Markawasi: kamena šuma Anda

Na peruanskoj visoravni Markawasi stijene podsjećaju na lica i životinje, a neka od tih „bića” pojavljuju se tek iz određenog kuta i pri određenom svjetlu. Daniel Ruzo u njima je vidio tragove drevne ljudske kulture; istraživači danas razmatraju i prirodne oblike i moguću ljudsku prilagodbu pojedinih stijena.

Ukratko

  • Markawasi, poznata i kao Marcahuasi ili Marka Wasi, visoravan je u peruanskim Andama kraj sela San Pedro de Casta.
  • Kamene izdanke posjetitelji prepoznaju kao ljudska lica, životinje i građevine; nazivi opisuju viđene oblike, a sami po sebi ne dokazuju da su stijene isklesane.
  • Daniel Ruzo počeo je dokumentirati visoravan 1952. i tvrdio da su neki oblici djelo drevne kulture.
  • Istraživanje iz 2022. zaključilo je da su mnoge formacije vjerojatno prirodne, uz mogućnost da su pojedine stijene bile djelomično preoblikovane ili korištene kao kulturni orijentiri.

Visoravan koja mijenja oblik

Markawasi se nalazi u središnjim Andama, oko 90 kilometara istočno od Lime, blizu sela San Pedro de Casta. Visoravan leži na približno 4000 metara nadmorske visine. Njezini kameni izdanci, rasuti po otvorenom planinskom krajoliku, iz različitih kutova podsjećaju na lica, životinje ili građevine. Neki su toliko poznati među posjetiteljima da imaju vlastita imena.

Prepoznavanje oblika nije isto što i dokaz da ih je netko izradio. Ljudski mozak spontano pronalazi poznate uzorke u nepravilnim oblicima, a promjena položaja promatrača, sjene ili doba dana može potpuno promijeniti dojam. To ne znači da je cijela visoravan tek privid: ondje postoje i arheološki ostaci te tragovi ljudske uporabe prostora. Pitanje je koje su stijene prirodne, koje su možda djelomično obrađene i kako su ih ljudi tumačili.

Daniel Ruzo i fotografije oblika

Peruanski istraživač Daniel Ruzo počeo je dokumentirati formacije 1952. Njegova obitelj i organizacija koja nastavlja istraživanja opisuju višegodišnje fotografiranje stijena te njegovu tvrdnju da su u njima sačuvane kiparske slike iz pradavne kulture. Ruzo je navodio da se mnoge figure mogu vidjeti samo iz određenog kuta i pri određenom položaju Sunca. Njegove fotografije i nazivi — među njima „Spomenik čovječanstvu” — učinili su visoravan poznatom široj publici.

U radu iz 2007. Salazar i Iannacone prenose Ruzovo tumačenje, ali istodobno opisuju Markawasi kao područje prirodnih kamenih oblika i kulturnih ostataka. Spominju oblike koji podsjećaju na životinje koje ne žive u visokim Andama. Takva usporedba objašnjava zašto su neki promatrači pomislili na kipove, ali ne potvrđuje da su stijene predstavljale te životinje niti da su ih ljudi namjerno isklesali.

Što može pokazati istraživanje

Studija arheologa i astronoma objavljena 2022. proučavala je skupine stijena, moguće vidne pravce i njihovu povezanost s promatranjem neba. Autori ističu da su mnoge formacije vjerojatno potpuno prirodne. Istodobno razmatraju mogućnost da su neke mogle biti djelomično preoblikovane ili odabrane kao značajni orijentiri u kulturnom krajoliku. Na južnoj strani izdanka Peca Gasha zabilježili su mrežasti petroglif koji smatraju jasnim ljudskim zahvatom, dok je ljudsko podrijetlo navodnih crta lica na istoj stijeni neizvjesno.

Taj rad ne potvrđuje Ruzovu tvrdnju o jedinstvenoj davnoj civilizaciji koja je izradila stotine skulptura. Njegov je doprinos uži: istražuje kako prirodni reljef i ljudski zahvati mogu zajedno oblikovati krajolik koji zajednice doživljavaju kao važan. Autori rezultate opisuju kao preliminarne i ne tvrde da su riješili geološko podrijetlo svake stijene.

Između prirodnog oblika i kulturnog krajolika

Pojednostavljene priče često traže izbor između dviju krajnosti: ili je sve isklesano ili ništa nema veze s ljudima. Objavljeno istraživanje dopušta složeniju mogućnost. Stijena može biti prirodno oblikovana, a ipak postati mjesto promatranja neba, obredni orijentir ili dio lokalne predaje. Ponegdje je čovjek mogao dodati petroglif ili prilagoditi već postojeću formu.

