Pavlopetri i Thonis-Heracleion, gradovi koje je progutalo more

Kod juga Grčke, samo tri do četiri metra pod površinom, kupači plivaju iznad ulica grada starog pet tisuća godina. Kod Aleksandrije ronioci su iz mulja izvukli kipove visoke pet metara iz luke koju je opisao Herodot. Oba su grada potonula, ali kako, i danas se raspravlja.

Ukratko

  • Pavlopetri je naselje iz brončanog doba u plitkom moru uz jug Peloponeza, s ulicama, kućama i grobovima; naseljen je od oko 3500. pr. Kr., a potonuo nakon oko 1000. pr. Kr.
  • Thonis-Heracleion bio je najvažnija egipatska luka prema grčkom svijetu prije osnivanja Aleksandrije; njegove je ostatke tim Francka Godija pronašao 2000. u zaljevu Abu Qir.
  • Za oba grada nije sporno da su postojali i da su pod morem; raspravlja se o tome kako su potonuli: u naglim katastrofama, poput potresa i poplava, ili polaganim tonjenjem tla i dizanjem mora.
  • Za Thonis-Heracleion geolozi procjenjuju da je otprilike polovica tonjenja bila postupna, a polovica posljedica naglih urušavanja tla tijekom poplava i potresa.

Priče o gradovima koje je progutalo more stare su gotovo koliko i gradovi. Većina njih ostaje u području legende, poput Atlantide. Pavlopetri i Thonis-Heracleion su drukčiji: to su stvarna naselja, s kamenim zidovima, lukama i kipovima, koja arheolozi danas kartiraju centimetar po centimetar. Upravo zato postavljaju pitanje koje se kod legendi rijetko može postaviti: što ih je točno potopilo?

Ulice ispod kupača

Na jugu Lakonije, na jugoistoku Peloponeza, plitki zaljev Vatika dijeli kopno od otoka Elafonisos. Uz plažu Pounta, na dubini od svega tri do četiri metra, leže ostaci naselja. Grčki geolog Fokion Negris zabilježio je potopljene zidove već 1904., ali za svijet ih je otkrio britanski oceanograf Nicholas Flemming 1967. Već sljedeće godine ekipa sa Sveučilišta u Cambridgeu izradila je plan naselja, služeći se i fotografijama snimljenima iz balona. Prema tom planu, Pavlopetri je imao ulice, zgrade i grobove i bio je naselje brončanog doba.

Novo istraživanje počelo je 2009., kada su se udružili Sveučilište u Nottinghamu, grčka Služba za podvodne starine i Grčki centar za istraživanje mora. Vodili su ga britanski arheolog Jon Henderson i grčki arheolog Elias Spondylis. Prve su sezone donijele iznenađenje: keramiku iz kasnog neolitika, staru oko 5500 godina, više od tisuću godina stariju od svega što se ondje dotad nalazilo. Pijesak koji se pomaknuo otkrio je i oko 9000 četvornih metara novih zgrada.

Istraživači su sljedećih godina naselje snimili robotom za stereoskopsko kartiranje i izradili prvi potpuni trodimenzionalni plan nekog potopljenog grada, kamen po kamen, na području većem od 80.000 četvornih metara. Pavlopetri je bio naseljen kroz cijelo brončano doba, otprilike od 3000. do 1000. pr. Kr. Henderson ga opisuje kao lučki grad s raslojenim društvom. Tim ga naziva najstarijim poznatim potopljenim gradom na svijetu.

Luka gdje je Heraklo stupio u Egipat

Grčki povjesničar Herodot u 5. stoljeću pr. Kr. pisao je o velikom hramu na mjestu gdje je Heraklo prvi put stupio na tlo Egipta, i o tome kako su Helena i Paris pristali u gradu Heracleionu prije Trojanskog rata. Geograf Strabon kasnije je grad smjestio istočno od Kanopa, uz ušće zapadnog, kanopskog rukavca Nila. U ranom srednjem vijeku grad je nestao, a s vremenom i sjećanje na to gdje je bio.

