Josip Kupertinski i levitacija

Franjevac Josip iz Cupertina bio je toliko zaokupljen molitvom da je, prema zapisima njegovih suvremenika, katkad odlijetao od tla. Crkvene vlasti pokušavale su i štititi njegovu pobožnost i spriječiti metež koji su takvi prizori izazivali.

Ukratko

  • Josip iz Cupertina (1603.–1663.) bio je konventualni franjevac iz južne Italije, poznat po dubokim molitvenim zanosima.
  • Suvremeni crkveni i životopisni izvori opisuju trenutke kada bi se tijekom molitve navodno podigao od tla, pred okupljenim vjernicima i crkvenim dostojanstvenicima.
  • Njegovi su zanosi privlačili mnoštvo pa su ga redovničke vlasti često držale podalje od javnih obreda; 1638. ispitivala ga je inkvizicija.
  • Vjernici su pojavu tumačili kao mističnu ekstazu, ali nijedan sačuvani opis nije suvremeno, neovisno mjerenje levitacije.

Giuseppe Desa, poslije poznat kao Josip iz Cupertina, rođen je 17. lipnja 1603. u siromašnoj obitelji u gradiću Cupertino u tadašnjem Napuljskom Kraljevstvu. Otac mu je umro prije rođenja, a obitelj se suočavala s dugovima. Kao mladić želio je pristupiti franjevcima, no zbog oskudnog obrazovanja i poteškoća u učenju najprije nije primljen. Nakon kratkog pokušaja kod kapucina, primili su ga konventualni franjevci kao pomoćnika. Zaređen je za svećenika 1628.

Zanos koji je privlačio mnoštvo

Biografije koje su napisali redovnički suvremenici i kasniji crkveni pisci opisuju Josipa kao čovjeka nagle naravi, ali duboke pobožnosti. Zvuk crkvenog zvona, molitva ili pogled na svetu sliku mogli bi ga, prema tim zapisima, odvesti u ekstazu. U takvom stanju nije odgovarao na uobičajene podražaje, a ljudi oko njega katkad su tvrdili da mu se tijelo podiglo od tla. U predaji se pojavljuje mnogo takvih epizoda, ali opisi se razlikuju po pojedinostima i nisu svi nastali u vrijeme događaja.

Jedna od najpoznatijih priča govori da se Josip zanio pri susretu s papom Urbanom VIII. i uzdigao pred njim. Katolička enciklopedija bilježi takav izvještaj, kao i svjedočanstva o događajima na misama i u crkvama. Ipak, treba razlikovati zapisani iskaz ili redovničku predaju od neovisnog fizičkog mjerenja: za epizode nemamo snimke, instrumente ni svjedočenja sastavljena prema današnjim istraživačkim pravilima. Slika u ovom članku nastala je desetljećima nakon Josipove smrti i prikazuje vjersko tumačenje priče, a ne dokumentarnu fotografiju događaja.

Ograničavanje javnih nastupa

Prizori su privlačili hodočasnike i znatiželjnike te ometali redovnički život. Josipovi poglavari ograničavali su njegovo sudjelovanje u javnim obredima i premještali ga među samostanima. Godine 1638. izveden je pred inkvizicijski sud u Napulju nakon pritužbi zbog okupljanja i neobičnih pojava. Dostupni životopisi navode da nije osuđen za herezu, ali je ostao pod nadzorom i u povučenijim kućama. Proveo je dugi niz godina u Asizu, a 1657. dopušten mu je povratak među konventualce u Osimu.

Ova institucionalna suzdržanost ponekad se prikazuje kao pokušaj da se „čudo” sakrije. Povijesni izvori upućuju na jednostavnije objašnjenje: javne ekstaze stvarale su nered, a crkvene vlasti morale su prosuđivati i pobožnost i posljedice okupljanja. Zabrana javnog pojavljivanja nije sama po sebi ni dokaz prijevare ni potvrda nadnaravnog događaja. Ona pokazuje da su suvremenici fenomen smatrali dovoljno ozbiljnim da ga nadziru.

Što znači crkveno štovanje

Josip je umro 18. rujna 1663. u Osimu. Papa Benedikt XIV. proglasio ga je blaženim 1753., a papa Klement XIII. svetim 1767. U katoličkoj tradiciji on se štuje kao svetac i zaštitnik studenata, a epizode zanosa dio su njegova životopisa. To vjersko štovanje ne znači da je levitacija potvrđena modernom fizikom. Crkveni postupak prosuđuje svetost, život i kult; povijesno pitanje kako se točno odvijao svaki opisani događaj ostaje drukčije vrste.

Psiholozi i povjesničari mogu razmatrati ekstazu, nesvjesticu, položaj tijela, sugestiju promatrača i način na koji su se priče prenosile. No na temelju zapisa ne može se dijagnosticirati Josipa nakon četiri stoljeća, a izostanak mjerenja ne dokazuje da su svjedoci lagali. Pobožni promatrač mogao je iskreno opisati ono što je vidio, dok je objašnjenje događaja ovisilo o njegovu vremenu i vjeri.

