Linije Sajame

Mreža koja se vidi odozgo

Nevado Sajama, s oko 6540 metara najviši vrh Bolivije, uzdiže se iznad visoravni Altiplano pokraj granice s Čileom. Oko njega, na području koje je danas rijetko naseljeno, protežu se linije. Nastale su tako što su ljudi sastrugali tamnu površinu tla i oksidirani kamen te otkrili svjetliji sloj ispod. Za razliku od Nazce, u Sajami uglavnom nema prikaza životinja, nego su to crte koje se zrakasto šire od središnjih točaka.

Prema opisu koji se citira u literaturi, mnoge linije protežu se deset ili dvadeset kilometara i više, a zadržavaju iznimnu ravnost unatoč grubom reljefu i prirodnim preprekama. S tla mreža se teško razabire; vidljiva je tek iz zraka ili s okolnih brežuljaka. Duž linija i na mjestima gdje se sijeku stoje wak'e (svetišta), chullpe (grobne kule) i manja naselja, pa je kraj jedinstven kulturni krajolik. Dio linija i danas služi kao pješačke staze.

Kasno otkriće

Najranije poznato spominjanje na engleskom je kratka bilješka putopisca Aiméa Felixa Tschiffelyja iz 1932. Istog desetljeća antropolog Alfred Métraux skrenuo je pozornost znanstvenika na linije i pripadajuće građevine u etnografskom radu o narodima Aymara i Chipaya u kraju Carangas. U 1970-ima britanski pisac i filmaš Tony Morrison izvijestio je o mreži svetih staza. Kasnije su ih istraživali i kartirali Landmarks Foundation i drugi, kako bi pridonijeli zaštiti krajolika od erozije i nekontroliranog razvoja.

Sustavno istraživanje u novije vrijeme vodi arheolog Adam Birge, uz potporu zaklade Wenner-Gren: pješačkim pregledom, analizom nalaza i snimanjem dronom. Prema prvim naznakama, linije su nastale prije Inka, a izradile su ih male skupine pastira. Birge je 2018. na skupu Društva za američku arheologiju predstavio rad o linijama kao mreži obrednih puteva, u usporedbi s inkaskim sustavom ceque u Cuscu.

Čemu su služile

Većina istraživača smatra da su linije hodočasničke staze. U Cusku je španjolski kroničar zabilježio sustav od više desetaka crta što zrakasto izlaze iz hrama Coricancha, a duž kojih su stajala svetišta. Brian Bauer proučio je taj sustav u knjizi iz 1998., a Sajama se često uspoređuje s njim. Razlika je u tome što Sajama nema pisanog izvora iz doba nastanka, pa se značenje crta može samo zaključivati iz položaja svetišta i grobova.

U popularnim tekstovima mreža se katkad naziva najvećim umjetničkim djelom na svijetu. Za tvrdnje o izvanzemaljskom podrijetlu nema dokaza; tehnika, struganje tamnog sloja tla, jednostavna je, a istraživači navode da ni sama svrha ni način postizanja tolike preciznosti nisu do kraja razjašnjeni.

Dokazi za i protiv

Hodočasnički i obredni putovi

• U prilog: Na sjecištima linija stoje svetišta, grobne kule i naselja, što upućuje na to da su staze povezivale obredna mjesta.
• U prilog: Neke se linije i danas koriste kao pješačke staze, a usporedba s ceque sustavom u Cuscu upućuje na slične obredne mreže u Andama.
• Protiv: Nema pisanog izvora iz doba nastanka, pa se obredna uloga zaključuje samo iz rasporeda građevina.
• Protiv: Datacija je nesigurna; procjene obuhvaćaju razdoblje od prije Inka, možda i oko tri tisuće godina, što ne mora odgovarati svetištima uz linije.

Pastirski i trgovački putovi

• U prilog: Prvi dokazi upućuju na to da su linije nastale prije Inka, a izradile su ih male skupine pastira.
• Protiv: Sjecišta sa svetištima i grobnim kulama upućuju na obrednu, a ne samo prometnu ulogu.