Pripjat

Grad od gotovo pedeset tisuća stanovnika ispražnjen je u tri sata poslijepodne. Ljudima su rekli da će se vratiti za nekoliko dana, a ondje se nitko više nije vratio živjeti.

Ukratko

Pripjat je osnovan 1970. kao grad za radnike nuklearne elektrane Černobil i početkom 1986. imao je gotovo 50 tisuća stanovnika.
Nakon nesreće na četvrtom reaktoru 26. travnja 1986. grad je evakuiran sljedećeg dana, između 14 i 17 sati.
Stanovnicima je rečeno da odlaze na otprilike tri dana, ali grad je ostao u zoni isključenja i nikad nije ponovno naseljen.
Danas je Pripjat napušten grad pod upravom ukrajinskih službi, u koji se ulazi samo uz dopuštenje.

Pripjat je bio mlad grad. Osnovan je 4. veljače 1970. na obali istoimene rijeke, uz gradilište nove nuklearne elektrane koja je dobila ime po obližnjem starom gradiću Černobilu. Gradski status dobio je 1979. Prosječna dob stanovnika bila je oko 26 godina, a grad je bio zamišljen kao uzorno sovjetsko naselje: široke ulice, stambeni blokovi, škole, vrtići, bolnica, bazeni, stadioni, kino i palača kulture.

Prema službenim podacima s početka 1986., u Pripjatu je živjelo oko 49 400 ljudi u 160 stambenih zgrada. Gradski park dobivao je zabavni park s panoramskim kotačem, čije je službeno otvaranje bilo predviđeno za prvosvibanjske praznike.

Noć 26. travnja

U 1 sat i 23 minute 26. travnja 1986., tijekom ispitivanja na četvrtom bloku elektrane, reaktor je izmakao kontroli. Eksplozije su razorile zgradu reaktora, a požar je u okolinu raznio velike količine radioaktivnog materijala. Dva radnika poginula su na samom bloku. Od akutne radijacijske bolesti oboljelo je 134 pripadnika interventnih ekipa, a 28 ih je umrlo do kraja 1986.

Grad udaljen nekoliko kilometara od elektrane te noći nije bio uzbunjen. Prema kasnijoj analizi sovjetskih stručnjaka objavljenoj u biltenu Međunarodne agencije za atomsku energiju, radioaktivni oblak u prvim je satima zaobišao Pripjat, ali se zbog promjene vjetra kasnije spustio i nad grad. Stanovnicima su podijeljene tablete stabilnog joda, koje su, prema izvješću Černobilskog foruma iz 2005., dozu zračenja štitnjače u prosjeku smanjile oko šest puta.

Tri sata poslijepodne

Odluka o evakuaciji donesena je 27. travnja. Evakuacija je počela u 14 sati i završila oko 17 sati. Kolone autobusa odvozile su obitelji iz grada, a ljudima je rečeno da ponesu samo najnužnije jer odlaze na otprilike tri dana. Mnogi su ostavili namještaj, odjeću, knjige i igračke, u uvjerenju da se uskoro vraćaju.

Pripjat je bio samo prvi. U sljedećim tjednima iseljena su sela i gradići u krugu od tridesetak kilometara oko elektrane, a ukupno je u proljeće i ljeto 1986. evakuirano oko 116 tisuća ljudi. Do danas je s najugroženijih područja Ukrajine, Bjelorusije i Rusije preseljeno više od 330 tisuća ljudi.

Grad koji je dobio zamjenu

Stanovnici Pripjata nisu se vratili. Za radnike elektrane, koja je s ostalim reaktorima nastavila raditi još godinama, izgrađen je novi grad Slavutič, udaljen pedesetak kilometara. Pripjat je ostao u zoni isključenja, području u koje se smije ući samo uz posebno dopuštenje.

Napušteni grad polako je preuzela priroda. Drveće je izraslo na trgovima i između zgrada, a krovovi i podovi propadaju. Panoramski kotač, koji nikad nije služio za predviđeno otvaranje, postao je jedan od najpoznatijih prizora Pripjata. Bivši stanovnici odlaze ondje u organiziranim posjetima, a 4. veljače 2020. okupili su se u gradu kako bi obilježili pedesetu godišnjicu njegova osnutka.

Pripjat danas

Prije rata ukrajinske tvrtke vodile su posjetitelje kroz zonu, a razina zračenja na većini mjesta u gradu danas je niska za kratak boravak. U veljači 2022., na početku ruske invazije na Ukrajinu, ruske snage zauzele su područje elektrane i Pripjata, a ukrajinske snage vratile su ga pod nadzor početkom travnja iste godine.

Pripjat se često prikazuje kao simbol same nesreće, pa se lako zaboravi da je to bio dom desetaka tisuća ljudi. Bivši stanovnici, među njima i pjesnikinja Ljubov Sirota, pisali su o gradu kao o mjestu djetinjstva i mladosti koje su izgubili preko noći. Njihova sjećanja čine Pripjat više od kulise za fotografije: on je zapis o jednom danu u kojem su ljudi napustili vlastite domove i nikad se nisu vratili.

Kronologija

4. veljače 1970.: Osnovano je naselje Pripjat za radnike nuklearne elektrane Černobil.
1979.: Pripjat dobiva status grada.
1. siječnja 1986.: U gradu živi oko 49 400 stanovnika.
26. travnja 1986.: U 1:23 dolazi do eksplozije i požara na četvrtom reaktoru elektrane.
27. travnja 1986.: Između 14 i 17 sati evakuirano je stanovništvo Pripjata.
Proljeće i ljeto 1986.: Iz najugroženijih područja evakuirano je oko 116 tisuća ljudi.
1986.: Počinje gradnja Slavutiča, novog grada za radnike elektrane.
4. veljače 2020.: Bivši stanovnici okupljaju se u Pripjatu na pedesetu godišnjicu grada.
Veljača–travanj 2022.: Ruske snage zauzimaju područje elektrane i grada, a početkom travnja ono se vraća pod ukrajinski nadzor.

Ključne osobe

Ljubov Sirota: Pjesnikinja i novinarka iz Pripjata koja je pisala o evakuaciji i izgubljenom gradu.

Što se zna

Pripjat je osnovan 4. veljače 1970. kao grad za radnike nuklearne elektrane Černobil, a početkom 1986. imao je oko 49 400 stanovnika.
Nesreća na četvrtom reaktoru dogodila se 26. travnja 1986. u 1:23.
Evakuacija Pripjata provedena je 27. travnja 1986. između 14 i 17 sati.
Od akutne radijacijske bolesti obolio je 134 pripadnika interventnih ekipa, a 28 ih je umrlo 1986.
Ukupno je u proljeće i ljeto 1986. evakuirano oko 116 tisuća ljudi, a kasnije je preseljeno više od 330 tisuća ljudi.
Za radnike elektrane izgrađen je novi grad Slavutič, a Pripjat je ostao napušten u zoni isključenja.

Otvorena pitanja

Bi li ranija evakuacija, već u noći nesreće, bitno smanjila izloženost stanovnika?
Koliko će dugo zgrade Pripjata odolijevati propadanju i hoće li ih se pokušati sačuvati kao spomenik?