Fobos-Grunt

Ruska sonda trebala je s Marsova mjeseca Fobosa donijeti uzorke tla na Zemlju, ali nakon lansiranja nije napustila Zemljinu orbitu. Unatoč pokušajima uspostavljanja veze, njezini motori za odlazak prema Marsu nikad nisu odradili planirani manevar.

Ukratko

  • Fobos-Grunt lansiran je u studenome 2011. s ciljem prikupljanja uzoraka s Marsova mjeseca Fobosa.
  • Nakon odvajanja od rakete ostao je u niskoj Zemljinoj orbiti jer se pogonski stupanj nije uključio.
  • Europska svemirska agencija pokušala je pomoći u uspostavljanju veze sa sondom.
  • Letjelica je nekontrolirano ušla u atmosferu i raspala se u siječnju 2012.

Misija povratka uzoraka

Fobos-Grunt bio je jedan od najambicioznijih ruskih međuplanetarnih projekata nakon raspada Sovjetskog Saveza. Njegov cilj bio je sletjeti na Fobos, jedan od dva Marsova mjeseca, prikupiti uzorke tla i vratiti ih na Zemlju. Znanstvenici su se nadali da će uzorci pomoći razjasniti podrijetlo Fobosa i njegov odnos s Marsom i asteroidima.

Sonda je nosila i kinesku letjelicu Yinghuo-1, koja je trebala proučavati Mars iz orbite. Nakon lansiranja s Bajkonura 8. studenoga 2011., Fobos-Grunt se odvojio od rakete nosača i ušao u početnu orbitu oko Zemlje. Trebali su uslijediti ključni manevri: pogonski stupanj Fregat morao je dvaput uključiti motor kako bi sonda napustila Zemljinu orbitu i krenula prema Marsu.

Ti se manevri nisu dogodili. Letjelica je ostala u niskoj orbiti, a kontrolori nisu mogli utvrditi stanje sustava niti poslati naredbe koje bi pokrenule nastavak misije.

Veza koja se vraćala i ponovno nestajala

Ubrzo nakon gubitka veze Rusija je zatražila pomoć Europske svemirske agencije. ESA je koristila svoje zemaljske postaje, među njima antenu u Perthu u Australiji, kako bi pokušala uspostaviti kontakt. Dana 22. studenoga 2011. postaja je primila signal i uspjela poslati naredbe koje su uključile odašiljač sonde. Podaci su proslijeđeni ruskim kontrolorima.

Taj uspjeh nije bio dovoljan da se misija spasi. Sonda se nalazila u niskoj orbiti koja se mijenjala, a točno određivanje njezina položaja bilo je teško. Kontakt nije bio stabilan i nije se uspjelo pouzdano pokrenuti pogonski sustav. Bez odlaska prema Marsu, letjelica je postupno gubila visinu.

Što je pošlo po zlu

Rusko međuresorno povjerenstvo zaključilo je da je došlo do ponovnog pokretanja dijelova brodskog računalnog sustava, nakon čega je prekinut predviđeni slijed leta. Sonda je prešla u način rada u kojem je održavala orijentaciju prema Suncu i čekala naredbe. Taj način rada bio je predviđen za kasniju fazu leta, ali nije omogućio jednostavno vraćanje u početni plan nakon kvara.

Javna izvješća i stručne analize razmatrala su i osjetljivost elektroničkih dijelova na svemirsko zračenje, kvalitetu sastavnica te nedostatke u ispitivanju. Nije svaka pojedinost kvara bila jednako jasno utvrđena u javno dostupnim izvješćima, ali ishod je bio nedvosmislen: upravljački sustav nije proveo potrebne manevre, a zemaljski timovi nisu uspjeli vratiti letjelicu u ispravan način rada.

Fobos-Grunt je 15. siječnja 2012. ušao u Zemljinu atmosferu i raspao se. Većina letjelice izgorjela je, a predviđeno područje mogućih ostataka nalazilo se pretežno iznad oceana. Uzorci s Fobosa nikada nisu prikupljeni, a kineska Yinghuo-1 također je izgubljena.

Posljedice i nasljeđe

Neuspjeh Fobos-Grunta bio je težak udarac za ruski program planetarnih istraživanja. Misija je trebala vratiti Rusiju među vodeće zemlje u složenim robotskim letovima prema drugim nebeskim tijelima. Umjesto znanstvenih uzoraka, ostavila je lekcije o važnosti provjere računalnih sustava, otpornosti elektronike na svemirsko okruženje i mogućnosti oporavka nakon prekida programiranog slijeda.

Pokušaji ESA-e da uspostavi vezu pokazali su i važnost međunarodne suradnje u praćenju letjelica. No komunikacija sama po sebi nije dovoljna ako se ne može obnoviti upravljanje pogonom. Misija je podsjetila da se u međuplanetarnim letovima mnogi ključni koraci moraju odvijati automatski, često bez izravnog nadzora sa Zemlje.

Kronologija

  1. 8. studenoga 2011.: Fobos-Grunt lansiran je s Bajkonura.
  2. 8.–9. studenoga 2011.: Ne uspijevaju planirani manevri za odlazak prema Marsu.
  3. 22. studenoga 2011.: ESA-ina postaja u Perthu uspostavlja kratku vezu sa sondom.
  4. 13. prosinca 2011.: Ruska svemirska agencija proglašava misiju izgubljenom.
  5. 15. siječnja 2012.: Sonda ulazi u Zemljinu atmosferu.

Što se zna

  1. Fobos-Grunt lansiran je 8. studenoga 2011.
  2. Cilj mu je bio prikupiti uzorke s Fobosa i vratiti ih na Zemlju.
  3. Pogonski stupanj nije izveo planirane manevre za napuštanje Zemljine orbite.
  4. ESA je u studenome 2011. kratko uspostavila kontakt sa sondom.
  5. Letjelica je ušla u atmosferu 15. siječnja 2012. i misija je završila neuspjehom.

Otvorena pitanja

  • Koji je točan slijed elektroničkih i računalnih događaja doveo do prekida programa leta?
  • Koliki je udio u kvaru imala osjetljivost elektroničkih sastavnica na svemirsko zračenje?
  • Koje bi izmjene sustava bile dovoljne da se sonda mogla vratiti u normalan način rada nakon početnog kvara?

Izvori