Euharistijsko čudo iz Lanciana

Prema predaji, redovniku koji je sumnjao u Kristovu prisutnost u euharistiji hostija se za vrijeme mise pretvorila u meso, a vino u krv. U crkvi svetog Franje u Lancianu ta se relikvija čuva i danas, a 1971. ispitao ju je talijanski patolog.

Ukratko

  • Prema predaji, u Lancianu je u 8. stoljeću redovnik koji je sumnjao u pretvorbu tijekom mise vidio kako se hostija pretvara u meso, a vino u krv koja se zgrušala u pet grudica.
  • Najstariji poznati zapisi o događaju potječu iz 1574., osam stoljeća nakon vremena u koje ga predaja smješta.
  • Patolog Odoardo Linoli 1971. objavio je da je meso ljudski srčani mišić, a krv ljudska krv krvne grupe AB; drugi istraživači upozoravaju na metodološke nedostatke tih analiza.
  • Navodno izvješće Svjetske zdravstvene organizacije koje je potvrdilo čudo pokazalo se krivotvorinom, što je otkrio kardiolog koji i sam vjeruje u čudo.

Lanciano je gradić u talijanskoj pokrajini Abruzzo, u starini poznat kao Anxanum. U crkvi svetog Franje, iznad glavnog oltara, u srebrnoj pokaznici izrađenoj u Napulju 1713., čuva se tanka okrugla opna žućkastosmeđe boje s velikom rupom u sredini. Ispod nje, u kristalnom kaležu, nalazi se pet smeđih grudica različitih oblika i veličina. Za vjernike to su tijelo i krv Kristova, a Lanciano je jedno od najpoznatijih katoličkih mjesta hodočašća povezanih s euharistijom.

Redovnik koji je sumnjao

Prema predaji, u 8. stoljeću misu je u samostanu u Lancianu služio redovnik bazilijanac, svećenik bizantskog obreda. Kako ga opisuje dokument iz 1631., bio je "učen u svjetovnim znanostima, a neuk u Božjim" i iz dana u dan sumnjao je je li u posvećenoj hostiji doista Kristovo tijelo, a u vinu Kristova krv. Kad je izgovorio riječi posvete, vidio je da se kruh pretvorio u živo meso, a vino u krv, koja se zatim zgrušala u pet grudica. Ime redovnika nije poznato.

Neki povjesničari smještaju događaj između 730. i 750. U to je doba bizantski car Lav III. Izaurijski naredio uništavanje svetih slika, a mnogi su grčki redovnici, među njima i bazilijanci, izbjegli u Italiju. Nema suvremenih izvora iz 8. stoljeća. Prvi poznati zapisi potječu iz 1574., iz vremena kad je relikvije pregledao nadbiskup Lanciana Gaspare Rodriguez. Mjesni povjesničar Giacomo Fella u 17. stoljeću zabilježio je da se povijest čuda čuvala u knjižici na grčkom i latinskom, koju je netko u njegovo doba ukrao.

Pri pregledu 1574. zabilježeno je da svaka od pet grudica važe jednako kao svih pet zajedno, što je imalo teološko značenje: u svakoj kapi posvećenog vina nalazi se cijela Kristova krv. To se spominje samo na natpisu iz 1636., a pri kasnijim pregledima 1637., 1770. i 1886. nije se ponovilo.

Analize iz 1970. i 1971.

U studenome 1970. franjevci konventualci, čuvari relikvije, uz dopuštenje Svete Stolice, a na traženje nadbiskupa Lanciana Pacifica Marije Luigija Perantonija, povjerili su relikvije na ispitivanje. Posao je dobio Odoardo Linoli, voditelj laboratorija za kliničke analize i patološku anatomiju bolnice u Arezzu, a nalaze je potvrdio Ruggero Bertelli, profesor anatomije na Sveučilištu u Sieni.

Linolijev rad objavljen je 1971. u talijanskom medicinskom časopisu Quaderni Sclavo di Diagnostica. Prema njemu, meso je tkivo srčanog mišića, a krv je doista krv. I meso i krv su ljudskog podrijetla i pripadaju krvnoj grupi AB. Linoli nije našao tragove tvari za konzerviranje i napisao je da je sastav bjelančevina u krvi sličan sastavu svježe krvi. Pritom nije isključio da su se relikvije sačuvale zbog nekog prirodnog fizikalno-kemijskog razloga. Nova analiza 1981. potvrdila je nalaze o srčanom tkivu.

Prigovori

Biolog Antonio Casolari prigovorio je da je analizu proveo jedan čovjek, bez neovisne skupine stručnjaka, i da Bertelli nije bio prisutan pri uzimanju uzoraka ni pripremi preparata. Kemičar Luigi Garlaschelli sa Sveučilišta u Paviji 2009. upozorio je da Crkva ne dopušta nova, neovisna ispitivanja i da bi radiokarbonsko datiranje pokazalo potječe li tvar doista iz 8. stoljeća. Prema njemu, određivanje krvne grupe na stoljećima staroj, razgrađenoj tvari bez suvremenih kontrola nije pouzdano.

Kelly Kearse i Frank Ligaj 2024. pregledali su znanstvene analize euharistijskih čuda. Upozorili su da je Linoli sam zabilježio nakupine plijesni, spore i hife gljivica, da protutijela koja je koristio nisu bila provjerena na križnu reakciju s krvlju više od dvije životinjske vrste i da i bakterije nose antigene A i B. Analizu iz Lanciana ipak su ocijenili vrijednom kao prvi ozbiljan pokušaj znanstvenog ispitivanja takve relikvije.

