Odakle su došli bogovi iz Priča iz davnine

Stribor, Svarožić, Regoč, Kitež-planina: generacije djece upoznale su staru slavensku vjeru kroz bajke koje je Ivana Brlić-Mažuranić napisala u Slavonskom Brodu. Tek je nedavno u arhivu pronađena bilješka koja otkriva iz kojih je knjiga crpila svoje bogove.

Ukratko

  • Ivana Brlić-Mažuranić objavila je 1916. zbirku Priče iz davnine, osam bajki s likovima iz slavenske mitologije, koje je napisala u Slavonskom Brodu.
  • Sama je 1930. napisala da su joj važniji poticaji bili iz hrvatske usmene književnosti nego iz mitologije, i spomenula da je u mladosti čitala ruskog proučavatelja Afanasjeva.
  • Istraživačice su u obiteljskom arhivu pronašle njezinu rukopisnu bilješku iz 1934. u kojoj navodi da je mitološke pojmove ispisala iz knjiga Afanasjeva i češkog profesora Antona Tkanyja, i označila što je upotrijebila.
  • Bilješka je promijenila tumačenje nekih motiva, primjerice Kitež-planine, ali i dalje nije posve jasno koliko je bajki nastalo iz knjiga, koliko iz narodne predaje, a koliko iz njezine mašte.

Ivana Brlić-Mažuranić rođena je 1874. u Ogulinu, u obitelji Mažuranića. Kad se 1892. udala za odvjetnika i političara Vatroslava Brlića, preselila se u Brod na Savi, današnji Slavonski Brod, i ondje provela veći dio života. U Brodu je napisala svoja najpoznatija djela, a njezina ostavština, rukopisi i pisma čuvaju se u arhivu obitelji Brlić.

Godine 1916. Matica hrvatska objavila je njezinu zbirku Priče iz davnine. U osam bajki pojavljuju se Stribor i Svarožić, vila Kosjenka, div Regoč, domaći i Malik Tintilinić. Imena su zvučala staro i slavenski, kao da potječu iz neke zaboravljene hrvatske vjere. Na kraju knjige autorica je dodala i Tumač imena. Zbirka ju je proslavila: četiri je puta predložena za Nobelovu nagradu, a 1937. postala je prva žena dopisni član Jugoslavenske akademije.

Što je rekla sama autorica

Najstariji odgovor na pitanje odakle su došli ti likovi dala je sama autorica. U tekstu O postanku Priča iz davnine, objavljenom 1930. u Hrvatskoj reviji kao pismo sinu Ivanu Brliću, razlikovala je poticaje iz slavenske mitologije i one iz hrvatske usmene književnosti i objasnila kako je jedne i druge preradila. Vezu sa slavenskom mitologijom pritom je stavila u drugi plan. Spomenula je i da je u mladosti čitala ruskog folklorista Aleksandra Afanasjeva.

Ta usputna rečenica dugo je bila jedini konkretan dokaz da je poznavala Afanasjevljevo djelo. Proučavatelji su zato morali nagađati iz samih tekstova: koji je lik preuzet iz ruskih zbirki, koji iz hrvatske predaje, a koji je izmišljen. Jedan od primjera bila je Kitež-planina iz priče Bratac Jaglenac i sestrica Rutvica, mračno i strašno mjesto na čijem vrhu stoji crkvica. Prevladavalo je mišljenje da ju je autorica preuzela iz ruske narodne predaje i preoblikovala, jer je Kitež u ruskoj legendi grad potonuo u jezero, i to grad koji nije strašan.

Bilješka iz arhiva

Andrijana Kos-Lajtman i Jasna Horvat pregledale su u Hrvatskom državnom arhivu građu obitelji Brlić: dnevničke zapise, pisma i bilješke. Ondje su pronašle vlastoručno potpisan zapis iz 1934., u kojem autorica piše da su bilješke izvađene iz Afanasjevljeva djela o slavenskim vjerovanjima i iz Tkanyjeve Mythologie der alten Teutschen und Slaven, te da je ono što je prekrižila upotrijebila u nekim pričama.

Zapis je, kako pišu istraživačice, izvanredno precizan vodič: autorica u njemu nabraja likove i motive, ponegdje ih tumači i razvrstava, a katkad navodi i naslove i stranice izvora. Pokazalo se da je najviše crpila iz trosveščanog Afanasjevljeva djela o pjesničkim nazorima Slavena na prirodu, objavljenog 1865.–1869., i iz Tkanyjeva leksikona, tiskanog 1827. Zapis upućuje i na Matiju Valjavca, Ivana Kukuljevića Sakcinskog i Pavla Josefa Šafařika.

