Londonski čekić
Bračni par u šetnji uz potok u Teksasu podigao je kamen iz kojeg je virio komad drveta. Kad je kamen razbijen, u njemu je bio željezni čekić, a stijene u okolici stare su više od stotinu milijuna godina.
Ukratko
- Kraj gradića Londona u Teksasu 1936. pronađen je kamen s komadom drveta, u kojem je kasnije otkrivena glava željeznog čekića.
- Kreacionist Carl Baugh kupio je predmet oko 1983. i predstavlja ga kao dokaz da su ljudi živjeli prije potopa, u vrijeme kad su nastajale okolne stijene.
- Geolozi tvrde da je kamen oko čekića konkrecija koja se iz otopljenih minerala može stvoriti u nekoliko desetljeća ili stoljeća.
- Čekić oblikom odgovara američkim rudarskim čekićima iz 19. stoljeća, a podaci o datiranju drške nisu objavljeni u obliku znanstvenog izvješća.
London je mali gradić u okrugu Kimble u središnjem Teksasu. U lipnju 1936., prema većini izvora (neki navode 1934.), Max i Emma Hahn šetali su uz potok Red Creek kad su na stjenovitoj izbočini uz slap ugledali neobičan kamen. Iz njega je virio komad drveta. Ponijeli su ga kući.
Kamen je godinama stajao u obitelji. Tek oko 1946. ili 1947. jedan od sinova razbio ga je i u njemu otkrio ostatak alata: željeznu glavu čekića dugu petnaestak centimetara, s komadom drvene drške. Glava je bila čvrsto obavijena kamenom, kao da je čekić netko zalio u stijenu.
Čekić iz doba prije potopa
Stijene u dolini potoka geolozi ubrajaju u donju kredu, staru više od stotinu milijuna godina. Iz toga je proizašlo pitanje koje je čekić učinilo poznatim: kako ljudski alat može biti u kamenu iz vremena dinosaura?
Odgovor koji su ponudili kreacionisti glasio je da kamen i čekić potječu iz vremena prije biblijskog potopa, a da su geološke dobi stijena pogrešne. Oko 1983. predmet je kupio Carl Baugh, propovjednik i osnivač Muzeja dokaza o stvaranju u Teksasu, i počeo ga predstavljati kao "londonski artefakt". Baugh je čekić opisao kao monumentalno otkriće iz vremena prije potopa i na njemu gradio tumačenja o drukčijoj atmosferi drevne Zemlje.
Zagovornici navode i sastav metala. Prema analizi koju spominju, glava se sastoji od 96,6 posto željeza, 2,6 posto klora i 0,74 posto sumpora, a takav sastav, prema njihovoj tvrdnji, teško je postići današnjim postupcima. Rendgenska snimka iz 1992. nije pokazala mjehuriće ni nečistoće u glavi, što zagovornici tumače kao znak napredne metalurgije.
Pogled geologa
Kritičari, među kojima se najviše istaknuo američki istraživač Glen Kuban, upozoravaju na nekoliko činjenica. Prvo, kamen s čekićem nije izvađen iz stijene. I kreacionistički izvori navode da je ležao slobodno na izbočini i nije bio dio okolnih slojeva. Nema fotografija ni zapisa koji bi pokazali gdje je kamen nastao.
Drugo, kamen oko čekića je konkrecija, nakupina vapnenca koja nastaje kad se minerali otopljeni iz starijih stijena ponovno talože oko nekog predmeta. Takve nakupine mogu se stvoriti u nekoliko desetljeća i pronađene su i oko predmeta iz Drugoga svjetskog rata. Stoga i ako je vapnenac iz kojeg je nakupina nastala star, sama nakupina i čekić u njoj mogu biti vrlo mladi.
Treće, oblik glave odgovara američkim rudarskim čekićima kakvi su se izrađivali u 19. stoljeću. Drvo drške većim je dijelom neokamenjeno i izgleda kao obično tvrdo drvo, što bi bilo neočekivano za predmet star stotinu milijuna godina.