Francuski podvodni arheolog Franck Goddio i njegov Europski institut za podvodnu arheologiju istraživali su zaljev Abu Qir od 1996., a prve nalaze grada objavili su 2000. Grad leži oko 6,5 kilometara od današnje obale, na dubini od nekoliko metara do desetak metara. Ronioci su pronašli ostatke velikog Amonova hrama, više od 700 starih sidara i olupine više od stotinu brodova iz razdoblja od 6. do 2. stoljeća pr. Kr. Iz mulja su izvađeni divovski kipovi od crvenog granita, među njima kip boga Hapija visok 5,4 metra i kip kraljice visok 4,9 metara.

Ključan je bio kameni natpis koji je dao postaviti faraon Nektanebo I. u 4. stoljeću pr. Kr. U njemu se mjesto naziva Thonis-Heracleion. Time je potvrđeno da su Thonis, kako su ga zvali Egipćani, i Heracleion, kako su ga zvali Grci, bili jedan isti grad. Bio je carinska i granična postaja koja je nadzirala ulaz u Nil i promet s grčkim trgovcima, sve dok Aleksandrija nije preuzela tu ulogu. Prema Goddiovu timu, dosad je istraženo tek oko pet posto grada.

Što je potopilo gradove

Za Pavlopetri istraživači smatraju da je glavni krivac vjerojatno bio potres, jer je istočno Sredozemlje jedno od tektonski najaktivnijih područja Europe. Tim iz Nottinghama postavio je, međutim, otvoreno pitanje: je li grad potonuo u jednom razornom događaju ili postupno, nakon niza manjih potresa tijekom posljednjih tri tisuće godina? Na to pitanje odgovor još nije objavljen.

Za Thonis-Heracleion postoji podrobnija analiza. Geolog Jean-Daniel Stanley iz Smithsonianove ustanove, zajedno s Goddiom i suradnicima, objavio je 2004. rad u kojem je spojio arheološke nalaze, bušotine i seizmičko snimanje dna. Prema njihovu izračunu, Heracleion i obližnji Istočni Kanop spustili su se ukupno oko osam metara tijekom posljednjih 2500 godina. Četiri do pet metara objašnjava postupno dizanje razine mora i slijeganje mekih, vodom natopljenih naslaga delte Nila. Preostala tri do četiri metra vjerojatno su posljedica naglih urušavanja tla, kada su se tijekom poplava i potresa natopljene naslage pod teretom zgrada pokrenule. Gradovi su bili izgrađeni bez temelja, pilota ili nasipa, izravno na takvom tlu.

Kronologija

  1. Oko 3500. pr. Kr.: Najstarija keramika pronađena u Pavlopetriju.
  2. Oko 3000.–1000. pr. Kr.: Pavlopetri je naseljen kroz cijelo brončano doba.
  3. Oko 8. stoljeća pr. Kr.: Prema Goddiovu timu, osnovan je Thonis-Heracleion.
  4. 5. stoljeće pr. Kr.: Herodot piše o Heracleionu i hramu na mjestu gdje je Heraklo stupio u Egipat.
  5. 4. stoljeće pr. Kr.: Nektanebo I. postavlja natpis koji grad naziva Thonis-Heracleion.
  6. 8. stoljeće: Prema Goddiovu timu, posljednji dijelovi grada nestaju u moru.
  7. 1904.: Fokion Negris bilježi potopljene zidove kod Pounte.
  8. 1967.–1968.: Nicholas Flemming ponovno otkriva Pavlopetri, a ekipa iz Cambridgea izrađuje plan naselja.
  9. 2000.: Franck Goddio objavljuje prve nalaze Thonis-Heracleiona u zaljevu Abu Qir.
  10. 2004.: Jean-Daniel Stanley, Goddio i suradnici objavljuju analizu tonjenja Heracleiona.
  11. 2009.–2011.: Grčko-britanski tim istražuje i trodimenzionalno kartira Pavlopetri.

