Kensingtonski runski kamen
Kamen pronađen u Minnesoti 1898. nosi zapis koji tvrdi da su skandinavski putnici ondje boravili 1362. Lingvisti i povjesničari osporili su jezik natpisa, dok su neki istraživači branili autentičnost kamena.
Ukratko
- Olof Öhman pronašao je kamen s runama 1898. na svojoj farmi u okrugu Douglas u Minnesoti.
- Natpis se predstavlja kao zapis skandinavske skupine iz 1362., ali su jezik i oblici runa osporili filolozi.
- Minnesota Historical Society 1910. proglasio je natpis autentičnim; kasniji stručnjaci, među njima Erik Wahlgren i Theodore Blegen, zaključili su da je riječ o novovjekovnom krivotvorenju.
Nalaz na farmi Olofa Öhmana Kensingtonski kamen je siva kamena ploča s runskim znakovima na jednoj strani i rubu. Olof Öhman, švedski doseljenik i poljoprivrednik, rekao je da ju je pronašao 1898. dok je krčio zemljište u blizini naselja Kensington, u okrugu Douglas. Natpis navodi skupinu Norvežana i Šveđana na putu prema zapadu, spominje smrt desetorice članova družine i završava godinom 1362. Ako je srednjovjekovan, bio bi dokaz nordijskog boravka daleko u unutrašnjosti Sjeverne Amerike; upravo zato je autentičnost postala predmet spora.
Prema MNopediji Povijesnog društva Minnesote, prvi novinski izvještaji pojavili su se 1899. i prenijeli su nalaz iz lokalne zajednice. Stručnjaci za rune George Curme sa Sveučilišta Northwestern i Olaus Breda sa Sveučilišta Minnesote tada su natpis ocijenili krivotvorenim. George T. Flom, filolog sa Sveučilišta Illinois, 1910. objavio je detaljniji jezični prigovor. Njegov argument nije bio da su rune nečitljive, nego da je jezik natpisa previše nalikovao novovjekovnim skandinavskim oblicima da bi pripadao 14. stoljeću.
Podijeljena procjena iz 1910. Iste godine posebno povjerenstvo Minnesota Historical Societyja pod vodstvom geologa Newtona Horacea Winchella zaključilo je da je natpis autentičan. Povjerenstvo je proučilo kamen i okolnosti pronalaska. Njegova je procjena ostala važna u javnoj povijesti predmeta, ali se razlikovala od ranijih zaključaka runologa i filologa. Kamena ploča može biti stara stijena, no to ne određuje starost ureza: potrebno je utvrditi kada su znakovi dodani.
Godine 1907. istraživač Hjalmar Holand preuzeo je kamen od Öhmana i postao njegov najuporniji zagovornik. Holand je širio tvrdnju da natpis svjedoči o srednjovjekovnom skandinavskom putovanju u Minnesotu. Povijesno društvo ga je 1911. izložilo, a 1948. kamen je bio prikazan u Smithsonian Institutionu.
Jezik natpisa i stručna kritika U knjizi iz 1910. Flom je usporedio natpis s poznatim runskim alfabetima i jezičnim oblicima. Zaključio je da su znakovi i gramatika moderniji od 14. stoljeća. Kasniji filolozi nastavili su osporavati autentičnost. MNopedia bilježi kako je Erik Wahlgren 1958. knjigom The Kensington Stone: A Mystery Solved tvrdio da je natpis krivotvorina, a povjesničar Theodore Blegen 1968. iznio isti zaključak. Erik Moltke iz Danskog narodnog muzeja nazvao ga je krivotvorinom 1950.
Rasprava nije nestala. Godine 2003. geolog Scott F. Wolter tvrdio je da su urezane rune stare najmanje 200 godina, što bi isključilo krivotvorenje iz 19. stoljeća. Takva procjena starosti površine i ureza nije prevagnula u jezičnoj raspravi. Mineralne promjene na kamenu mogu dati podatke o trošenju, ali jezični oblik natpisa i povijest predmeta zasebni su dokazi koji se moraju razmatrati zajedno.
Što danas kažu stručnjaci Natpis je povijesno zanimljiv neovisno o tome je li srednjovjekovan: pokazuje kako su krajem 19. i početkom 20. stoljeća rasprave o nordijskom istraživanju Sjeverne Amerike postale dio lokalnog identiteta i javne povijesti. Minnesota Historical Society danas sažima prevladavajući stručni stav kao zaključak da natpis nije autentičan srednjovjekovni dokument, premda ne utvrđuje tko ga je izradio ni kada.
Kronologija
- 1898.: Olof Öhman pronalazi ploču tijekom krčenja farme u okrugu Douglas.
- 1899.: Prvi novinski izvještaji izlaze; Curme i Breda ocjenjuju natpis krivotvorinom.
- 1907.: Hjalmar Holand preuzima kamen i počinje desetljeća obrane njegove autentičnosti.
- 1910.: Povjerenstvo Minnesota Historical Societyja pod Winchellom zaključuje da je natpis autentičan; George T. Flom objavljuje jezičnu kritiku.
- 1950.–1968.: Moltke, Wahlgren i Blegen objavljuju zaključke protiv srednjovjekovne autentičnosti.
- 2003.: Scott F. Wolter iznosi procjenu da su rune stare najmanje 200 godina.
Ključne osobe
- Olof Öhman: Poljoprivrednik koji je prijavio pronalazak kamena 1898.
- George T. Flom: Filolog koji je 1910. kritizirao jezik i rune natpisa.
- Newton Horace Winchell: Geolog koji je vodio povjerenstvo Minnesota Historical Societyja 1910.
- Hjalmar Holand: Zagovornik srednjovjekovne autentičnosti kamena.
- Erik Wahlgren: Lingvist koji je 1958. zaključio da je natpis krivotvoren.
Što se zna
- Olof Öhman prijavio je pronalazak kamena 1898. na svojoj farmi u okrugu Douglas.
- Natpis prikazuje godinu 1362., ali je ta datacija u sporu.
- Minnesota Historical Society izložio je kamen 1911.; 1948. prikazan je u Smithsonian Institutionu.
Što tvrde zagovornici
- Povjerenstvo Minnesota Historical Societyja pod Winchellom zaključilo je 1910. da je natpis autentičan.
- Hjalmar Holand smatrao je da kamen bilježi putovanje skandinavskih istraživača 1362.
- Scott F. Wolter 2003. tvrdio je da je urez star najmanje dva stoljeća.
Što kažu kritičari
- George Curme i Olaus Breda 1899. procijenili su da je jezik natpisa noviji od 14. stoljeća.
- George T. Flom pokazao je 1910. da se jezični oblici i rune ne podudaraju s poznatim srednjovjekovnim skandinavskim natpisima.
- Erik Moltke, Erik Wahlgren i Theodore Blegen kasnije su zaključili da je natpis novovjekovan.
Otvorena pitanja
- Tko je urezao natpis, ako je riječ o novovjekovnom djelu?
- Mogu li se geološke procjene starosti ureza uskladiti s jezičnim i paleografskim dokazima?
Teorije
- Natpis je autentičan spomen putovanja iz 1362., kako su tvrdili Holand i povjerenstvo iz 1910.
- Jezik i rune odgovaraju kasnijoj skandinavskoj uporabi, što je zaključak većine navedenih filoloških kritika.