Lizzie Borden

Andrew Borden bio je jedan od imućnijih ljudi u Fall Riveru, industrijskom gradu tekstilnih tvornica u Massachusettsu. Bavio se nekretninama, bio direktor nekoliko tvornica i predsjednik štedionice. Unatoč bogatstvu, bio je poznat po štedljivosti: kuća u ulici Second Street nije imala ni unutarnju kanalizaciju, iako su je tada imali mnogi imućni, a obitelj nije živjela u otmjenoj četvrti na brdu.

Andrewova prva supruga umrla je 1863. Tri godine kasnije oženio je Abby Durfee Gray. Kćeri iz prvog braka, Emma i Lizzie, ostale su neudane i živjele s ocem i maćehom. Lizzie, rođena 1860., bila je aktivna u crkvi, predavala je u nedjeljnoj školi i sudjelovala u udrugama za umjerenost. Odnosi u kući bili su napeti: sestre su rijetko jele s roditeljima, a ljutilo ih je što otac poklanja nekretnine maćehinoj rodbini.

Jutro 4. kolovoza

Večer prije ujak John Morse, brat pokojne majke, došao je u posjet i prespavao u gostinjskoj sobi. Emma je tih dana bila izvan grada. Ujutro je Morse otišao u grad, a Andrew u šetnju i obilazak posla. U kući su ostale Abby, Lizzie i irska sluškinja Bridget Sullivan, koja je tog jutra prala prozore.

Abby je između devet i pola jedanaest otišla na kat urediti gostinjsku sobu. Ondje je ubijena. Andrew se vratio oko pola jedanaest i legao na kauč u prizemlju. Nešto prije 11 i 10 Bridget, koja se odmarala u svojoj sobi na tavanu, čula je kako Lizzie dolje viče da je otac mrtav i da je netko ušao i ubio ga. Abbyno tijelo pronađeno je nekoliko minuta kasnije. Oboje su ubijeni udarcima oštrice nalik sjekirici.

Proturječja

Lizzie je policiji davala različite odgovore. Najprije je rekla da je čula zvuk prije nego što je ušla u kuću, a poslije da nije čula ništa. Rekla je da je u vrijeme očeva ubojstva bila u štali. O maćehi je rekla da je dobila poruku da posjeti bolesnu prijateljicu, ali ni poruka ni pošiljatelj nikad nisu pronađeni. Policajci su je opisali kao neobično mirnu.

U podrumu su pronađene dvije sjekirice, dvije sjekire i oštrica sjekirice slomljene drške; tužiteljstvo je tvrdilo da je to oružje, ali to nije uvjerljivo dokazalo. Prijateljica Alice Russell svjedočila je da je nekoliko dana poslije vidjela Lizzie kako u kuhinjskoj peći spaljuje haljinu za koju je rekla da je umrljana bojom. Dan prije ubojstava Lizzie je u ljekarni navodno pokušala kupiti cijanovodičnu kiselinu, što je sud kasnije isključio kao dokaz.

Suđenje stoljeća

Na istražnom saslušanju, bez odvjetnika, Lizzie je odgovarala zbunjeno i proturječno. Nekoliko dana kasnije je uhićena, a u prosincu 1892. podignuta je optužnica. Suđenje u New Bedfordu počelo je 5. lipnja 1893. i pratile su ga novine iz cijele zemlje. Branio ju je bivši guverner Massachusettsa George D. Robinson. Sud je isključio njezin iskaz sa saslušanja i dokaz o ljekarni. Tužitelji nisu imali krvavu odjeću, svjedoka ni pouzdano oružje.

Porota je 20. lipnja 1893. vijećala kratko, prema suvremenim novinama četrdesetak minuta, prema kasnijim prikazima oko sat i pol, i oslobodila je. Za ubojstvo nitko drugi nikad nije optužen.

Život nakon presude

Lizzie i Emma naslijedile su očevu imovinu i kupile veliku kuću u otmjenoj četvrti grada. Lizzie se počela predstavljati imenom Lizbeth. Dio sugrađana ostao je uvjeren u njezinu krivnju i izbjegavao je. Emma se nakon dvanaestak godina odselila. Lizzie je umrla 1. lipnja 1927., a Emma devet dana kasnije.

Slučaj je postao dio američke pučke kulture, s dječjom brojalicom koja i danas kruži, kazališnim komadima i filmovima. Kuća u Second Streetu danas je muzej i prenoćište.

Rasprava se vodi oko istih pitanja kao 1893. Jedni smatraju da su dokazi protiv Lizzie bili jaki, ali da ih je sud suzio, a porota nije mogla zamisliti da je ugledna kći iz crkve počinila takav zločin. Drugi ističu da nikakav fizički dokaz nije povezao Lizzie s ubojstvima i da je u kratkom vremenu morala ubiti, oprati se i presvući bez traga. Spominju se i drugi osumnjičeni: ujak John Morse, čiji je alibi policiji djelovao previše savršeno, sluškinja Bridget, sestra Emma te nepoznati stranac koji je mogao ući kroz nezaključana vrata.