeće i pol kasnije kraljica mu je, kaže priča, potajno otkinula dio prsta.
Slavoljub Penkala: Kemičar rođen u Slovačkoj, koji je u Zagrebu uzeo ime Slavoljub, patentirao je oko osamdeset izuma. Jedan od njih postao je riječ za pisaljku, a drugi je 1910. prvi put u Hrvatskoj podigao čovjeka u zrak.
Smrt kralja Zvonimira: Hrvatski kralj Dmitar Zvonimir umro je 1089., a nijedan izvor iz njegova vremena ne kaže kako. Priča o ubojstvu na saboru pojavljuje se tek stoljećima kasnije, i to u nekoliko inačica koje se međusobno ne slažu.
Smrt Nikole Zrinskog u Kuršanečkom lugu: Vojskovođa koji je preživio desetke bitaka s Osmanlijama umro je u lovu nekoliko kilometara od svojega dvorca, od kljove ranjenog vepra. Mnogi njegovi suvremenici u to nisu vjerovali.
Staljinov plan atentata na Tita: Kostarikanski diplomat koji se kretao u Titovoj blizini zapravo je bio sovjetski agent, a u Moskvi je ležao rukom pisani prijedlog kako da ubije jugoslavenskog vođu. Plan je stao 5. ožujka 1953., kad je umro čovjek koji ga je trebao odobriti.
Stari grad Ozalj i kruna u zidu: U zidovima grada Zrinskih i Frankopana iznad Kupe, prema predaji, leži zazidana kruna hrvatskih kraljeva, a ispod stijene zmaj čuva blago. Priča se da su ispod grada prolazi toliko široki da su vitezovi njima mogli pobjeći na konjima.
Stećci: Na desetke tisuća kamenih blokova razasutih po brdima i poljima zapadnog Balkana nose jelene, konjanike, polumjesece i ruke s mačem. Tko ih je podizao i što su znakovi značili, raspravlja se više od stoljeća i pol.
Što se dogodilo s Teslinim papirima: Dva dana nakon što je Nikola Tesla umro u hotelskoj sobi u New Yorku, savezna služba zaplijenila je njegove kovčege, iako je bio američki državljanin. Inženjer koji ih je pregledao u kutiji za koju se govorilo da krije dio "zrake smrti" našao je staru mjernu napravu.
Ston, zidine i predaje uz solanu: Stonske zidine štitile su solanu, a na Veliki petak u predaji i običaju doista „gore”. Uz njih se susreću povijest obrane Pelješca i živa tradicijska kultura.
Stridon i Štrigova: Sveti Jeronim, prevoditelj Biblije na latinski, napisao je samo da je rođen u gradiću Stridonu, koji su razorili Goti. Već pet stoljeća Štrigova u Međimurju tvrdi da je to bila ona, a s njom se natječu Istra, Kras, Bosna i Dalmacija.
Strossmayer i govor koji mu je pripisan: Protestantski letci na engleskom dugo su tiskali govor u kojem đakovački biskup na Prvom vatikanskom koncilu niječe papin primat. Strossmayer je tvrdio da ga nikad nije održao, a katolički izvori za krivotvorenje su optužili bivšeg augustinca iz Meksika.
Šumske dekle, sene i vedi s Bilogore: U bilogorskim šumama, kažu stari, žive dlakave djevojčice koje kradu hranu i zauzvrat čiste štale, a noću iz zemlje izlazi sena i odnosi ljude pod zemlju. Te je priče sredinom 20. stoljeća sakupio učitelj koji je biciklom obilazio sela.
Sveta Eufemija i sarkofag koji je doplovio u Rovinj: U zoru 13. srpnja 800., kaže predaja, Rovinjci su na obali ugledali mramorni sarkofag koji je doplovio kao kamena lađa. Nisu ga mogli pomaknuti ni volovi ni konji, a izvukao ga je dječak s dvije slabašne junice.
