Kamenje iz Ice

Na tamnim kamenim pločama iz peruanske pokrajine Ica navodno su sačuvani prizori ljudi uz dinosaure, operacija i letjelica. Liječnik Javier Cabrera u njima je vidio zapis izgubljene civilizacije, dok je jedan od dobavljača priznao da ih je izrađivao.

Ukratko

  • Kamenje iz Ice skup je tamnih, urezanih oblutaka povezanih s peruanskim gradom Icom i kolekcionarom Javierom Cabrerom.
  • Na dijelu primjeraka prikazani su dinosauri uz ljude, prizori operacija i predmeti koji podsjećaju na napredne naprave.
  • Cabrera je smatrao da kamenje čuva znanje davne civilizacije; Basilio Uschuya, koji je prodavao primjerke, priznao je da je neke izrađivao.
  • Nije poznato arheološko nalazište iz kojeg bi potjecala Cabrerina zbirka, a podrijetlo i starost pojedinačnih predmeta nisu utvrđeni.

Priča o kamenju iz Ice počinje u južnom Peruu, ali se ubrzo proširila mnogo dalje od lokalnih zbirki i muzeja. Na kamenim površinama nalaze se crteži životinja, ljudi i prizora koji nekim promatračima nalikuju anatomskim zahvatima ili tehnološkim napravama. Najpoznatije su slike dinosaura u blizini ljudi. Zagonetka nije samo što ti prizori znače nego i odakle kamenje dolazi te koliko su stari urezi.

Poklon koji je prerastao u zbirku

Prema vlastitom prikazu Javiera Cabrere Darquee, liječnik je 1966. dobio urezani kamen na dar od prijatelja Félixa Llosa Romera. Motiv mu je nalikovao ribi za koju je vjerovao da je izumrla vrsta. Zainteresirao se za slične predmete i počeo ih prikupljati. Tijekom sljedećih godina u njegovu su zbirku dospjeli brojni kameni obluci različitih veličina, ukrašeni pojedinačnim crtežima ili složenijim prizorima.

Cabrera je zbirku tumačio kao svojevrsnu kamenu knjižnicu. U knjizi El mensaje de las piedras grabadas de Ica, objavljenoj 1976., iznio je svoju zamisao o društvu koje je poznavalo prapovijesne životinje i napredne postupke. Prikaze je povezivao s anatomijom, kirurgijom, astronomijom i letjelicama. Neki su autori koji su pisali o drevnim astronautima i nepoznatim civilizacijama uključili kamenje u šire tvrdnje da se povijest čovječanstva mora drukčije tumačiti.

Zbirka je privukla pozornost dijelom zbog svoje veličine, a dijelom zbog motiva koji djeluju kao da ne pripadaju vremenu u kojem su nastali. No kamenje nije pronađeno u sustavno dokumentiranom iskapanju koje bi povezalo predmete s određenim slojem, grobnicom ili datiranim nalazom. Bez takva konteksta teško je utvrditi kada su obluci urezani i jesu li svi nastali na isti način.

Dobavljač i promjenjivo svjedočenje

Među ljudima koji su Cabreri prodavali kamenje bio je poljoprivrednik Basilio Uschuya Mendoza. Godine 1975. časopis Mundial objavio je razgovor s Uschuyom i njegovom suprugom Irmom Gutiérrez de Aparcana, seljacima iz Callanga, koji su izjavili da su sve kamenje koje su prodali Cabreri izradili sami. Uschuya je opisao uzimanje uzora iz ilustracija u stripovima, školskim knjigama i časopisima. Cabrera i njegovi pristaše poslije su tvrdili da je i samo priznanje lažno.

BBC je 1970-ih poslao televizijsku ekipu u Peru da ispita Cabrerine tvrdnje; emisija je bila kritična prema kamenju i potaknula istragu peruanskih vlasti. U kasnijim novinarskim snimkama Uschuya i drugi izrađivači pokazali su kako se replike mogu napraviti zubarskim svrdlom. Takav prikaz pokazuje da se kamenje moglo izrađivati suvremenim alatom, ali sam po sebi ne utvrđuje podrijetlo svakog predmeta u velikoj zbirci. Uschuya je kasnije davao proturječne izjave, među ostalim da nije izradio baš sve primjerke. Takva nedosljednost ostavlja otvorenim pitanje koliko je ljudi sudjelovalo u izradi i prodaji, ali ne potvrđuje tvrdnju da su urezani prikazi drevni.

Cabrerina obrana počivala je i na tvrdnji da je andezit pretvrd za ručnu obradu običnim kamenim alatima. Istraživači koji su pisali o slučaju odgovaraju da se ne mora raditi o dubokom klesanju: urezi se mogu napraviti struganjem ili svrdlom, a tragovi mehaničkih alata mogu se pregledati povećanjem. Ispitivači koje navodi Skeptical Inquirer izvijestili su o tragovima novije obrade. To su opažanja na pregledanim primjercima, a ne laboratorijsko datiranje cijele zbirke.

