Vinlandska karta

Dan prije Kolumbova dana 1965. Sveučilište Yale predstavilo je kartu svijeta iz 15. stoljeća s otokom Vinlandom zapadno od Grenlanda, kao dokaz da su Europljani znali za Ameriku prije Kolumba. Šezdeset godina kasnije zna se da je tinta s njezinih linija izrađena u 20. stoljeću.

Ukratko

  • Vinlandska karta pojavila se 1957. kao navodna karta svijeta iz 15. stoljeća, na kojoj je zapadno od Grenlanda ucrtan otok "Vinlanda Insula", zemlja koju su posjetili Vikinzi.
  • Sveučilište Yale predstavilo ju je javnosti 1965. kao najstariju kartu koja prikazuje dio Amerike, ali su stručnjaci za stare karte i rukopise odmah posumnjali u nju.
  • Kemijska analiza 1972.-1974. pronašla je u tinti anatas, oblik titanijeva dioksida koji se kao pigment proizvodi tek od 1920-ih.
  • Godine 2021. Yaleovi konzervatori objavili su da je titanij prisutan duž svih linija i natpisa i da je natpis na poleđini prepravljen modernom tintom, pa je karta proglašena krivotvorinom bez razumne sumnje.

Da su nordijski moreplovci oko 1000. godine stigli do Amerike, pripovijedaju islandske sage o Leifu Erikssonu i zemlji koju je nazvao Vinland. Do sredine 20. stoljeća za to nije bilo arheološkog dokaza. Tada su se u razmaku od nekoliko godina pojavile dvije stvari: karta koja je trebala dokazati da su Europljani u 15. stoljeću znali za Vinland i stvarno nordijsko naselje u Kanadi.

Svezak iz antikvarijata i crvotočine

Godine 1957. londonski antikvar Irving Davis ponudio je Britanskom muzeju u ime talijansko-španjolskog trgovca Enza Ferrajolija de Ryja mali svezak s kartom svijeta i kratkim srednjovjekovnim tekstom o Mongolima, Hystoria Tartarorum. Muzej ga nije kupio. Ferrajoli ga je zatim prodao američkom trgovcu Laurenceu Wittenu za 3500 dolara, a Witten ga je ponudio Sveučilištu Yale.

Na početku je bilo sumnji, jer se crvotočine na karti i u tekstu nisu poklapale. Početkom 1958. Wittenov prijatelj, Yaleov knjižničar Thomas Marston, kupio je od istog Davisa oštećeni srednjovjekovni prijepis dijela enciklopedije Speculum historiale Vincenta iz Beauvaisa. Crvotočine su pokazivale da je karta nekad bila na početku tog sveska, a tekst o Mongolima na kraju. Bogati mecena Paul Mellon kupio je sve, prema kasnijim navodima za oko 300 000 dolara, pod uvjetom da se karta proučava u tajnosti, i darovao je Yaleu.

Knjiga The Vinland Map and the Tartar Relation, koju su napisali Raleigh Ashlin Skelton i George Painter iz Britanskog muzeja i Marston, izašla je u listopadu 1965., dan prije Kolumbova dana. Vijest je obišla svijet.

Sumnje stručnjaka

Već 1966. na konferenciji u Smithsonianu stručnjaci su iznijeli niz prigovora. Grenland je na karti otok, gotovo točnog oblika, iako ga suvremene skandinavske karte prikazuju kao poluotok spojen s Europom. Latinski oblik Leifova imena i pisanje slova æ nisu odgovarali vremenu. Rukopis natpisa, prema stručnjacima, nije bio isti kao u knjizi, a Britanski muzej kartu je 1957. odbio i zato što je uočio oblike pisma kakvi su se razvili tek u 19. stoljeću.

Jedan natpis spominje grenlandskog biskupa Eirika "i susjednih krajeva" (regionumque finitimarum). Taj se naslov ne nalazi ni u jednom srednjovjekovnom tekstu, ali ga je upotrijebio splitski svećenik i arheolog Luka Jelić (1864.-1922.) u radovima o crkvi na američkom sjeveru. Britanski istraživač Peter Foote pokazao je kako je Jelić do tog izraza došao preoblikujući francusku znanstvenu frazu u latinski, što je značilo da je autor karte vjerojatno prepisao Jelića, a ne obrnuto.

Titanij u tinti

Godine 1972. Yale je kartu poslao forenzičaru Walteru McCroneu. Njegov tim pronašao je da žućkasti tragovi uz crne linije sadrže anatas, oblik titanijeva dioksida u zaobljenim kristalima kakvi se kao bijeli pigment proizvode tek od 1920-ih. Fizičar Thomas Cahill 1980-ih tvrdio je da titanija ima premalo da bi to bilo važno, ali su kasnija mjerenja, uključujući Ramanovu spektroskopiju Katherine Brown i Robina Clarka iz 2002., potvrdila anatas u tinti. Iste godine radiougljična analiza pokazala je da je pergamena iz prve polovice 15. stoljeća. Pergamena je dakle stara, ali je crtež na njoj mlađi.