Talijanski skeptik Silvano Fuso ističe da za događaj iz 8. stoljeća nema izvora starijih od 1574. Liječnik Maurizio Magnani smješta priču u šire razdoblje srednjovjekovnih priča o hostijama koje krvare, koje su trebale uvjeriti sumnjičave u stvarnu Kristovu prisutnost.

Izvješće koje nije postojalo

Godinama se u knjigama i na mreži pisalo da je Svjetska zdravstvena organizacija 1973. imenovala povjerenstvo koje je provelo oko 500 analiza i 1976. potvrdilo da se relikvija ne može znanstveno objasniti. Istraživači su to izvješće tražili uzalud, a Svjetska zdravstvena organizacija i Ujedinjeni narodi odgovorili su da o takvom ispitivanju nemaju nikakvih zapisa.

Talijanski kardiolog Franco Serafini, autor knjige o euharistijskim čudima koja ih brani, pronašao je navodno izvješće u sefu samostana u Lancianu. Kad ga je pregledao, vidio je da je netko na stotine stranica nepovezanih analiza egipatskih mumija dodao prednju i stražnju stranicu o Lancianu. Nazvao je to strašnom i vrlo žalosnom prijevarom. Serafini pritom i dalje smatra da relikvija sadrži pravu ljudsku krv.

Stav Crkve

Mjesna Crkva štuje relikvije kao čudo od 16. stoljeća. Papa Ivan Pavao II. u pismu nadbiskupu Lanciana 2004. napisao je da je kao krakovski kardinal i sam posjetio crkvu svetog Franje u kojoj se čuvaju relikvije čuda iz 8. stoljeća i pozvao vjernike da štuju euharistiju.

Kronologija

  1. 730.–750.: Razdoblje u koje neki smještaju čudo, u vrijeme bizantskog ikonoklazma.
  2. 1574.: Nadbiskup Gaspare Rodriguez pregledava relikvije; prvi poznati zapisi o čudu.
  3. 1631.: Dokument opisuje redovnika koji je sumnjao u pretvorbu.
  4. 1636.: Postavljen je natpis s opisom čuda i jednakih težina grudica.
  5. 1713.: U Napulju je izrađena srebrna pokaznica u kojoj se relikvije čuvaju i danas.
  6. 1970.–1971.: Odoardo Linoli ispituje relikvije i objavljuje rezultate.
  7. 1981.: Nova analiza mesa potvrđuje nalaz srčanog tkiva.
  8. 2004.: Papa Ivan Pavao II. u pismu nadbiskupu spominje svoj posjet relikvijama.
  9. 2024.: Kearse i Ligaj objavljuju pregled znanstvenih analiza euharistijskih čuda.

Ključne osobe

  • Odoardo Linoli: Talijanski patolog koji je 1970. i 1971. ispitao relikvije.
  • Ruggero Bertelli: Profesor anatomije u Sieni koji je potvrdio Linolijeve nalaze.
  • Gaspare Rodriguez: Nadbiskup Lanciana koji je relikvije pregledao 1574.
  • Luigi Garlaschelli: Talijanski kemičar koji traži neovisna ispitivanja i radiokarbonsko datiranje.
  • Kelly Kearse: Prvo ime na popisu autora pregleda metoda ispitivanja euharistijskih čuda iz 2024.
  • Franco Serafini: Talijanski kardiolog koji je otkrio krivotvoreno izvješće.

Što se zna

  1. Relikvije se čuvaju u crkvi svetog Franje u Lancianu, u pokaznici izrađenoj 1713.
  2. Najstariji poznati zapisi o čudu potječu iz 1574.
  3. Linoli je 1971. objavio da je riječ o ljudskom srčanom tkivu i ljudskoj krvi krvne grupe AB.
  4. Linolijeve analize nisu ponovljene neovisnim ispitivanjem, a relikvije nisu radiokarbonski datirane.
  5. Navodno izvješće Svjetske zdravstvene organizacije iz 1970-ih krivotvorina je sastavljena od nepovezanih analiza mumija.

Što tvrde zagovornici

  • Linoli je pronašao ljudsko srčano tkivo i ljudsku krv bez tvari za konzerviranje, što je teško objasniti prirodnim čuvanjem kroz stoljeća.
  • Analiza iz 1981. potvrdila je nalaz srčanog tkiva, pa se ne oslanja sve na jednog istraživača.
  • Štovanje u Lancianu traje stoljećima, a podupro ga je i papa Ivan Pavao II.
  • Kardiolog Franco Serafini, koji je razotkrio krivotvoreno izvješće, i dalje smatra nedvojbenim da relikvija sadrži pravu ljudsku krv.

Što kažu kritičari

  • Za događaj iz 8. stoljeća nema izvora starijih od 1574.
  • Analizu je proveo jedan istraživač, bez neovisne kontrole, a Bertelli nije bio prisutan pri uzimanju uzoraka.
  • Protutijela korištena 1971. nisu dovoljno provjerena, a antigene A i B nose i bakterije prisutne u starim uzorcima.
  • Bez radiokarbonskog datiranja ne zna se potječe li tvar iz 8. stoljeća ili iz kasnijeg doba.

Otvorena pitanja

  • Koliko je stara tvar u relikvijama?
  • Bi li suvremena analiza DNK i bjelančevina potvrdila Linolijeve nalaze?
  • Što je sadržavala izgubljena knjižica o čudu koju spominje Giacomo Fella?

Teorije

  • Hostija i vino doista su se pretvorili u ljudsko meso i krv
  • Relikvija je stvarna stara tvar, ali predaja o čudu nastala je mnogo kasnije od 8. stoljeća
  • Analize iz 1971. nisu dovoljno pouzdane da bi se reklo što je u relikvijama
  • Bez neovisnog suvremenog ispitivanja nije moguće presuditi

Povezane priče

Za daljnje istraživanje

Izvori