Herakleja Linkestis

Nedaleko od Bitolja iz zemlje je izronio grad s kazalištem za tri tisuće gledatelja i podovima od stotina četvornih metara mozaika s ribama, pticama i lavovima. Zašto je opustio, izvori objašnjavaju na tri različita načina.

Ukratko

Herakleja Linkestis (grčki Ἡράκλεια Λυγκηστίς, makedonski Хераклеја Линкестис, latinski Heraclea Lyncestis) antički je grad na Via Egnatii nedaleko od Bitolja u Sjevernoj Makedoniji.
Osnovao ga je makedonski kralj Filip II. sredinom 4. stoljeća pr. Kr., Rimljani su ga zauzeli nakon 168. pr. Kr., a u kasnoj antici bio je sjedište biskupa.
Pod grada prekriveni su mozaicima na oko 1300 četvornih metara; narteks Velike bazilike ima mozaik veći od 100 četvornih metara s drvećem, pticama i životinjama.
Zašto je grad opustio, izvori ne govore jednoglasno: spominju se gotske pljačke, potres 518. i slavensko naseljavanje.

Herakleja Linkestis pripada gradovima koji nisu nestali, nego su ostali kao ruševina uz suvremeni grad. Hrvatska enciklopedija o njemu piše skromno: antički grad na rimskoj cesti Via Egnatia u blizini Bitolja, u kojem su pronađeni mnogi spomenici iz željeznog, helenističkog i rimskog doba, među njima mramorna kopija Fidijine Atene Partenos i starokršćanska bazilika s mozaicima.

Grad Filipa II.

Hrvatska enciklopedija bilježi da je Linkestida, kraj oko današnjeg Bitolja, nazvan po plemenu Linkesta, oko sredine 4. stoljeća pr. Kr. došao pod vlast Filipa II. Makedonskog, a oko tri stoljeća poslije osvojili su je Rimljani. U odrednici o Filipu II. stoji da je pobijedio Ilire, koji su prijetili sjevernim granicama Makedonije, i u toj prilici osnovao grad Herakleju. Prema članku u World History Encyclopedia, osnovan je oko 358. pr. Kr., nazvan po Heraklu, mitskom pretku vladarske dinastije.

Rimljani su Herakleju zauzeli nakon pobjede nad kraljem Perzejem 168. pr. Kr. Prema istoj enciklopediji, za Hadrijana (117.–138.) grad je dobio forum, hram Zeusu, kupalište i kazalište za oko 3000 gledatelja. Muzej Bitola navodi da su u 2. stoljeću nastali trijem sudnice, termalno kupalište i kazalište.

Biskupi i mozaici

U 4.–6. stoljeću Herakleja je bila biskupski grad. Evagrije iz Herakleje pojavljuje se u aktima crkvenog sabora u Serdici 343., prema članku u World History Encyclopedia. Izgrađeni su biskupski dvor, mala i velika bazilika. Muzej Bitola navodi da lokalitet ima 4 hektara, od čega je 1300 četvornih metara pod mozaicima.

Najpoznatiji je mozaik u narteksu Velike bazilike. Muzej Bitola navodi da je iskopan 1964., da mjeri 21,5 sa 4,7 metara, više od 100 četvornih metara, i da ga prema stilu datira u 5. stoljeće. Friz prikazuje voćke, između ostalih cedar, trešnju, jabuku, maslinu, čempres, palmu, krušku, smokvu i na desnom kraju nar, te ptice koje lete među njima. Sačuvano je šest divljih životinja: divlja koza, bik i lav u borbi, crveni pas i gepard koji napada gazelu. Osmerokutni okvir imao je 36 polja, a 28 ih je sačuvano i sva prikazuju vodene životinje: 11 slatkovodnih (patke, labudovi, čaplja) i 17 morskih (dupini, ribe, sipe, hobotnice). U središnjem medaljonu su kantaros i vinova loza, paunovi, koji su gotovo posve uništeni, te par jelena i košuta.

Što je s gradom

World History Encyclopedia piše da je ostrogotski kralj Teodorik 472. i 479. opljačkao grad, unatoč darovima biskupa; Hrvatska enciklopedija bilježi pljačku Gota 479. Grad je zatim obnovljen i držao se još nekoliko desetljeća, sve dok potres 518. nije potaknuo njegovo konačno napuštanje. Posljednji novac nađen na lokalitetu potječe iz oko 585., a početkom 7. stoljeća, piše autorica, u kraju se naselilo slavensko pleme Dragoviti.