Sveti Križ u Ninu, crkva koja broji svjetlo: Tlocrt male bijele crkve u Ninu nije pravilan: zidovi su nakošeni, a apside nejednake. Povjesničar umjetnosti Mladen Pejaković tvrdio je da to nisu pogreške graditelja, nego da je cijela građevina zamišljena kao sat i kalendar od sunčeva svjetla.
Sveti Kvirin i mlinski kamen koji nije potonuo: Sisačkog biskupa Kvirina bacili su u rijeku s mlinskim kamenom oko vrata. Prema svetom Jeronimu, nije potonuo: dugo je plutao, govorio okupljenima da se ne boje i jedva izmolio da ga rijeka primi.
Sveti trokut Martin brega: Na brežuljku iznad Dugog Sela stoji stara crkva svetog Martina, oko koje su arheolozi otkopali stotine grobova. Arheolog Juraj Belaj smatra da je ona jedan vrh pretkršćanskog svetog trokuta, a druga dva vrha nose imena koja podsjećaju na Velesa i na žrtvu.
Templari u Hrvatskoj: Vitezovi s crvenim križem na bijelom plaštu stoljeće i pol držali su Vranu, Senj i posjede od Dalmacije do Slavonije. Kad je red 1312. ukinut, njihovi su gradovi prešli drugima, a za njima su ostale ruševine i priče o skrivenom blagu.
Teorije o podrijetlu Hrvata: Hrvati govore slavenskim jezikom, ali njihovo ime možda nije slavensko. Najstariji zapis nalik tom imenu uklesan je u grčki kamen na ušću Dona, gotovo pet stoljeća prije nego što se Hrvati spominju na Jadranu.
Trakošćan i zmaj pod dvorcem: Prema predaji koju prepričavaju i djelatnici muzeja, ispod Trakošćana spava zmaj kojemu je glava pod dvorcem, a rep pod jezerom. Odakle dvorcu ime, nitko pouzdano ne zna, a za priče o duhovima teško je naći trag stariji od turističkih vodiča.
Trsat i Nazaretska kućica: Prema predaji, u svibnju 1291. na brdu iznad Rijeke osvanula je kuća u kojoj je živjela Djevica Marija, a tri godine poslije nestala je preko mora. Na tom mjestu i danas stoji najstarije hrvatsko marijansko svetište.
Tuneli ispod Gornjeg grada: Ispod zagrebačkog Gradeca prolazi tunel dug 350 metara koji je desetljećima bio zaključan. Zagrepčani su u međuvremenu ispod istog brijega smjestili čitav podzemni grad, s hodnicima do Kaptola, Medvedgrada i Maksimira.
Vela spila: Iznad Vele Luke nalazi se špilja u kojoj su ljudi boravili tijekom više od 30 000 godina. Među nalazima su i rijetke paleolitičke keramičke figurice.
Veli Jože i divovi iz doline Mirne: Dva diva, kaže istarska pučka priča, prala su noge u istom potoku, a kad su gradili zvonik u Motovunu, dodavali su si čekić preko cijele doline. Jednome je bilo ime Veli Jože, ali za njega je cijela Hrvatska čula tek iz Nazorove pripovijesti.
Veronika Desinićka i duh Velikog Tabora: Prema predaji, u dugim zimskim noćima uz zavijanje vjetra u Velikom Taboru čuje se jecanje mlade žene utopljene po nalogu svekra. Povijesni izvori kažu da je Veronika doista ubijena 1425., ali ne u tom dvorcu.
Vesna Vulović: Zrakoplov JAT-a raspao se u siječnju 1972. iznad Čehoslovačke, a jedina preživjela bila je stjuardesa od 22 godine. Guinness je zabilježio da je pala s 10 160 metara, a 2009. dvojica novinara tvrdila su da je visina izmišljena.
Vile: Zlatne kose, bijele haljine i glas koji se čuje s planine. Vila može junaku biti posestrima i spasiti mu život, a može ga i ustrijeliti strijelom ako joj zasmeta pjesmom.
