Centralia

Ispod malog rudarskog grada u Pennsylvaniji od 1962. gori ugljen. Požar nitko nije uspio ugasiti, a grad od tisuću stanovnika gotovo je nestao.

Ukratko

  • Centralia je bila rudarski gradić u istočnoj Pennsylvaniji, na ležištima antracita.
  • U svibnju 1962. požar na gradskom odlagalištu proširio se u napuštene rudarske hodnike ispod grada i otad ne prestaje gorjeti.
  • Nakon godina neuspješnih pokušaja gašenja država je otkupila i srušila većinu kuća, a 1992. izvlastila je sve nekretnine u gradu.
  • Od oko tisuću stanovnika 1980. ostalo ih je samo nekoliko, a procjene kažu da bi požar mogao gorjeti još stoljećima.

Centralia je nastala sredinom 19. stoljeća, kad je ispod brda istočne Pennsylvanije otkriven antracit, tvrdi ugljen koji gori dugo i vruće. Prvi rudnici otvoreni su 1856., a 1866. naselje je postalo samostalna općina. Najviše stanovnika imalo je 1890.: 2761. Bilo je sedam crkava, pet hotela, dvadesetak gostionica, banka i pošta.

Grad iznad rudnika

Grad je imao i burnu prošlost. U 1860-ima bio je jedno od žarišta tajnog rudarskog društva Molly Maguires, a osnivač grada Alexander Rae ubijen je 1868. Među mještanima se prenosi i legenda da je prvi katolički svećenik u gradu, nakon što su ga napali članovi tog društva, prorekao da će jednog dana od Centralije ostati samo njegova crkva.

Rudarstvo je počelo slabiti nakon Prvog svjetskog rata, a velika kriza 1929. zatvorila je većinu rudnika. Ispod grada ostao je labirint napuštenih hodnika. Neki su se urušili jer su ilegalni rudari vadili ugljen iz stupova koji su držali stropove. Ipak, Centralia je živjela dalje: 1980. imala je 1012 stanovnika.

Vatra na odlagalištu

U svibnju 1962. gradsko vijeće angažiralo je dobrovoljne vatrogasce da očiste gradsko odlagalište smeća, smješteno u napuštenom površinskom kopu pokraj groblja. Kao i prijašnjih godina, smeće je zapaljeno. Ovaj put vatra nije bila potpuno ugašena: kroz nezatvoreni otvor u kopu prodrla je u ugljeni sloj i napuštene hodnike ispod grada.

Točan uzrok i danas je predmet rasprave. Prema jednom tumačenju vatru su izazvali sami vatrogasci paljenjem smeća, prema drugom netko je na odlagalište istresao vruć pepeo. Službeni dokumenti pennsylvanijske agencije za okoliš navode da je požar navodno nastao namjernim paljenjem smeća i da nije postojala propisna nezapaljiva pregrada između odlagališta i ugljena.

Dvadeset godina pokušaja

Od 1962. do 1978. savezne i državne vlasti potrošile su 3,3 milijuna dolara na pokušaje da zaustave požar, bez većeg uspjeha. Vatra je napredovala kroz hodnike, a iz pukotina u tlu izlazili su para i plinovi.

Godine 1979. gradonačelnik i vlasnik benzinske postaje John Coddington spustio je toplomjer u podzemni spremnik goriva i izmjerio gotovo 78 °C. Dvije godine kasnije, 14. veljače 1981., dvanaestogodišnji Todd Domboski propao je u rupu koja se otvorila u dvorištu njegove bake. Uhvatio se za korijen drveta i izvukao ga je bratić. Para iz rupe sadržavala je opasnu količinu ugljičnog monoksida.

Iseljavanje

Studija američkog Ureda za površinsko rudarstvo procijenila je 1983. da bi gašenje stajalo 663 milijuna dolara. Umjesto toga, Kongres je 1984. odobrio 42 milijuna dolara za dobrovoljni otkup kuća i preseljenje stanovnika. Većina je prihvatila ponudu, a 545 domova i tvrtki otkupljeno je do 1991. Kuće su potom rušene.

Mještani su bili duboko podijeljeni oko toga koliko je požar doista opasan, a dio njih nije htio otići. Godine 1992. guverner Bob Casey proglasio je izvlaštenje svih nekretnina u gradu. Sudovi su odbili prigovore vlasnika, a 2002. ukinut je i poštanski broj Centralije. Godine 2013. država je s preostalih sedam stanovnika postigla dogovor da smiju ostati do smrti.

Što je ostalo

Požar se proširio i ispod susjednog sela Byrnesvillea, koje je također moralo biti napušteno.

Danas Centralia izgleda kao livada ispresijecana asfaltiranim ulicama bez kuća. Požar ispod nje zahvaća oko 400 jutara, a na nekim mjestima iz tla i dalje izlazi para. Napuštena dionica ceste 61, ispucana zbog slijeganja tla, godinama je bila poznata po grafitima. Upozorenja upozoravaju na podzemni požar, nestabilno tlo i opasne plinove. Prema procjenama, ugljen bi mogao gorjeti još oko 250 godina.

Kronologija

  1. 1856.: Otvoreni su prvi rudnici antracita.
  2. 1866.: Centralia postaje samostalna općina.
  3. 1890.: Grad doseže najveći broj stanovnika, 2761.
  4. Svibanj 1962.: Požar na odlagalištu prodire u napuštene rudarske hodnike.
  5. 1962.–1978.: Vlasti troše 3,3 milijuna dolara na neuspješne pokušaje gašenja.
  6. 1979.: U podzemnom spremniku benzinske postaje izmjereno je gotovo 78 °C.
  7. 14. veljače 1981.: Todd Domboski propada u rupu koja se otvorila u dvorištu.
  8. 1984.: Kongres odobrava 42 milijuna dolara za otkup kuća i preseljenje.
  9. 1992.: Guverner Bob Casey proglašava izvlaštenje svih nekretnina u gradu.
  10. 2002.: Ukinut je poštanski broj Centralije.
  11. 29. listopada 2013.: Preostalim stanovnicima dopušteno je da ostanu do kraja života.

Ključne osobe

  • John Coddington: Gradonačelnik koji je 1979. izmjerio vrućinu u spremniku goriva.
  • Todd Domboski: Dječak koji je 1981. propao u rupu iznad požara i spasio se.
  • Bob Casey: Guverner Pennsylvanije koji je 1992. proglasio izvlaštenje grada.

Što se zna

  1. Požar ispod Centralije gori od svibnja 1962., a nastao je na gradskom odlagalištu smeća u napuštenom kopu.
  2. Od 1962. do 1978. na pokušaje gašenja potrošeno je 3,3 milijuna dolara.
  3. Kongres je 1984. odobrio 42 milijuna dolara za otkup i preseljenje, a otkupljeno je 545 domova i tvrtki.
  4. Pennsylvanija je 1992. izvlastila sve nekretnine u gradu, a 2013. preostalima dopustila da ostanu do kraja života.
  5. Grad je 1980. imao 1012 stanovnika, a 2020. samo petero.

Otvorena pitanja

  • Što je točno zapalilo vatru u svibnju 1962.?
  • Koliko će dugo požar još gorjeti i kamo će se širiti?

Povezane priče

Izvori