Ravnica ćupova

Na visoravni u Laosu leže tisuće kamenih ćupova visokih do tri metra, isklesanih prije gotovo tri tisuće godina. Lokalna predaja kaže da su u njima divovi kuhali rižino vino, a arheolozi u njima nalaze ljudske kosti.

Ukratko

  • Ravnica ćupova je skup od više od 120 nalazišta na visoravni Xieng Khouang u Laosu, s više od dvije tisuće velikih kamenih posuda visokih od jednog do tri metra.
  • Francuska istraživačica Madeleine Colani zaključila je 1930-ih da su ćupovi povezani s pokapanjem mrtvih; kasnija iskapanja pronašla su kosti, perle i grobove oko ćupova.
  • Datiranje objavljeno 2021. pokazuje da su ćupovi postavljeni vjerojatno između 1240. i 660. pr. Kr., a da su ukopi oko njih iz 9. do 13. stoljeća poslije Krista.
  • Otvoreno je tko je isklesao ćupove, kako su korišteni i zašto je mjesto stoljećima kasnije ponovno služilo kao groblje.

Visoravan Xieng Khouang na sjeveru Laosa valovita je zemlja travnatih brežuljaka i borovih šuma, na oko tisuću metara nadmorske visine. Po rubovima doline i obroncima, u skupinama od jednog do nekoliko stotina, leže velike kamene posude u obliku valjka, šire pri dnu nego pri vrhu. Lao ih zovu thong hai hin, ravnica kamenih ćupova.

Divovi i rižino vino

Lokalna predaja pripovijeda o vremenu kad su na visoravni živjeli divovi. Njihov kralj Khun Cheung vodio je dug rat protiv okrutnog vladara i na kraju pobijedio. Za proslavu pobjede dao je izraditi goleme ćupove u kojima se kuhalo i čuvalo rižino vino, lao hai, a najveći je ćup bio njegov. U nekim inačicama ćupovi nisu isklesani nego izliveni od smjese gline, pijeska, šećera i životinjskih proizvoda.

Što je pronašla Madeleine Colani

Prva sustavna istraživanja vodila je francuska geologinja i arheologinja Madeleine Colani, koja je radila za Francusku školu Dalekog istoka. Početkom 1930-ih obišla je i opisala dvadesetak nalazišta, a svoja je otkrića objavila 1935. u dva sveska pod naslovom Mégalithes du Haut-Laos.

U ćupovima je pronašla tamnu zemlju s ostacima spaljenih kostiju i zuba, ponekad više ljudi u istoj posudi, i staklene perle u boji. Oko ćupova su bili nespaljeni ljudski ostaci, ulomci keramike, željezni i brončani predmeti, i kamene ploče. U obližnjoj vapnenačkoj špilji s dva umjetna otvora na stropu, koje je tumačila kao dimnjake, našla je pepeo i spaljene kosti. Zaključila je da su ćupovi bili posude za mrtve, a špilja mjesto spaljivanja.

Bombe na visoravni

Nakon Colani istraživanja su desetljećima zastala. Visoravan Xieng Khouang našla se usred rata u Indokini, a između 1964. i 1973. bila je jedno od najbombardiranijih područja na svijetu. Na ravnici su i danas ostaci neeksplodiranih bombi, a krateri se vide i između ćupova. Nalazišta su se mogla istraživati tek nakon što su stručne ekipe uklonile eksplozivna sredstva, pa je posjetiteljima danas otvoreno tek nekoliko njih.

Japanski arheolog Eiji Nitta i laoski arheolog Thongsa Sayavongkhamdy 1994. su ponovno izmjerili nalazište 1, a Sayavongkhamdy je s australskim arheologom Peterom Bellwoodom iskapao do 1996. Iskapanja tijekom razminiranja 2004. i 2005. potvrdila su da su oko ćupova grobovi. Ravnica ćupova upisana je 2019. na UNESCO-ov popis svjetske baštine.

Kamenje iz kamenoloma i kosti iz srednjeg vijeka

Od 2016. na nalazištu 1 radi zajednički laoski i australski tim pod vodstvom Dougalda O'Reillyja i Louise Shewan. Iskopali su grobove u kojima su kosti pokopane nakon što je tijelo već bilo razgrađeno, takozvane sekundarne ukope, keramičke posude s kostima i jame pokrivene kamenim pločama.