Vinčanski znakovi i pločice iz Tărtărije: Tri male glinene pločice iz rumunjskog sela Tărtărije prekrivene su znakovima koji nalikuju slovima. Ako su stare koliko kosti pronađene uz njih, starije su od najstarijeg pisma u Mezopotamiji, a znanstvenici se ni nakon šezdeset godina ne slažu je li to uopće pismo.
Vindija i genom žene iz špilje: Iz ulomka kosti iz špilje kraj Donje Voće znanstvenici su pročitali gotovo cijeli genom jedne neandertalke. Godinama se vjerovalo da su upravo ondje živjeli posljednji neandertalci Europe, a onda ih je novo datiranje vratilo više od deset tisuća godina unatrag.
Vinkovačko srebrno blago: Na gradilištu u središtu Vinkovaca arheolozi su 2012. otkopali jamu s više od četrdeset srebrnih pladnjeva, vrčeva i žlica teških oko trideset šest kilograma. Netko ih je krajem 4. stoljeća zakopao i nikad se nije vratio po njih.
Vještice s Kleka: U olujnim noćima, kaže stara predaja, na vrh Kleka iznad Ogulina slijeću vještice, vile i vilenjaci iz cijelog svijeta, a njihov ples i vrisak čuju se sve do grada. Još u 17. stoljeću Valvasor je pisao da na toj planini vještice drže svoj sabat.
Vučedolska golubica: Najpoznatija ptica hrvatske prapovijesti možda uopće nije golubica. Glinena posuda iskopana 1938. kraj Vukovara, stara gotovo pet tisuća godina, prikazuje pticu koju arheolozi danas češće zovu jarebicom, a ni njezina namjena nije sasvim jasna.
Vučedolski Orion: Na oštećenoj posudi staroj gotovo pet tisuća godina, iskopanoj 1978. u središtu Vinkovaca, nižu se kvadratići sa Suncem, zvijezdama i valovitim crtama. Arheolog Aleksandar Durman u njima je pročitao najstariji europski kalendar.
Vukodlak: U većini Europe vukodlak je čovjek koji se pretvara u vuka. U velikom dijelu Hrvatske ista je riječ značila nešto drugo: mrtvaca koji noću ustaje iz groba.
Zagrebačka mumija i Lanena knjiga: Egipatska mumija u zagrebačkom muzeju bila je omotana trakama najduljeg sačuvanog etruščanskog teksta. Kako je etruščanska knjiga završila u Egiptu, ne zna se.
Zduhač, čuvar koji se bori u oblacima: Dok spava dubokim snom, duša mu izlazi iz tijela i odlazi u vjetrove. Ondje se, kaže predaja, s dušama iz drugih krajeva bori za ljetinu, mlijeko i kišu svoga sela.
Zlo oko i uroci: Pohvala djetetu ili čuđenje nečijoj sreći, prema vjerovanju starom tisućama godina, mogu donijeti bolest i nesreću. Od Mezopotamije do Hrvatske ljudi su se branili plavim staklenim očima, crvenim koncem, češnjakom i uzrečicom "ne budi uroka".
Zmajevo oko u Rogoznici: Na poluotoku kraj Rogoznice leži malo slano jezero okruženo liticama koje ponekad preko noći promijeni boju, zamiriše na pokvarena jaja i ostane gotovo bez života. Mještani kažu da se tada budi zmaj koji spava na dnu.
Zračna baza Željava: Ispod planine na granici Hrvatske i Bosne i Hercegovine skriveni su tuneli u koje su mogle ući cijele lovačke eskadrile. Gradili su ih dvadeset godina, a uništeni su u jednom danu.
Zrinsko-frankopanska urota: Hrvatski ban i njegov šurjak otputovali su 1670. u Beč moliti cara za milost, a ondje su uhićeni. Godinu dana kasnije pogubljeni su u Bečkom Novom Mjestu, a njihove kosti vraćene su u Zagreb tek 248 godina poslije.