Kamenje Dropa

U špiljama na granici Kine i Tibeta, kaže priča, arheolozi su 1938. pronašli 716 kamenih diskova sa spiralnim žlijebovima. Kad ih je jedan profesor protumačio kao zapis o svemirskom brodu koji se srušio prije dvanaest tisuća godina, diskovi su nestali, a s njima i svaki trag o ljudima koji su ih navodno pronašli.

Ukratko

  • Prema priči koja kruži od 1960-ih, kineski arheolog Chi Pu Tei 1937. ili 1938. pronašao je u planinama Bayan Har 716 kamenih diskova sa spiralnim žlijebovima, a profesor Tsum Um Nui protumačio ih je kao zapis o izvanzemaljcima Dropa.
  • Diskovi nisu zabilježeni ni u jednom muzeju, a ni za jednu osobu iz priče ne postoji trag izvan same priče.
  • Istraživači koji su slijedili trag priče pronašli su njezine početke u sovjetskom i njemačkom tisku iz 1960-ih, s izvorima koji se ne mogu provjeriti, a knjiga *Sungods in Exile* iz 1978., koja joj je dodala nove pojedinosti, priznata je kao satira.
  • Ime Dropa (Drokpa) u stvarnosti označava tibetske polunomadske stočare s visoravni.

Planine Bayan Har (u starijim tekstovima Baian Kara Ula) protežu se kroz kinesku pokrajinu Qinghai, na istočnom rubu Tibetske visoravni. U njima izviru Jangce i Mekong, a kraj je do nedavno bio teško dostupan. Upravo ta udaljenost učinila ga je pogodnim mjestom za jednu od najpoznatijih priča o drevnim posjetiteljima iz svemira.

Diskovi iz špilje

Priča, onako kako se najčešće prepričava, ide ovako. Kineski arheolog Chi Pu Tei 1937. ili 1938. istraživao je špilje u planinama Bayan Har. U njima su bili grobovi s ostacima bića visokih jedva nešto više od metra, s neobično velikim lubanjama, a na zidovima crteži ljudi izduženih glava, Sunca, Mjeseca i zvijezda. Uz grobove je ležao kameni disk promjera tridesetak centimetara s rupom u sredini i žlijebom koji se spiralno širio prema rubu. Kasnije je navodno pronađeno još 716 takvih diskova.

Profesor Tsum Um Nui iz pekinške akademije zaključio je da žlijeb čine sitni znakovi nepoznatog pisma, a 1962. objavio je prijevod. Prema njemu, prije dvanaest tisuća godina u planinama se srušila svemirska letjelica bića zvanih Dropa. Nisu je mogli popraviti, a mjesni narod Ham većinu ih je pobio. Profesor je bio izvrgnut ruglu, otišao je u Japan i ubrzo umro.

Priča ima i nastavke. Sovjetski pisac Vjačeslav Zajcev u časopisu Sputnik napisao je da su analize diskova u Moskvi pokazale kobalt i druge metale. Austrijski inženjer Ernst Wegerer (u nekim inačicama Wegener) navodno je 1974. vidio dva diska u muzeju Banpo u Xi'anu i fotografirao ih. Do 1994. diskovi su, kaže priča, nestali iz muzeja.

Trag koji vodi u časopise

Britanski arheolog Keith Fitzpatrick-Matthews pokušao je slijediti priču unatrag. Najstariji trag koji je pronašao jest članak u sovjetskim novinama Literaturnaja gazeta od 9. veljače 1960., o nagađanjima znanstvenika Matesta Agresta da su izvanzemaljci možda u dalekoj prošlosti posjetili Zemlju. Članak, koji su potpisali popularizatori znanosti Valentin Rič i Mihail Černenko, već sadrži priču, i to dvije godine prije navodnog Tsum Um Nuijeva prijevoda.

U srpnju 1962. njemački vegetarijanski časopis Das vegetarische Universum objavio je članak "Ufos in der Vorzeit?" (NLO-i u pretpovijesti?), potpisan imenom Reinhardt Wegemann i pripisan nepoznatoj novinskoj agenciji iz Tokija. Ni za autora ni za agenciju nije pronađen nikakav drugi trag. Isti je tekst 1964. izašao u njemačkom časopisu o NLO-ima, zatim u francuskom prijevodu belgijske udruge, a ruski je sažetak Vjačeslava Zajceva u časopisu Sputnik (izvori navode 1966. ili 1967.) priču proširio svijetom. Odatle ju je preuzeo Erich von Däniken, a kasnije su je prepričavale brojne knjige o drevnim astronautima.

Knjiga koja je dodala ekspediciju

Godine 1978. izašla je knjiga Sungods in Exile (Bogovi Sunca u progonstvu), potpisana imenom David Agamon, navodno prema bilješkama britanskog istraživača Karyla Robin-Evansa. U njoj Robin-Evans 1947. putuje k narodu Dropa, koji mu otkriva da su njegovi preci došli iz područja zvijezde Sirijus. Pravi autor, David Gamon, poslije je u časopisu Fortean Times priznao da je cijela knjiga izmišljena, kao satira, a da Robin-Evans nikad nije postojao. Pojedinosti iz knjige ipak se i danas prepričavaju kao činjenice. Njemački pisac Hartwig Hausdorf 1998. objavio je knjigu The Chinese Roswell (Kineski Roswell), u kojoj je priču ponovno predstavio kao istinitu.