Kad su 2021. objavili datume, pokazalo se da priča ima dva sloja. Ljudski ostaci oko ćupova potječu iz razdoblja između 9. i 13. stoljeća poslije Krista. Ćupovi su, međutim, stariji. Mjerenja luminiscencije tla ispod ćupova, koja pokazuju kad je tlo posljednji put bilo izloženo svjetlu, upućuju na to da su postavljeni vjerojatno između 1240. i 660. pr. Kr. Analiza mineralnih zrnaca u kamenu pokazala je da su ćupovi na nalazištu 1 doneseni iz kamenoloma udaljenog oko osam kilometara. Na nekim kamenolomima i danas leže napola isklesani ćupovi.

Između postavljanja ćupova i ukopa oko njih prošlo je, prema tim datumima, gotovo dvije tisuće godina. Istraživači zato pretpostavljaju da su kasnije zajednice ponovno koristile staro mjesto za koje su znale da je sveto, ili da su ćupovi rabljeni na isti način kroz vrlo dugo razdoblje.

Diskovi s likovima

Uz ćupove leže i kamene ploče okruglog oblika, kojih je pronađeno oko dvjesto. Na nekima su isklesani ljudski likovi raširenih ruku i nogu ili životinje. Ne odgovaraju otvorima ćupova pa vjerojatno nisu bili poklopci; istraživači ih tumače kao oznake grobova. Samo jedan ćup ima isklesan lik: čovjeka raširenih udova na vanjskoj stijenci.

Kronologija

  1. Oko 1240.–660. pr. Kr.: Prema datiranju luminiscencijom, postavljaju se ćupovi na nalazištu 1.
  2. 9.–13. stoljeće: Ukopi oko ćupova na nalazištu 1.
  3. Početak 1930-ih: Madeleine Colani istražuje nalazišta.
  4. 1935.: Colani objavljuje Mégalithes du Haut-Laos.
  5. 1964.–1973.: Visoravan je teško bombardirana tijekom rata u Indokini.
  6. 1994.: Eiji Nitta i Thongsa Sayavongkhamdy ponovno istražuju nalazište 1.
  7. 2016.: Počinju laoska i australska iskapanja.
  8. 2019.: Ravnica ćupova upisana je na UNESCO-ov popis svjetske baštine.
  9. 2021.: Objavljeni su datumi postavljanja ćupova i ukopa.

Ključne osobe

  • Madeleine Colani: Francuska geologinja i arheologinja koja je 1930-ih prva sustavno istražila nalazišta.
  • Thongsa Sayavongkhamdy: Laoski arheolog koji je obnovio istraživanja devedesetih.
  • Eiji Nitta: Japanski arheolog koji je 1994. izmjerio nalazište 1.
  • Dougald O'Reilly: Australski arheolog, suvoditelj iskapanja od 2016.
  • Louise Shewan: Australska arheologinja, suvoditeljica iskapanja i prva autorica rada o datiranju.

Što se zna

  1. Na više od 120 nalazišta nalazi se više od dvije tisuće kamenih ćupova visokih od jednog do tri metra.
  2. U ćupovima i oko njih pronađeni su spaljeni i nespaljeni ljudski ostaci, perle i predmeti od metala.
  3. Ukopi oko ćupova na nalazištu 1 potječu iz 9. do 13. stoljeća.
  4. Ćupovi su, prema datiranju luminiscencijom, postavljeni vjerojatno između 1240. i 660. pr. Kr.
  5. Ćupovi na nalazištu 1 doneseni su iz kamenoloma udaljenog oko osam kilometara.
  6. Ravnica ćupova od 2019. je na UNESCO-ovu popisu svjetske baštine.

Otvorena pitanja

  • Tko je isklesao i postavio ćupove?
  • Jesu li ćupovi služili za razgradnju tijela prije ukopa kostiju ili kao spomenici uz grobove?
  • Zašto je između postavljanja ćupova i ukopa oko njih prošlo toliko vremena?
  • Kako su ćupovi od više tona prevezeni iz kamenoloma?

Teorije

  • Ćupovi su služili za razgradnju tijela prije konačnog ukopa kostiju
  • Ćupovi su bili spomenici koji su obilježavali mjesto groblja
  • Kasnije su zajednice ponovno koristile staro sveto mjesto za svoje mrtve
  • Ćupovi su posude za rižino vino iz predaje o kralju Khun Cheungu i njegovoj pobjedi

Povezane priče

Za daljnje istraživanje

Izvori