Ishi-no-Hōden

U brdu iznad japanskog grada Takasaga leži kameni blok težak oko 450 tona, isklesan iz same stijene i oblikovan kao kuća prevrnuta na bok. Ispod njega je jezerce, pa izgleda kao da lebdi, a nitko ne zna tko ga je i zašto napravio.

Ukratko

  • Ishi-no-Hōden, "kamena riznica", golemi je kameni blok u svetištu Ōshiko u gradu Takasagu u Japanu, širok oko 6,4, visok oko 5,7 i dubok oko 7,2 metra, težak između 450 i 500 tona prema različitim procjenama.
  • Isklesan je iz stijene na licu mjesta i s njom je i dalje spojen samo tankim stupom ispod sebe, a okružuje ga jezerce, pa se naziva i "lebdećim kamenom".
  • Najstariji zapis o njemu potječe iz 8. stoljeća, ali već tada nije bilo jasno tko ga je napravio; šintoistička predaja pripisuje ga dvama bogovima.
  • Japanski stručnjaci danas većinom smatraju da je to nedovršena kamena grobna komora iz 7. stoljeća, no to nije dokazano.

Grad Takasago leži na obali Unutrašnjeg mora, u prefekturi Hyōgo, zapadno od Kobea. Uz ušće rijeke Kakogawe dižu se niska brda od kamena koji se u Japanu zove tatsuyama-ishi, kamen iz Tatsuyame. To je vulkanska stijena nastala iz lave koja se raspala kad je naglo došla u dodir s vodom. Lako se kleše, a dovoljno je čvrsta za gradnju, pa se ovdje vadi već više od tisuću i sedamsto godina.

Kuća na boku

Na padini brda Hōden, iza glavne zgrade svetišta Ōshiko, u stijenu je usječena duboka udubina. U njoj stoji blok kamena koji s tri strane okružuje neobrađena stijena. Između bloka i stijene ostao je uski prolaz kojim odrastao čovjek može obići kamen. Blok ima neobičan oblik: kao da su dva plosnata kvadra uspravljena jedan uz drugi s manjim kvadrom između njih, a na jednoj strani izlazi izbočina u obliku krnje piramide. U cjelini podsjeća na kuću ili krov prevrnut na bok.

Dno udubine ispunjeno je vodom. Prema predaji svetišta, jezerce ne presušuje ni u sušnim godinama, a razina mu se mijenja s plimom i osekom. Blok je s dnom spojen samo stupom u sredini, koji se od samog kamena gotovo ne vidi. Zbog toga izgleda kao da lebdi iznad vode, pa ga zovu i Ame-no-ukiishi, "nebeski lebdeći kamen".

Kamen je shintai, predmet u kojem prebiva božanstvo svetišta. Ljudi mu se ovdje mole, a ne samo razgledaju. Obilazak oko bloka plaća se, a na vrh brda vodi staza s koje se vidi i gornja strana kamena, obrasla drvećem i grmljem kojeg u doba klesanja zacijelo nije bilo.

Dva boga i jedna noć

Svetište čuva predaju o božanstvima Ōnamuchiju i Sukunabikoni. Kad su iz zemlje Izumo došla u zemlju Harima, htjela su u jednoj noći sagraditi kamenu palaču. Usred posla pobunila su se mjesna božanstva, pa su morala otići smiriti ih. Dok su se vratila, svanulo je, a palača je ostala ležati na boku, nedovršena. Božanstva su se ipak zavjetovala da će ondje prebivati i štititi zemlju.

Najstariji pisani spomen nalazi se u Harima no kuni fudoki, opisu zemlje Harima sastavljenom otprilike između 713. i 717. godine. Ondje stoji da južno od polja leži "napravljeni kamen" oblika kuće, i da ga je prema predaji napravio Mononobe no Moriya, moćni plemić, u doba princa Shōtokua. Ta tvrdnja ima problem: prema kronici Nihon shoki, Moriya je poginuo prije nego što je Shōtoku počeo upravljati državom. Već sastavljači iz 8. stoljeća, dakle, nisu pouzdano znali tko je klesao kamen.

U dokumentu iz 12. stoljeća kamen se štuje kao veliko božanstvo Ōshiko. U ranom novom vijeku svetište je posjetilo ukupno oko 140 feudalnih gospodara iz zapadnog Japana. Njemački liječnik i prirodoslovac Philipp Franz von Siebold, koji je 1820-ih boravio u Japanu, nacrtao je kamen s tri strane i crteže objavio u svojem djelu Nippon. U 20. stoljeću kamen je uvršten među "tri čuda Japana", zajedno sa solnim kotlovima svetišta Shiogama i obrnutim kopljem Ama-no-sakahoko u planinama Kirishima.

