Otmica Lindberghova sina

U ožujku 1932. netko je ljestvama ušao u dječju sobu najpoznatijeg pilota na svijetu i odnio njegova dvadesetomjesečnog sina. Za zločin je pogubljen njemački stolar Bruno Richard Hauptmann, koji je do kraja tvrdio da je nevin.

Ukratko

  • Dana 1. ožujka 1932. iz kuće Highfields u New Jerseyju otet je Charles Augustus Lindbergh mlađi, dvadesetomjesečni sin pilota Charlesa Lindbergha i spisateljice Anne Morrow Lindbergh.
  • Obitelj je platila 50.000 dolara otkupnine, ali dijete je 12. svibnja pronađeno mrtvo nedaleko od kuće.
  • Nakon dvije i pol godine praćenja novčanica iz otkupnine uhićen je Bruno Richard Hauptmann, osuđen 1935. i pogubljen 1936.
  • Presuda je pravomoćna, ali autori se i danas spore o tome je li Hauptmann djelovao sam, je li uopće bio kriv i koliko su dokazi bili pouzdani.

Charles Lindbergh postao je svjetski slavan 1927., kad je sam, bez slijetanja, preletio Atlantik. S njegovom suprugom Anne Morrow Lindbergh, i sama pilotkinjom i spisateljicom, bili su najpoznatiji par u Americi. Početkom tridesetih sagradili su kuću Highfields na osamljenom imanju u New Jerseyju, kamo su se povlačili od novinara i znatiželjnika. Ondje je 1. ožujka 1932. bio i njihov sin Charles, rođen u lipnju 1930.

Prazna kolijevka

Oko devet navečer dadilja Betty Gow otkrila je da dječaka nema u kolijevci na katu. Lindbergh je u sobi na prozorskoj dasci pronašao omotnicu s porukom pisanom nespretnim engleskim, punim pravopisnih pogrešaka, kojom se tražilo 50.000 dolara. Poruka je bila označena neobičnim znakom: dva isprepletena plava kruga oko crvenog, s probušenim rupama. Ispod prozora pronađeni su tragovi u zemlji, dijelovi drvenih ljestava na rasklapanje i dječja dekica.

Na prozoru, ljestvama i poruci nisu pronađeni upotrebljivi otisci prstiju. Vijest se proširila za nekoliko sati, a na imanje su nagrnule stotine ljudi i uništile tragove stopala. Savezna policija, tada još Ured za istrage, uključila se odmah, iako otmica u to vrijeme nije bila savezni zločin.

Groblje i otkupnina

U istragu su se upleli mnogi. Lindbergh je preko posrednika pokušavao doći do ljudi iz podzemlja, a jedan prevarant izvukao je 100.000 dolara od bogate žene uvjeravajući je da zna gdje je dijete. Umirovljeni učitelj iz Bronxa John Condon objavio je u novinama ponudu da posreduje, a otmičari su ga prihvatili. Potpisivao se kao "Jafsie".

Na groblju Woodlawn u Bronxu Condon se noću sastao s muškarcem koji se predstavio kao John i govorio sa stranim naglaskom. Ubrzo je poštom stigla dječja pidžama kao dokaz. Novac za otkupninu pripremljen je tako da se može pratiti: zapisani su serijski brojevi svih novčanica, a dio je isplaćen u zlatnim certifikatima, koji su se uskoro trebali povući iz optjecaja pa bi upadali u oči. Condon je 2. travnja 1932. na groblju St. Raymond predao 50.000 dolara i dobio poruku prema kojoj je dijete na brodu imenom Nellie kod otoka Martha's Vineyard u Massachusettsu. Potraga nije pronašla ni brod ni dijete.

Dana 12. svibnja 1932. vozač kamiona zaustavio se uz cestu nekoliko kilometara od Highfieldsa i u šumarku pronašao tijelo djeteta. Dadilja je dječaka prepoznala po odjeći koju je sama sašila. Prema nalazu mrtvozornika, dijete je umrlo od udarca u glavu otprilike dva mjeseca ranije.

Zločin je potresao zemlju. Kongres je iste godine donio zakon kojim je prijevoz otete osobe preko granica saveznih država postao savezni zločin, poznat kao "mali Lindberghov zakon".

Trag novčanica

Istraga je dugo stajala. Policija je trgovinama podijelila 250.000 letaka sa serijskim brojevima, a novčanice iz otkupnine pojavljivale su se po New Yorku, osobito uz liniju podzemne željeznice prema Bronxu. U rujnu 1934. benzinska postaja na Manhattanu primila je zlatni certifikat, a poslovođa je na njega zapisao registarsku oznaku automobila jer mu je kupac bio sumnjiv. Automobil je pripadao Brunu Richardu Hauptmannu, stolaru iz Bronxa koji je u Njemačkoj bio osuđivan.