Za čvršći odgovor trebalo bi sustavno kartirati oblike, dokumentirati tragove alata i povezati ih s datiranim arheološkim kontekstom. Potrebno je pritom odvojeno opisati ono što je mjerljivo na stijeni od imena i značenja koje joj pridaju posjetitelji ili zajednica. Dok takva istraživanja ne obuhvate cijelu visoravan, fotografija koja podsjeća na životinju ostaje opažanje promatrača, a ne dokaz njezina isklesanog prikaza. Markawasi je zato istodobno geološki krajolik, arheološko područje i primjer načina na koji ljudska tumačenja mogu postati dio mjesta.

Kronologija

  1. 1923.: Julio C. Tello i Pedro Miranda objavili su rad o obredima u području Caste, prema literaturi koja se navodi u kasnijem istraživanju.
  2. 1952.: Daniel Ruzo počeo je dokumentirati kamene formacije na visoravni.
  3. 1980.: Ruzo je objavio knjigu o svojem istraživanju Marcahuasi.
  4. 2007.: Salazar i Iannacone objavili su pregled prirodnih i kulturnih vrijednosti područja.
  5. 2022.: Carballo i suradnici objavili su istraživanje krajolika i mogućih astronomskih poravnanja.

Ključne osobe

  • Daniel Ruzo: Peruanski istraživač koji je od 1952. dokumentirao stijene i tumačio neke kao drevne skulpture.
  • Luis Octavio Ruzo: Istraživač i sin Daniela Ruzoa, uključen u novija istraživanja visoravni.
  • David M. Carballo: Arheolog i jedan od autora studije o krajoliku i astronomiji Marcahuasi.
  • Anthony F. Aveni: Astronom i arheoastronom uključen u istraživanje iz 2022.
  • N. Salazar: Koautor rada iz 2007. o prirodnoj i kulturnoj baštini Markawasija.
  • J. Iannacone: Koautor rada iz 2007. o prirodnoj i kulturnoj baštini Markawasija.

Što se zna

  1. Visoravan se nalazi u pokrajini Huarochirí, blizu San Pedra de Caste, na približno 4000 metara nadmorske visine.
  2. Daniel Ruzo počeo je dokumentirati stijene 1952.
  3. Istraživanje iz 2022. navodi da su mnoge formacije vjerojatno prirodne, ali razmatra i djelomične ljudske zahvate te njihovu ulogu u kulturnom krajoliku.
  4. Autori rada iz 2022. opisuju mrežasti petroglif na stijeni Peca Gasha kao jasan ljudski zahvat, a oblik navodnih crta lica kao neizvjestan.
  5. Objavljena studija ne utvrđuje podrijetlo svih formacija na visoravni.

Što tvrde zagovornici

  • Daniel Ruzo smatrao je da su brojne stijene namjerno oblikovane kao slike drevne kulture.
  • Zagovornici ističu da se dio prividnih lica i životinja vidi iz određenih kutova i pri određenom osvjetljenju.
  • Moguće ljudske preinake i stvarni arheološki ostaci, prema zagovornicima, opravdavaju daljnje istraživanje cijelog područja.

Što kažu kritičari

  • Sličnost nepravilne stijene s licem ili životinjom ne dokazuje da je namjerno isklesana.
  • Istraživanje iz 2022. navodi da su mnoge formacije vjerojatno prirodne, a ljudsku preinaku određenih oblika smatra neizvjesnom.
  • Postojanje petroglifa ili arheoloških ostataka ne potvrđuje da su sve stijene na visoravni kipovi niti da pripadaju jednoj izgubljenoj civilizaciji.

Otvorena pitanja

  • Koji su kameni oblici prirodni, a koji pokazuju tragove ljudske obrade?
  • Može li se datirati petroglif na Peca Gashi i povezati s poznatom arheološkom fazom?
  • Kako su lokalne zajednice kroz različita razdoblja koristile visoravan i njezine stijene?

Teorije

  • Većinu kamenih oblika stvorili su geološki procesi, a pojedine stijene ljudi su koristili ili djelomično preoblikovali.
  • Veći broj oblika namjerno je prilagođen ili isklesan u ljudskom prikazu, što zahtijeva sustavnu terensku provjeru.
  • Brojne stijene djelo su drevne kulture koja ih je oblikovala kao skulpture, kako je predlagao Ruzo.

Povezane priče

Za daljnje istraživanje

  • Carballo, D. M. i sur. (2022). “Sacred Landscape and Cultural Astronomy on the Marcahuasi Plateau, Peru.” *Journal of Anthropology and Archaeology*.
  • Salazar, N. i Iannacone, J. (2007). “Markawasi: un patrimonio cultural y natural del Perú.” *Biologist (Lima)*, 5(1), 19–26.

Izvori