Profesor iz Znojma

Najveće iznenađenje bio je Tkany. Anton Tkany bio je profesor na gimnaziji u Znojmu u Moravskoj, a njegov dvosveščani leksikon germanske i slavenske mitologije i praznovjerja danas je slabo poznat. Nitko ga dotad nije prepoznao kao izvor Ivane Brlić-Mažuranić. U njezinu zapisu Tkany se kao izvor navodi osam puta, a jedini pojam koji je objasnila na njemačkom bio je Kotauez, odnosno Kitež: planina u Moravskoj, uz koju se vežu predaje o poganstvu i dvije špilje uklesane u stijenu, s križem na vrhu.

Tihomir Engler i Andrijana Kos-Lajtman zaključili su da Kitež-planina iz Priča iz davnine vjerojatno potječe upravo odatle, a ne samo iz ruske legende. Kod Tkanyja je Kitež planina, i to strašna, baš kao u bajci. Trag ruskog pisca Merežkovskog, kojega autorica navodi u Tumaču imena, vidljiv je u jezeru na vrhu planine. Tako su se u jednom liku isprepleli moravska predaja, ruska legenda i autoričina mašta.

Engler i Kos-Lajtman upozoravaju i na prirodu samog izvora. Tkanyjev leksikon opširno prikazuje germansku mitologiju, a slavensku samo u kratkim natuknicama, ponekad uz napomenu da se o nekom biću ništa više ne zna. Takav izvor ostavljao je mnogo praznog prostora koji je spisateljica mogla ispuniti vlastitim likovima. Zato se mitologija Priča iz davnine danas opisuje kao spoj tadašnje mitološke znanosti, hrvatske usmene predaje i umjetničke bajke, a ne kao zapis stare hrvatske vjere.

Ivana Brlić-Mažuranić umrla je 1938. u Zagrebu. Njezini likovi nastavili su živjeti izvan knjige: Regoč, Kosjenka i Stribor postali su za mnoge čitatelje prvi i jedini susret sa slavenskim bogovima i bićima.

Kronologija

  1. 18. travnja 1874.: Ivana Mažuranić rođena je u Ogulinu.
  2. 1892.: Udaje se za Vatroslava Brlića i seli u Brod na Savi.
  3. 1916.: Matica hrvatska objavljuje Priče iz davnine.
  4. 1930.: U Hrvatskoj reviji objavljuje tekst O postanku Priča iz davnine, pismo sinu.
  5. 1934.: Zapisuje bilješku o izvorima mitoloških motiva.
  6. 1937.: Postaje prva žena dopisni član Jugoslavenske akademije.
  7. 21. rujna 1938.: Umire u Zagrebu.
  8. 2011.: Objavljena su istraživanja koja na temelju arhivske bilješke otkrivaju Tkanyja kao izvor.

Ključne osobe

  • Ivana Brlić-Mažuranić: Hrvatska književnica, autorica Priča iz davnine.
  • Aleksandr Afanasjev: Ruski folklorist čije je djelo o slavenskim nazorima na prirodu bilo glavni izvor njezinih mitoloških motiva.
  • Anton Tkany: Profesor u Znojmu, autor leksikona germanske i slavenske mitologije iz 1827.
  • Andrijana Kos-Lajtman: Književna znanstvenica koja je s Jasnom Horvat pronašla i objavila autoričinu bilješku o izvorima.

Što se zna

  1. Priče iz davnine objavljene su 1916. i sadrže osam bajki s likovima iz slavenske mitologije.
  2. U tekstu iz 1930. autorica je slavensku mitologiju stavila u drugi plan u odnosu na hrvatsku usmenu književnost i spomenula čitanje Afanasjeva.
  3. U arhivu obitelji Brlić sačuvana je njezina potpisana bilješka iz 1934. koja kao izvore navodi Afanasjeva i Tkanyja.
  4. Tkany se u bilješci kao izvor navodi osam puta i dotad nije bio prepoznat kao njezin izvor.
  5. Kitež je kod Tkanyja strašna planina u Moravskoj, a u ruskoj legendi grad potonuo u jezero.

Otvorena pitanja

  • Koliko su likovi poput Regoča i Kosjenke autoričin izum, a koliko preoblikovani likovi iz predaje?
  • Zašto je autorica u tekstu iz 1930. umanjila ulogu mitologije, kad bilješka pokazuje da ju je pomno proučavala?
  • Koje je još motive preuzela iz izvora koji nisu navedeni u bilješci?

Teorije

  • Bogovi i bića Priča iz davnine ponajprije potječu iz tadašnjih knjiga o slavenskoj mitologiji, osobito Afanasjeva i Tkanyja.
  • Presudni su bili hrvatska usmena književnost i narodna vjerovanja, kako je tvrdila sama autorica.
  • Riječ je o novoj, umjetnički stvorenoj mitologiji u kojoj se miješaju knjige, predaja i mašta.

Povezane priče

Za daljnje istraživanje

  • Brlić-Mažuranić, I. (1916). Priče iz davnine. Zagreb: Matica hrvatska.
  • Brlić-Mažuranić, I. (1930). O postanku Priča iz davnine (Pismo sinu dru Ivanu Brliću). Hrvatska revija 3(5), 289–290.

Izvori