Hrvatska enciklopedija nastavlja priču s druge strane: Bitolj su, piše, podigli Slaveni u blizini ruševina antičke Herakleje, a pod današnjim imenom prvi se put spominje 1014. kao sjedište episkopije u sastavu Ohridske arhiepiskopije.

Ne postoji, dakle, jedan datum "kraja". Pljačke su iscrpile grad, potres ga je navodno oštetio, a naseljavanje iz 7. stoljeća mijenja sliku. Izvori koje smo proučili ne dokazuju koji je razlog bio presudan, niti su ta tri objašnjenja međusobno isključiva.

Istraživanje

Muzej Bitola bilježi da su prve informacije o iskapanjima iz 19. stoljeća, kad su diplomatski predstavnici u Bitolju dobivali dozvole od sultana, a nalazi su se mogli kupiti ili odnijeti u inozemstvo. Probna iskapanja 1940-ih vodili su Antun Zegura, latinist na bitoljskoj gimnaziji, i profesor Mihajlo Petrusevski. Do 1975. radili su stručnjaci Muzeja kneza Pavla iz Beograda, a otad samostalni tim bitoljskog Zavoda za zaštitu spomenika kulture. Lokalitet je 1950. proglašen spomenikom kulture prve kategorije, a posjeti ga više od 50 000 ljudi godišnje.

Dokazi za i protiv

Gotske pljačke

U prilog: World History Encyclopedia bilježi pljačke Teodorika 472. i 479., a Hrvatska enciklopedija pljačku Gota 479.
U prilog: Grad je u tim godinama bio biskupski i bogat, pa je bio očit plijen.
Protiv: Grad je, prema istom izvoru, nakon toga obnovljen i trajao je još desetljećima.
Protiv: Pljačke se spominju za 472. i 479., a izvori koje smo proučili ne povezuju ih izravno s konačnim napuštanjem grada.

Potres 518.

U prilog: Prema World History Encyclopedia, potres 518. potaknuo je konačno napuštanje grada.
Protiv: Izvori koje smo proučili ne navode arheološke dokaze potresnih razaranja na samom lokalitetu.
Protiv: Isti izvor navodi i da posljednji novac potječe iz oko 585., dakle iz doba nakon 518., pa se ta dva podatka ne slažu.

Slavensko naseljavanje

U prilog: Prema istoj enciklopediji, početkom 7. stoljeća u kraju su se naselili Dragoviti, a posljednji novac iz oko 585. upućuje na prekid gradskog života.
U prilog: Hrvatska enciklopedija bilježi da su Slaveni podigli Bitolj blizu ruševina Herakleje.
Protiv: Nema podataka da su Slaveni nasilno osvojili grad; naseljavanje se može dogoditi i nakon napuštanja.
Protiv: Hrvatska enciklopedija ne tvrdi da su Slaveni uništili grad, nego da su Bitolj podigli blizu ruševina, dakle kad je Herakleja već bila ruševina.

Kronologija

Oko 358. pr. Kr.: Filip II. osniva Herakleju.
168. pr. Kr.: Rimljani zauzimaju grad nakon pobjede nad Perzejem.
343.: Evagrije iz Herakleje na saboru u Serdici.
472. i 479.: Teodorik pljačka grad.
518.: Potres potiče napuštanje grada.
Oko 585.: Posljednji novac nađen na lokalitetu.
1950.: Lokalitet proglašen spomenikom kulture prve kategorije.
1964.: Iskopan mozaik u narteksu Velike bazilike.

Ključne osobe

Filip II. Makedonski: Osnivač grada.
Evagrije iz Herakleje: Biskup naveden u aktima sabora u Serdici 343.
Teodorik Veliki: Ostrogotski kralj koji je, prema izvoru, opljačkao grad 472. i 479.
Antun Zegura i Mihajlo Petrusevski: Voditelji probnih iskapanja 1940-ih.

Što se zna

Herakleja je osnovana sredinom 4. stoljeća pr. Kr. za Filipa II., a Rimljani su je zauzeli nakon 168. pr. Kr.
U 4.–6. stoljeću bila je biskupski grad s dvije bazilike.
Mozaik u narteksu Velike bazilike ima više od 100 četvornih metara i datira se u 5. stoljeće.
Grad su 479. opljačkali Goti.
Posljednji novac nađen na lokalitetu datira iz oko 585.