Grobnica koja nije dovršena

Što je kamen trebao postati? Japanska Agencija za kulturu, u opisu nacionalnog povijesnog spomenika, navodi da je najprihvaćenije tumačenje kako je riječ o pokušaju izrade kamene grobne komore s bočnim ulazom, kakve su se u 7. stoljeću radile za grobnice moćnih ljudi. Takve komore klesale su se iz jednog komada kamena, a kamen iz Tatsuyame stoljećima je služio upravo za kamene lijesove i grobnice. Blok je, prema tom tumačenju, trebao biti odvojen od stijene, okrenut i odvučen do grobnog humka, ali posao nikad nije dovršen.

Tu ideju potaknuo je i sličan kamen udaljen stotinjak kilometara, Masuda-no-iwafune u Kashihari u prefekturi Nara, također golem isklesani blok nejasne namjene. Pisac Matsumoto Seichō povezao ih je u romanu Hi no michi, a tumačenje o nedovršenim grobnim komorama danas se ubraja među najjače.

Grad Takasago i Sveučilište Ōtemae izmjerili su kamen i okolnu stijenu laserskim skenerom 2005. i 2006. i izradili njegov trodimenzionalni model. Godine 2014. kamen je, zajedno s drevnim kamenolomima kamena iz Tatsuyame, proglašen nacionalnim povijesnim spomenikom Japana. Ni mjerenja ni proglašenje nisu odgovorili na pitanje zašto je posao napušten, ni za koga je grobnica bila namijenjena.

Kronologija

  1. 3.–6. st.: Počinje vađenje kamena iz Tatsuyame za grobnice i kamene lijesove.
  2. Vjerojatno 7. st.: Kleše se blok Ishi-no-Hōden.
  3. 713.–717.: *Harima no kuni fudoki* bilježi kamen i pripisuje ga Mononobeu no Moriyi.
  4. 12. st.: Kamen se u zapisima štuje kao veliko božanstvo Ōshiko.
  5. 1832.: Siebold počinje objavljivati djelo *Nippon* s crtežima kamena.
  6. 2005.–2006.: Lasersko mjerenje kamena i okolne stijene.
  7. 2014.: Kamen i kamenolomi Tatsuyame postaju nacionalni povijesni spomenik.

Ključne osobe

  • Mononobe no Moriya: Plemić iz 6. stoljeća kojem *Harima no kuni fudoki* pripisuje izradu kamena.
  • Philipp Franz von Siebold: Njemački liječnik i prirodoslovac koji je kamen nacrtao i objavio u djelu *Nippon*.
  • Matsumoto Seichō: Japanski pisac koji je kamen povezao s blokom Masuda-no-iwafune u Nari.

Što se zna

  1. Blok je isklesan iz stijene na mjestu gdje stoji i s njom je spojen samo stupom ispod sebe.
  2. Dimenzije su oko 6,4 × 5,7 × 7,2 metra (prema Agenciji za kulturu oko 6,5 × 5,6 × 5,6), a procjene težine kreću se od oko 450 do više od 500 tona.
  3. Kamen je spomenut u *Harima no kuni fudoki* s početka 8. stoljeća, koji ga pripisuje Mononobeu no Moriyi.
  4. Kamen je *shintai* svetišta Ōshiko i od 2014. dio nacionalnog povijesnog spomenika zajedno s kamenolomima Tatsuyame.
  5. Prema Agenciji za kulturu, najprihvaćenije je tumačenje da je to nedovršena kamena grobna komora iz 7. stoljeća.

Otvorena pitanja

  • Za koga je grobnica bila namijenjena, ako je to bila grobnica?
  • Zašto je klesanje prekinuto prije nego što je blok odvojen od stijene?
  • Zašto je već u 8. stoljeću sjećanje na graditelje bilo nejasno?

Teorije

  • Kamen je nedovršena kamena grobna komora iz 7. stoljeća, napuštena prije nego što je odvojena od stijene
  • Kamen je od početka klesan kao sveti predmet ili svetište, a ne kao dio grobnice
  • Kamen je bio spomenik ili pothvat moćnog roda kakav spominje fudoki, a namjena mu je zaboravljena

Povezane priče

Za daljnje istraživanje

  • Siebold, P. F. von (1832–1852). Nippon: Archiv zur Beschreibung von Japan. Leiden.

Izvori