U Hauptmannovoj garaži pronađeno je više od 14.000 dolara iz otkupnine. On je tvrdio da mu je novac ostavio prijatelj i poslovni partner Isidor Fisch, koji je u međuvremenu umro u Njemačkoj. U kući su pronađeni Condonova adresa i telefonski broj napisani na unutarnjoj strani ormara te bilježnica s crtežom nalik ljestvama.

Suđenje stoljeća

Suđenje u Flemingtonu počelo je 2. siječnja 1935. Tužitelji su iznijeli novac, vještačenja rukopisa prema kojima je Hauptmann napisao poruke o otkupnini, Condonovo prepoznavanje i svjedočenje drvnog stručnjaka Arthura Koehlera. Koehler je pokazao da se jedna letva ljestava po vrsti drva, godovima, tragovima blanjanja i rupama od čavala podudara s daskom s Hauptmannova tavana. Obrana je odgovarala da su dokazi posredni i da Hauptmannovi otisci nisu pronađeni ni na ljestvama ni u dječjoj sobi.

Porota ga je 13. veljače 1935. proglasila krivim, a sud osudio na smrt. Odbio je ponudu da mu se kazna preinači u doživotni zatvor u zamjenu za priznanje, kao i ponudu novina za ispovijest. Pogubljen je 3. travnja 1936. Njegova supruga Anna do smrti 1994. borila se da mu se očisti ime.

Spor koji traje

Neki autori, među njima britanski novinar Ludovic Kennedy u knjizi iz 1985., tvrde da je Hauptmann bio nevin ili barem da nije bio sam: ističu loše vođenu istragu, Lindberghovo miješanje, slabosti svjedoka, sumnje u podrijetlo ljestava i to što je Hauptmann pod policijskim ispitivanjem bio i tučen. Drugi, poput bivšeg agenta FBI-ja i profesora Jima Fishera, smatraju da su dokazi bili jaki i da je Hauptmann kriv. Između tih krajnosti mnogi drže da je Hauptmann bio upleten, ali da su mu možda pomagali drugi.

Kronologija

  1. 22. lipnja 1930.: Rođen je Charles Augustus Lindbergh mlađi.
  2. 1. ožujka 1932.: Dijete je oteto iz kuće Highfields.
  3. 2. travnja 1932.: John Condon predaje otkupninu na groblju St. Raymond.
  4. 12. svibnja 1932.: Tijelo djeteta pronađeno je nedaleko od kuće.
  5. 1932.: Kongres donosi savezni zakon o otmicama.
  6. 18. rujna 1934.: Novčanica iz otkupnine dovodi policiju do Hauptmanna.
  7. 2. siječnja 1935.: Počinje suđenje u Flemingtonu.
  8. 13. veljače 1935.: Hauptmann je proglašen krivim i osuđen na smrt.
  9. 3. travnja 1936.: Hauptmann je pogubljen.

Ključne osobe

  • Charles Lindbergh: Pilot koji je 1927. sam preletio Atlantik, otac otetog djeteta.
  • Anne Morrow Lindbergh: Pilotkinja i spisateljica, majka otetog djeteta.
  • Bruno Richard Hauptmann: Stolar osuđen i pogubljen za otmicu i ubojstvo, do kraja tvrdio da je nevin.
  • John Condon: Umirovljeni učitelj koji je kao "Jafsie" predao otkupninu.
  • Arthur Koehler: Stručnjak za drvo koji je povezao ljestve s Hauptmannovim tavanom.
  • Isidor Fisch: Hauptmannov poslovni partner kojemu je Hauptmann pripisivao novac.
  • Ludovic Kennedy: Britanski novinar koji je tvrdio da je Hauptmann nevin.
  • Jim Fisher: Bivši agent FBI-ja koji brani zaključak o Hauptmannovoj krivnji.

Što se zna

  1. Dijete je oteto iz kuće Highfields 1. ožujka 1932., a pronađeno mrtvo 12. svibnja 1932.
  2. Obitelj je platila 50.000 dolara otkupnine, a serijski brojevi novčanica bili su zapisani.
  3. U Hauptmannovoj garaži pronađeno je više od 14.000 dolara iz otkupnine.
  4. Arthur Koehler svjedočio je da se drvo dijela ljestava podudara s daskom s Hauptmannova tavana.
  5. Hauptmann je osuđen 13. veljače 1935. i pogubljen 3. travnja 1936.

Otvorena pitanja

  • Je li Hauptmann djelovao sam ili s pomagačima?
  • Kako su otmičari znali da će obitelj te noći biti u Highfieldsu?
  • Jesu li svi dokazi na suđenju bili pouzdani?

Teorije

  • Otmicu i ubojstvo počinio je Hauptmann sam, kako je utvrdio sud
  • Hauptmann je bio upleten, ali je imao pomagače
  • Hauptmann je bio nevin, a pravi otmičar nikad nije pronađen

Povezane priče

Za daljnje istraživanje

  • Fisher, J. (1987). The Lindbergh Case. Rutgers University Press.
  • Kennedy, L. (1985). The Airman and the Carpenter. Viking.

Izvori