Disk iz Festa

Glinena ploča veličine dlana, pronađena 1908. u minojskoj palači na Kreti, prekrivena je spiralom od 242 znaka utisnuta pečatima. Nijedan drugi predmet s istim pismom nikad nije pronađen, pa je nitko nije uspio pročitati.

Ukratko

  • Disk iz Festa je ploča od pečene gline promjera oko 16 centimetara, koju je 1908. pronašao talijanski arheolog Luigi Pernier u minojskoj palači Fest na jugu Krete.
  • Na obje strane spiralno je utisnuto ukupno 242 znaka, od kojih je 45 različitih, i to pečatima, pa ga neki nazivaju najstarijim primjerom tiskanja pomičnim znakovima.
  • Pismo nije pronađeno ni na jednom drugom predmetu, a tekst je prekratak za pouzdano dešifriranje.
  • Ne zna se ni na kojem je jeziku, ni gdje je napravljen, ni što piše; povremeno se postavlja i pitanje je li uopće izvoran.

Fest je bio jedno od najvećih središta minojske civilizacije, koja je u brončanom dobu cvjetala na Kreti. Talijanski arheolog Luigi Pernier iskapao je ondje ruševine palače, a 3. srpnja 1908. u podrumskoj prostoriji jedne zgrade sjeveroistočno od glavne palače pronašao je okruglu glinenu ploču. Ležala je u sloju crne zemlje i pepela, pomiješanih sa spaljenim životinjskim kostima, a nekoliko centimetara dalje bila je glinena pločica s minojskim pismom linear A.

Ploča od gline

Disk je promjera od 15,8 do 16,5 centimetara i debljine oko dva centimetra. Za razliku od većine minojskih glinenih pločica, koje su se pekle slučajno, u požarima, ovaj je namjerno i pažljivo pečen. Neki autori navode da glina nije lokalna, možda čak ni s Krete, ali to nije potvrđeno.

Na svakoj strani znakovi idu u spirali od ruba prema sredini ili obrnuto. Okomite crte dijele ih u skupine od dva do sedam znakova, ukupno 61 skupinu, koje se obično tumače kao riječi. Znakovi prikazuju ljude, životinje, biljke, oruđe i predmete: čovjeka koji hoda, ribu, pticu, pčelu, štit, sjekiru, brod. Među najčešćima je glava s nečim nalik na perjanicu. Britanski arheolog Arthur Evans numerirao je 45 različitih znakova od 01 do 45, a tu numeraciju koristi većina istraživača.

Najneobičnije je kako su znakovi napravljeni. Nisu urezani, nego utisnuti u mekanu glinu gotovim pečatima, pri čemu je za svaki znak postojao poseban pečat. Netko je, dakle, uložio trud u izradu najmanje 45 pečata. To ima smisla samo ako ih je namjeravao upotrebljavati više puta, a ipak je pronađen samo ovaj jedan disk.

Jedan tekst, nijedan ključ

Pismo se dešifrira usporedbom: što je više tekstova, to se lakše uočavaju pravila. Linear B dešifriran je 1952. jer je postojalo na tisuće pločica, a i tada je bio potreban sretan pogodak da se u njemu prepozna grčki jezik. Disk iz Festa ima samo 242 znaka i nijedan sličan tekst za usporedbu.

To nije spriječilo brojne pokušaje. Disk su "čitali" kao grčki, luvijski, hetitski ili semitski jezik, kao molitvu, priču, poziv na oružje, igraću ploču, pa čak i geometrijski poučak. Većina takvih rješenja počiva na pretpostavci da neki znak znači ono što prikazuje, što se ne može provjeriti. Belgijski jezikoslovac Yves Duhoux, koji je disku posvetio knjigu, upozorio je da se svako predloženo čitanje mora moći provjeriti na novim tekstovima, a takvih nema.

Neki znakovi podsjećaju na znakove lineara A, a kratki natpis na brončanoj sjekiri iz špilje Arkalohori na Kreti sadrži nekoliko znakova sličnih znakovima diska. Takvi nalazi učinili su popularnijim mišljenje da je disk nastao na Kreti, ali veza nije dokazana. Drugi istraživači naglašavaju da se znakovi bitno razlikuju od poznatih kretskih pisama i da je predmet možda donesen izvana.

Pitanje izvornosti

Jedinstvenost diska i neobična tehnika izrade naveli su neke istraživače da posumnjaju da je riječ o krivotvorini izrađenoj 1908. Starost gline nikad nije provjerena metodom termoluminiscencije, kojom se određuje kad je glina pečena. Britanski pisac Andrew Robinson, koji je pisao o nedešifriranim pismima, smatra da bi takvo ispitivanje bilo vrlo poželjno, ali ne prihvaća argumente o krivotvorini. Većina arheologa smatra disk izvornim, između ostalog zato što su neki njegovi znakovi slični prikazima na minojskim predmetima pronađenima tek nakon 1908.

Znakovi diska uvršteni su 2008. u standard Unicode, nakon prijedloga Michaela Eversona i Johna H. Jenkinsa iz 2006., pa se mogu pisati na računalu, iako ih i dalje nitko ne zna pročitati.

Kronologija

  1. Oko 1850.–1600. pr. Kr.: Moguće razdoblje nastanka prema nalazu u sloju srednjominojskog doba; druge procjene su kasnije.
  2. 3. srpnja 1908.: Luigi Pernier pronalazi disk u Festu.
  3. 1952.: Dešifriran je linear B, ali ne i disk ni linear A.
  4. 1977.: Yves Duhoux objavljuje knjigu o disku.
  5. 2008.: Znakovi diska uvršteni su u standard Unicode.

Ključne osobe

  • Luigi Pernier: Talijanski arheolog koji je 1908. pronašao disk u palači u Festu.
  • Arthur Evans: Britanski arheolog, istraživač Knososa, koji je numerirao 45 znakova diska.
  • Yves Duhoux: Belgijski jezikoslovac koji je napisao temeljnu studiju o disku.
  • Andrew Robinson: Britanski pisac koji je disk obradio u knjizi o nedešifriranim pismima.

Što se zna

  1. Disk je pronađen 3. srpnja 1908. u palači u Festu na Kreti.
  2. Promjera je oko 16 centimetara i napravljen je od namjerno pečene gline.
  3. Na obje strane nalaze se 242 znaka, od kojih je 45 različitih, podijeljena u 61 skupinu.
  4. Znakovi su utisnuti pečatima, a ne urezani.
  5. Nijedan drugi predmet s istim nizom znakova nije pronađen.
  6. Disk se čuva u Arheološkom muzeju u Heraklionu.

Otvorena pitanja

  • Na kojem je jeziku tekst i je li to uopće pismo?
  • Je li disk napravljen na Kreti ili donesen izvana?
  • Zašto je netko izradio pečate za samo jedan tekst?
  • Je li disk izvoran, i hoće li ikad biti ispitan termoluminiscencijom?

Teorije

  • Zapis minojskog jezika, srodan linearu A
  • Zapis jezika iz drugog dijela Sredozemlja, donesen na Kretu
  • Obredni tekst, primjerice himna ili molitva, a ne svakodnevni zapis
  • Moderna krivotvorina s početka 20. stoljeća

Za daljnje istraživanje

Izvori

  • Duhoux, Y. (1977). Le disque de Phaestos. Éditions Peeters.
  • Robinson, A. (2002). Lost Languages: The Enigma of the World's Undeciphered Scripts. McGraw-Hill.
  • Phaistos Disc, Wikipedia