Kolmanskop, grad dijamanata koji je progutao pijesak

U pustinji Namib stoje kuće u stilu njemačkog provincijskog gradića, s kuglanom, kazalištem i plesnom dvoranom. U njihovim sobama danas do koljena leži pijesak, a posjetitelji za ulazak trebaju dozvolu jer je grad u zabranjenom području.

Ukratko

  • Kolmanskop je napušteno rudarsko naselje u pustinji Namib, desetak kilometara od lučkog grada Lüderitza na jugu Namibije.
  • Nastao je nakon što je 1908. pronađen dijamant u pijesku uz prugu, u doba kad je ovo područje bilo njemačka kolonija Jugozapadna Afrika.
  • Bogati stanovnici izgradili su gradić s bolnicom, plesnom dvoranom, kazalištem, kuglanom i tvornicom leda, ali kad su nalazišta oslabila, a južnije su otkrivena bogatija, ljudi su odlazili; posljednji su otišli 1956.
  • Danas pustinjski pijesak polako ispunjava kuće, a naselje je turistička atrakcija u zabranjenom rudarskom području, u koje se ulazi samo s dozvolom.

Ime naselja dolazi, prema predaji, od prijevoznika Johnnyja Colemana. Za jedne pješčane oluje morao je ostaviti svoja kola s volovima na malom uzvišenju nasuprot mjestu na kojem će poslije nastati naselje. Afrikaanski naziv Kolmanskop znači Colemanov brežuljak, a njemački se zvao Kolmannskuppe. Kad je Coleman prolazio ovuda, tu nije bilo ničega osim pijeska, vjetra i pruge koja je vodila od obale prema unutrašnjosti.

Kamen u pijesku

Godine 1908. ovaj dio Afrike bio je njemačka kolonija Jugozapadna Afrika. Željeznički radnik Zacharias Lewala radio je na održavanju pruge kraj Lüderitza i u pijesku našao sjajan kamenčić. Pokazao ga je svojem nadređenom, njemačkom nadzorniku pruge Augustu Stauchu. Stauch je shvatio da je riječ o dijamantu i da bi ih ovdje moglo biti mnogo više.

Uslijedila je dijamantna groznica. U pustinju su stizali tragači za srećom, a njemačka je država ubrzo proglasila golemo područje uz obalu zabranjenom zonom, njemački Sperrgebiet, u koju se bez dozvole nije smjelo ući. Dijamanti su tako ostali pod nadzorom države i rudarskih tvrtki.

Njemački gradić usred pustinje

Novac od dijamanata brzo se pretvorio u kuće. Stanovnici su gradili u stilu kakav su poznavali iz Njemačke: kamene vile s verandama, zabatima i drvenim stubištima, sve donijeto ili dopremljeno izdaleka. U naselju su bili bolnica, škola, elektrana, plesna dvorana, kazalište i sportska dvorana, kasino, kuglana i tvornica leda. Navodi se da je ondje radila i prva rendgenska stanica na južnoj polutci te prvi tramvaj u Africi.

Kolmanskop je s Lüderitzom povezivala pruga, a odavde su na jug vodile i dvije uskotračne električne pruge prema drugim nalazištima. Jedna je bila duga 119 kilometara i vodila je preko Pomone do Bogenfelsa; dovršena je 1913., a već 1915., u Prvom svjetskom ratu, uništile su je južnoafričke postrojbe. Druga, sedam kilometara duga pruga prema Charlottentalu, dovršena je 1920. Obje su dobivale struju iz elektrane u Lüderitzu, za koju se tada smatralo da je najveća u Africi.

Kad su dijamanti otišli na jug

Sjaj nije dugo trajao. Već za Prvog svjetskog rata nalazišta oko Kolmanskopa počela su slabiti, a početkom 1920-ih naselje je bilo u ozbiljnom padu. Presudan udarac došao je 1928., kad su na obalnim terasama oko 270 kilometara južnije, uz ušće rijeke Orange, otkrivena najbogatija nalazišta dijamanata dotad poznata. Ondje je dijamante bilo lakše vaditi nego oko Kolmanskopa, pa su mnogi stanovnici krenuli na jug i ostavili kuće, a ponekad i dio stvari.