Što je na fotografijama

Fotografije koje se pripisuju Wegereru niske su razlučivosti i na njima se ne vide nikakvi znakovi. Prema nekim istraživačima, predmeti na njima nalikuju kolutovima bi, okruglim kolutovima od žada s rupom u sredini, koji se u Kini izrađuju od neolitika i čuvaju u mnogim muzejima. Francuski istraživač NLO-a Jacques Vallée, koji se desetljećima bavi neobjašnjenim slučajevima, smatra priču o kamenju Dropa podvalom.

Stvarni Dropa, ili Drokpa, polunomadski su stočari s Tibetske visoravni. Njihovo ime na tibetskom znači otprilike "ljudi s visokih pašnjaka".

Kronologija

  1. 1937. ili 1938.: Prema priči, Chi Pu Tei pronalazi prvi disk u planinama Bayan Har.
  2. 9. veljače 1960.: *Literaturnaja gazeta* objavljuje članak o nagađanjima Matesta Agresta, s najstarijim poznatim tragom priče.
  3. Srpanj 1962.: *Das vegetarische Universum* objavljuje priču potpisanu imenom Reinhardt Wegemann.
  4. 1964.: Ista priča izlazi u njemačkom časopisu o NLO-ima.
  5. 1966. ili 1967.: Vjačeslav Zajcev prenosi priču u časopisu *Sputnik*.
  6. 1974.: Ernst Wegerer navodno fotografira dva diska u muzeju Banpo.
  7. 1978.: Izlazi knjiga *Sungods in Exile*, potpisana imenom David Agamon.
  8. 1998.: Hartwig Hausdorf objavljuje knjigu *The Chinese Roswell*.

Ključne osobe

  • Matest Agrest: Sovjetski znanstvenik čija su nagađanja o drevnim posjetiteljima 1960. opisana u tisku.
  • Vjačeslav Zajcev: Sovjetski pisac koji je priču proširio u časopisu *Sputnik*.
  • Erich von Däniken: Švicarski pisac koji je priču uvrstio u svoje knjige o drevnim astronautima.
  • David Gamon: Autor knjige *Sungods in Exile*, koji je priznao da je izmišljena.
  • Hartwig Hausdorf: Njemački pisac knjige *The Chinese Roswell*.
  • Jacques Vallée: Francuski istraživač NLO-a koji priču smatra podvalom.
  • Keith Fitzpatrick-Matthews: Britanski arheolog koji je istražio podrijetlo priče.

Što se zna

  1. Nijedan muzej nema zapis o diskovima, a nijedan disk nije dostupan za pregled.
  2. Za Chi Pu Teija, Tsum Um Nuija i Reinhardta Wegemanna nije pronađen nikakav trag izvan same priče.
  3. Najstarije inačice priče potječu iz sovjetskog i njemačkog tiska iz 1960-ih, s izvorima koji se ne mogu provjeriti.
  4. Autor knjige *Sungods in Exile* priznao je da je knjiga izmišljena.
  5. Fotografije koje se pripisuju Wegereru ne pokazuju nikakve znakove.

Što tvrde zagovornici

  • Priča sadrži konkretna imena, mjesta, godine i broj diskova, što je neobično za izmišljotinu.
  • Prema Zajcevu, analize u Moskvi pokazale su u diskovima kobalt i druge metale.
  • Ernst Wegerer fotografirao je 1974. dva diska u muzeju u Xi'anu.
  • Nestanak diskova i šutnja kineskih ustanova upućuju na to da se nešto skriva.

Što kažu kritičari

  • Ni za jednu osobu iz priče ne postoji trag u znanstvenim ustanovama ili objavljenim radovima.
  • Priča se pojavljuje u tisku tek 1960-ih, a njemačka inačica pripisana je autoru i agenciji za koje nema traga.
  • Knjiga koja je priči dodala ekspediciju i narod sa Sirijusa priznata je kao satira.
  • Predmeti na fotografijama nalikuju običnim kolutovima *bi* od žada, kakvih ima u mnogim muzejima.

Otvorena pitanja

  • Tko je napisao članak potpisan imenom Reinhardt Wegemann?
  • Što je točno na fotografijama koje se pripisuju Ernstu Wegereru, i je li on stvarna osoba?

Teorije

  • Priča je nastala u tisku 1960-ih i nema stvarnu podlogu
  • Stvarni kolutovi bi od žada pogrešno su povezani s izmišljenom pričom
  • Diskovi su postojali i zapisuju dolazak bića iz svemira, a vlasti su ih sakrile

Povezane priče

Za daljnje istraživanje

Izvori