Zato postoje najmanje tri odvojena pitanja: je li Josip ulazio u izmijenjena stanja svijesti, jesu li ga svjedoci vidjeli podignutog od tla i može li se takav događaj pripisati nadnaravnom uzroku. Povijesni životopisi daju snažan uvid u njegov ugled i crkvenu zabrinutost, ali ne rješavaju posljednja dva pitanja prema standardima ponovljivog znanstvenog pokusa.

Dokazi za i protiv

levitacija

  • U prilog: Više životopisa i iskaza pripisuje promatranje uzdizanja različitim ljudima, uključujući svećenike i crkvene dostojanstvenike.
  • U prilog: Epizode su se ponavljale tijekom više godina, a redovničke su vlasti ograničavale Josipove javne nastupe zbog posljedica.
  • Protiv: Opisi su tekstualni, često hagiografski i bez suvremenog neovisnog mjerenja ili snimke.
  • Protiv: Nijedan zapis ne isključuje pogrešku opažanja, nesvjesticu, oslonac ili drukčiji pokret tijela.

prirodno-objasnjenje

  • U prilog: Opisani događaji nastupali su u stanjima zanosa, a izvještaji su zapisivani u pobožnom kontekstu.
  • U prilog: Slike i kasniji životopisi oblikovali su javni prikaz tih događaja.
  • Protiv: Iz sačuvanih izvora nije moguće utvrditi da je svaki svjedok pogrešno vidio ili prepričao događaj.
  • Protiv: Nema medicinskih podataka koji bi omogućili sigurnu dijagnozu Josipovih stanja.

Kronologija

  1. 17. lipnja 1603.: Josip Desa rođen je u Cupertinu u južnoj Italiji.
  2. 1628.: Zaređen je za svećenika konventualnih franjevaca.
  3. Oko 1630.: Životopisi bilježe početak javno poznatih ekstaza i navodnih uzdizanja.
  4. 1638.: Ispituje ga inkvizicija u Napulju; potom živi pod redovničkim nadzorom.
  5. 1657.: Vraća se konventualcima u Osimu.
  6. 18. rujna 1663.: Umire u Osimu.
  7. 1753. i 1767.: Proglašen je blaženim, a zatim svetim.

Ključne osobe

  • Josip Kupertinski: Konventualni franjevac čije su ekstaze i navodna uzdizanja postale poznate u 17. stoljeću.
  • Urban VIII.: Papa kojega kasniji životopisi povezuju s jednim od Josipovih zanosa.
  • Benedikt XIV.: Papa koji je Josipa proglasio blaženim 1753.
  • Klement XIII.: Papa koji je Josipa kanonizirao 1767.

Što se zna

  1. Josip je rođen 1603., zaređen 1628. i umro 1663.
  2. U 17. stoljeću njegovi su se zanosni molitveni doživljaji širili kroz redovničke životopise i iskaze.
  3. Crkvene vlasti ograničavale su javne nastupe i premještale ga među samostanima; 1638. bio je ispitan pred inkvizicijom.
  4. Benedikt XIV. proglasio ga je blaženim 1753., a Klement XIII. svetim 1767.
  5. Nije sačuvano suvremeno instrumentalno mjerenje njegova navodnog uzdizanja.

Što tvrde zagovornici

  • Životopisi prenose više svjedočanstava o uzdizanju tijekom molitve, uključujući iskaze ljudi iz crkvenih krugova.
  • Ponavljanje događaja i ograničavanje Josipovih javnih nastupa pokazuju da pojava nije bila tek jedna legenda nastala nakon njegove smrti.
  • Katolička tradicija razumije njegove ekstaze kao mistični dar, a život i pobožnost smatra vrijednima štovanja.

Što kažu kritičari

  • Hagiografski izvori nisu sastavljeni kao neovisna znanstvena opažanja, a epizode se prenose bez mjerljivih podataka.
  • Ekstatično stanje, nesvjestica, držanje tijela i očekivanja promatrača mogu utjecati na opažanje i pamćenje.
  • Kanonizacija i vjersko štovanje ne potvrđuju fizički mehanizam levitacije.

Otvorena pitanja

  • Koliko najranijih izvještaja potječe od neposrednih svjedoka, a koliko od kasnijih životopisaca?
  • Jesu li različiti opisi „uzdizanja” prikazivali isti tip događaja?
  • Može li se pojedina epizoda povijesno rekonstruirati iz arhivskih spisa inkvizicije i reda?

Teorije

  • Josip se tijekom molitve nadnaravno uzdizao od tla.
  • Izmijenjeno stanje i perspektiva promatrača objašnjavaju barem dio izvještaja.
  • Izvori potvrđuju predaju o levitaciji, ali ne omogućuju zaključak o fizičkom uzroku.

Za daljnje istraživanje

  • Pastrovicchi, A. (1773). *Vita del servo di Dio Giuseppe da Copertino*.
  • The Business of Making Saints (1994), National Film and Sound Archive of Australia.

Izvori