Ključne osobe

  • Nicholas Flemming: Britanski oceanograf koji je 1967. ponovno otkrio Pavlopetri.
  • Jon Henderson: Britanski podvodni arheolog koji je vodio istraživanje Pavlopetrija od 2009.
  • Elias Spondylis: Grčki arheolog koji je vodio grčki dio istraživanja Pavlopetrija.
  • Franck Goddio: Francuski podvodni arheolog koji je pronašao Thonis-Heracleion.
  • Jean-Daniel Stanley: Geolog Smithsonianove ustanove koji je proučavao tonjenje gradova u zaljevu Abu Qir.
  • Herodot: Grčki povjesničar koji je opisao Heracleion i njegov hram.

Što se zna

  1. Pavlopetri leži na dubini od oko tri do četiri metra u zaljevu Vatika; najstarija keramika ondje stara je oko 5500 godina.
  2. Pavlopetri je 2009.–2011. kartiran kao prvi potpuno trodimenzionalno snimljen potopljeni grad.
  3. Natpis Nektaneba I. potvrdio je da su Thonis i Heracleion bili jedan grad.
  4. U Thonis-Heracleionu pronađeno je više od 700 sidara, olupine više od stotinu brodova i kipovi od crvenog granita visoki i preko pet metara.
  5. Prema radu iz 2004., Heracleion i Istočni Kanop spustili su se oko osam metara u 2500 godina, dijelom postupno, a dijelom naglo.

Što tvrde zagovornici

  • Istočno Sredozemlje tektonski je vrlo aktivno, a potresi mogu u trenu spustiti obalu za više metara.
  • Za Heracleion je izračunato da su tri do četiri metra tonjenja posljedica naglih urušavanja tla tijekom poplava i potresa.
  • Goddiov tim navodi da je Thonis-Heracleion tijekom svoje povijesti pretrpio niz prirodnih katastrofa.
  • Tim koji je istraživao Pavlopetri kao najvjerojatniji uzrok njegova potonuća navodi potresnu aktivnost.

Što kažu kritičari

  • Prema istom radu iz 2004., četiri do pet metara tonjenja Heracleiona otpada na postupno dizanje mora i sabijanje mekih naslaga delte.
  • Razina mora u Sredozemlju u posljednjih nekoliko tisuća godina polako je rasla, pa su obalna naselja tonula i bez katastrofa.
  • Za Pavlopetri istraživači nisu utvrdili jedan razoran događaj, nego otvoreno navode i mogućnost postupnog tonjenja kroz niz manjih potresa.
  • Gradovi građeni bez temelja na natopljenom tlu propadaju i polagano, kroz stoljeća, a ne samo u jednom danu.

Otvorena pitanja

  • Je li Pavlopetri potonuo u jednom potresu ili postupno, kroz tri tisuće godina?
  • Kada je točno more prekrilo posljednje dijelove Thonis-Heracleiona?
  • Što još krije preostalih devedesetak posto grada u zaljevu Abu Qir?

Teorije

  • Gradove su potopili nagli događaji, potresi i poplave
  • Gradovi su tonuli polako, zbog dizanja mora i slijeganja tla
  • Dio tonjenja bio je postupan, a dio posljedica naglih katastrofa

Povezane priče

Za daljnje istraživanje

  • City Beneath the Waves: Pavlopetri (2011.). BBC Two.
  • Henderson, J. C. i Flemming, N. (2026). Preserving Pavlopetri: Current Challenges and Future Strategies for Protecting the World's Oldest Submerged Town. International Journal of Nautical Archaeology.
  • Robinson, D. i Goddio, F. (2026). Catastrophes and the Dynamic Landscape of Thonis-Heracleion. U: Catastrophes in Context.

Izvori