Škotski istraživač John Paul Floyd otkrio je i odakle je knjiga potekla: svezak s istim sadržajem, ali bez karte, bio je 1892. izložen u Madridu kao vlasništvo nadbiskupije u Zaragozi. Ferrajoli je 1950-ih osuđen zbog krađe rukopisa iz katedralne knjižnice u Zaragozi. Floyd je pokazao i da karta ponavlja greške iz tiskane kopije karte Andree Bianca iz 18. stoljeća.

Konačna presuda

Yaleovi konzervatori i znanstvenici 2018. i 2021. snimili su cijelu kartu rendgenskom fluorescencijom, Ramanovim mikroskopom i infracrvenom kamerom. Titanij je prisutan duž svih linija i natpisa, a ne samo na pojedinim mjestima, dok srednjovjekovne tinte iz usporednih rukopisa sadrže mnogo željeza i malo titanija. Na poleđini je izvorni natpis željeznom tintom, koji je označavao dio knjige Speculum, prepravljen tintom s titanijem tako da izgleda kao da se odnosi na kartu. Kustos Raymond Clemens 1. rujna 2021. izjavio je da je karta krivotvorina i da o tome nema razumne sumnje. Karta ostaje u Knjižnici Beinecke kao povijesni predmet.

Nordijski boravak u Americi ipak nije izmišljen. Helge i Anne Stine Ingstad 1960. pronašli su nordijsko naselje L'Anse aux Meadows na Newfoundlandu, a istraživanje objavljeno 2021. pokazalo je da su ondje Nordijci sjekli drvo 1021. godine.

Kronologija

  1. 1957.: Irving Davis nudi Britanskom muzeju svezak s kartom; muzej ga odbija.
  2. 1958.: Thomas Marston kupuje Speculum historiale čije crvotočine odgovaraju karti.
  3. 1960.: Otkriveno je nordijsko naselje L'Anse aux Meadows na Newfoundlandu.
  4. Listopad 1965.: Yale predstavlja kartu i knjigu The Vinland Map and the Tartar Relation.
  5. 1966.: Na konferenciji u Smithsonianu stručnjaci iznose prigovore.
  6. 1972.-1974.: Tim Waltera McCronea pronalazi u tinti anatas iz 20. stoljeća.
  7. 2002.: Ramanova spektroskopija potvrđuje anatas; radiougljična analiza datira pergamenu u 15. stoljeće.
  8. 2013.: John Paul Floyd povezuje svezak s knjižnicom u Zaragozi.
  9. 1. rujna 2021.: Yale objavljuje da je karta krivotvorina bez razumne sumnje.
  10. 2021.: Istraživanje pokazuje da su Nordijci na Newfoundlandu sjekli drvo 1021.

Ključne osobe

  • Enzo Ferrajoli de Ry: Trgovac koji je 1957. ponudio svezak s kartom, kasnije osuđen za krađu rukopisa.
  • Laurence Witten: Američki trgovac koji je kupio kartu i ponudio je Yaleu.
  • Paul Mellon: Mecena koji je kupio kartu i darovao je Sveučilištu Yale.
  • Raleigh Ashlin Skelton: Čuvar zbirke karata Britanskog muzeja i glavni autor knjige iz 1965.
  • Luka Jelić: Splitski svećenik i arheolog čiji se latinski izraz pojavljuje na karti.
  • Walter McCrone: Forenzičar čiji je tim 1970-ih pronašao anatas u tinti.
  • Raymond Clemens: Kustos Knjižnice Beinecke koji je 2021. objavio da je karta krivotvorina.

Što se zna

  1. Karta se pojavila 1957., a Yale ju je javno predstavio 1965.
  2. Tinta na karti sadrži anatas, oblik titanijeva dioksida koji se kao pigment proizvodi od 1920-ih.
  3. Pergamena potječe iz prve polovice 15. stoljeća, a crtež je nastao u 20. stoljeću.
  4. Natpis na poleđini prepravljen je tintom s titanijem.
  5. Svezak s kojim je karta prodana vjerojatno potječe iz katedralne knjižnice u Zaragozi.
  6. Nordijci su bili u Americi: naselje L'Anse aux Meadows pokazuje njihov boravak oko 1021.

Otvorena pitanja

  • Tko je nacrtao Vinlandsku kartu?
  • Je li krivotvoritelj htio zaraditi ili dokazati neku povijesnu tezu?

Povezane priče

Za daljnje istraživanje

Izvori