Kako je nastala legenda

Kamenje je postalo poznato u razdoblju kada su knjige i televizijske emisije popularizirale ideje o posjetima izvanzemaljaca u davnoj prošlosti. U takvu su se okviru urezane životinje lako pretvarale u navodni dokaz da su ljudi i dinosauri živjeli istodobno, a neobični prizori tumačili su se kao tragovi napredne tehnologije. Te interpretacije počivaju na čitanju crteža, a ne na potvrđenom arheološkom kontekstu.

Danas se zbirka može promatrati i kao dokument moderne povijesti: predmeti su bili sakupljani, prodavani, izlagani i tumačeni u javnosti, dok su se iskazi o njihovu nastanku mijenjali. Priznanje jednog dobavljača važno je za razumijevanje barem dijela proizvodnje, ali ne rješava automatski povijest svakog kamena. Istodobno, nepostojanje poznatog arheološkog konteksta znači da se tvrdnja o drevnoj civilizaciji ne može izvesti samo iz neobičnih slika.

Kronologija

  1. 1966.: Prema Cabrerinu prikazu, dobio je prvi urezani kamen na dar i počeo se zanimati za takve predmete.
  2. 1975.: Časopis *Mundial* objavio je razgovor u kojem su Uschuya i Irma Gutiérrez de Aparcana rekli da su izrađivali kamenje koje su prodavali.
  3. 1976.: Cabrera je objavio knjigu *El mensaje de las piedras grabadas de Ica*.
  4. 1970-e: BBC je poslao televizijsku ekipu u Peru; nakon kritičke emisije peruanske su vlasti pokrenule istragu.

Ključne osobe

  • Javier Cabrera Darquea: Peruanski liječnik i kolekcionar koji je kamenje tumačio kao zapis drevne civilizacije.
  • Basilio Uschuya Mendoza: Dobavljač kamenja koji je priznao izradu dijela primjeraka, a kasnije davao i drukčije iskaze.
  • Irma Gutiérrez de Aparcana: Uschuyina supruga, koja je u razgovoru za časopis *Mundial* rekla da su kamenje za prodaju izrađivali sami.
  • Massimo Polidoro: Istraživač paranormalnih tvrdnji koji je 2002. objavio pregled slučaja u časopisu *Skeptical Inquirer*.

Što se zna

  1. Javier Cabrera objavio je 1976. knjigu o svojim tumačenjima urezanog kamenja iz Ice.
  2. U razgovoru koji je 1975. prenio časopis *Mundial*, Basilio Uschuya i Irma Gutiérrez de Aparcana izjavili su da su izrađivali kamenje koje su prodavali.
  3. Ispitivanje koje je u Barceloni proveo José Antonio Lamich, prema Polidorovu pregledu, pokazalo je tragove brusnog papira i novijeg urezivanja.
  4. Cabrera i njegovi pristaše tvrdili su da je priznanje lažno; Uschuya je tijekom vremena iznosio proturječne iskaze o opsegu vlastite izrade.
  5. Istraživači koje navode Massimo Polidoro i Benjamin Radford zabilježili su tragove novije obrade na pregledanim primjercima; kamenje samo po sebi nije moguće datirati radiokarbonskom metodom jer ne sadrži organski materijal.

Što tvrde zagovornici

  • Cabrera je prikaze tumačio kao dokumente davne civilizacije koja je poznavala dinosaure, složene operacije i naprednu tehnologiju.
  • Velik broj kamenja i raznolikost motiva, prema zagovornicima, teško je objasniti radom jednog lokalnog izrađivača.
  • Cabrera je smatrao da se Uschuyino priznanje ne može prihvatiti kao dokaz o cijeloj zbirci i da je ono samo lažno.

Što kažu kritičari

  • Nije prikazano pouzdano arheološko nalazište koje bi povezalo Cabrerino kamenje s drevnim slojem ili kulturom.
  • Uschuya i Gutiérrez de Aparcana rekli su da su izrađivali i prodavali kamenje, a Uschuya je tu izradu pokazao kamerama BBC-ja.
  • Pregledi urezanih primjeraka zabilježili su tragove alata i obrade koji odgovaraju novijoj izradi; takvi pregledi ne datiraju svaki kamen, ali slabe tvrdnju da su prikazi dokaz drevne tehnologije.

Otvorena pitanja

  • Koliki je udio kamenja u Cabrerinoj zbirci izradio Uschuya, njegova obitelj ili drugi lokalni izrađivači?
  • Postoje li primjerci s dokumentiranim arheološkim podrijetlom i pouzdanim zapisom o iskapanju?
  • Može li se za pojedine predmete utvrditi kada su urezi nastali, neovisno o starosti samog kamena?

Teorije

  • Većina kamenja koje se pripisuje Cabrerinoj zbirci izrađena je u novije vrijeme za prodaju ili kao turistička zanimljivost.
  • Zbirka može sadržavati kamene predmete različita podrijetla, ali svaki primjerak treba zasebno istražiti; to ne potvrđuje drevne prikaze dinosaura ili tehnologije.
  • Prikazi su ostavština drevne civilizacije koja je poznavala dinosaure i napredne postupke, kako je tvrdio Cabrera.

Povezane priče

Za daljnje istraživanje

Izvori