Naselje se praznilo postupno. Posljednji stanovnici otišli su 1956., a kuće je preuzela pustinja.

Pustinja u sobama

U Namibu vjetar neprestano pomiče pijesak. Kad su kuće ostale bez ljudi, kroz razbijene prozore i otvorena vrata pijesak je počeo ulaziti u sobe. Danas posjetitelji hodaju kroz prostorije u kojima pijesak seže do koljena, a ponegdje i do prozora. Suh pustinjski zrak pritom je dobro sačuvao zidove, boje i oblike zgrada, pa je kontrast između uređenih soba i pijeska u njima postao omiljen prizor fotografa.

Kolmanskop i danas leži u zabranjenom rudarskom području, pa posjetitelji trebaju dozvolu. Naseljem upravlja rudarska tvrtka Namdeb, koja je u zajedničkom vlasništvu namibijske države i tvrtke De Beers, a u zgradi nekadašnjeg kasina posjetitelje dočekuju vodiči. Među ruševinama sklonište nalaze i rijetke smeđe hijene.

Naselje se pojavilo u nizu filmova, dokumentaraca i glazbenih spotova, među ostalim u filmu Samsara iz 2011. i u seriji Fallout iz 2024. Za neke je posjetitelje to i "ukleti" grad, pa su ga posjećivale i televizijske emisije o duhovima, ali dokumentirana priča Kolmanskopa sasvim je zemaljska: priča o naglom bogatstvu, kratkom procvatu i pustinji koja je strpljivo čekala.

Kronologija

  1. 1908.: Zacharias Lewala nalazi dijamant kraj pruge i pokazuje ga Augustu Stauchu.
  2. 1908.: Njemačka proglašava široko područje uz obalu zabranjenom zonom za iskapanje dijamanata.
  3. 1913.: Dovršena je električna pruga do Bogenfelsa.
  4. 1915.: Južnoafričke postrojbe u Prvom svjetskom ratu uništavaju prugu do Bogenfelsa.
  5. 1920.: Dovršena je pruga do Charlottentala.
  6. 1928.: Kod ušća rijeke Orange otkrivena su bogatija nalazišta, a mnogi stanovnici odlaze na jug.
  7. 1956.: Posljednji stanovnici napuštaju Kolmanskop.

Ključne osobe

  • Zacharias Lewala: Željeznički radnik koji je 1908. pronašao dijamant kraj Kolmanskopa.
  • August Stauch: Njemački nadzornik pruge koji je prepoznao vrijednost nalaza.
  • Johnny Coleman: Prijevoznik po kojem je, prema predaji, brežuljak i naselje dobilo ime.

Što se zna

  1. Kolmanskop je nastao nakon nalaza dijamanta 1908., u doba njemačke kolonije Jugozapadna Afrika.
  2. Naselje je imalo bolnicu, školu, elektranu, plesnu dvoranu, kazalište, kasino, kuglanu i tvornicu leda.
  3. Nalazišta su oslabila za Prvog svjetskog rata, a otkriće bogatijih nalazišta 1928. ubrzalo je odlazak stanovnika.
  4. Posljednji stanovnici otišli su 1956.
  5. Naselje je u zabranjenom rudarskom području, posjećuje se s dozvolom, a njime upravlja tvrtka Namdeb.

Otvorena pitanja

  • Jesu li u Kolmanskopu doista radili prvi tramvaj u Africi i prva rendgenska stanica na južnoj polutci, kako se navodi?
  • Koliko će zgrada izdržati pod pijeskom i vjetrom i treba li ih zaštititi?

Povezane priče

Za daljnje istraživanje

  • Noli, G. (2010). Desert Diamonds. Plettenberg Bay: vlastito izdanje.

Izvori