Datiranje koje nije završilo spor
Kritičari su godinama tražili da se drvo drške datira radiougljikovom metodom. Prema Kubanovu pregledu, Baugh je dugo odbijao ili postavljao uvjete. Krajem 1990-ih Baughov suradnik David Lines objavio je na internetu da su testovi dali vrlo različite dobi, od sadašnjosti do oko 700 godina, a rezultat je protumačio kao znak onečišćenja uzorka. Formalno izvješće o tom datiranju nije objavljeno.
U kamenu oko čekića vidi se i školjka. Kuban je pri pregledu stekao dojam da pripada današnjoj, a ne fosilnoj vrsti, ali ni ona nije stručno određena. Kritičari ističu da bi takva analiza mogla pokazati je li kamen mlad, dok zagovornici navode da su školjke u kamenu slične onima u okolnim stijenama.
Čekić se i danas čuva u Muzeju dokaza o stvaranju u mjestu Glen Rose, a pojavljuje se u knjigama i na internetskim stranicama o predmetima izvan svog vremena.
Kronologija
- Lipanj 1936.: Max i Emma Hahn pronalaze kamen uz potok Red Creek kraj Londona u Teksasu.
- 1946. ili 1947.: Kamen je razbijen i u njemu se otkriva glava čekića.
- Oko 1983.: Carl Baugh kupuje čekić i predstavlja ga kao "londonski artefakt".
- 1985.: John Cole objavljuje prvi kratak kritički osvrt na tvrdnje o čekiću.
- 1992.: Rendgenska snimka glave čekića.
- 1997.: Glen Kuban objavljuje opširnu analizu tvrdnji o čekiću.
- Kraj 1990-ih: David Lines objavljuje da je drška datirana na raspon od sadašnjosti do oko 700 godina.
Ključne osobe
- Max Hahn: Jedan od nalaznika kamena s čekićem.
- Emma Zadie Hahn: Njegova supruga, suputnica u šetnji u kojoj je kamen pronađen.
- Carl Baugh: Kreacionistički propovjednik i vlasnik čekića od oko 1983.
- Glen Kuban: Američki istraživač koji je pregledao čekić i objavio kritičku analizu.
- David Lines: Baughov suradnik koji je objavio podatke o datiranju drške.
Što se zna
- Kamen s čekićem pronađen je 1936. uz potok Red Creek kraj Londona u Teksasu, a razbijen je oko 1946. ili 1947.
- Prema iskazima i kreacionističkih izvora, kamen je ležao slobodno i nije bio dio okolnih stijena.
- Stijene na nalazištu pripadaju donjoj kredi i stare su više od stotinu milijuna godina.
- Glava čekića oblikom odgovara američkim rudarskim čekićima iz 19. stoljeća.
- Formalno znanstveno izvješće o datiranju drške nije objavljeno.
Što tvrde zagovornici
- Čekić je zarobljen u kamenu koji je dio drevnih slojeva, pa su ljudi postojali u vrijeme njihova nastanka.
- Sastav metala neuobičajen je i teško ga je postići današnjim postupcima.
- Glava je bez nečistoća, a urez napravljen u njoj desetljećima nije korodirao, što upućuje na naprednu metalurgiju.
- Rezultati datiranja drške posljedica su onečišćenja, a ne stvarne dobi.
Što kažu kritičari
- Kamen nije izvađen iz stijene, pa se ne može povezati ni s jednim geološkim slojem.
- Vapnenačke nakupine oko predmeta mogu nastati u nekoliko desetljeća.
- Oblik čekića odgovara rudarskim čekićima iz 19. stoljeća.
- Neokamenjeno drvo drške i datiranje od nekoliko stoljeća u skladu su s mladim predmetom.
Otvorena pitanja
- Tko je i kada izgubio čekić uz potok Red Creek?
- Bi li neovisno i objavljeno datiranje drške te analiza školjki u kamenu zaključili spor?
Teorije
- Čekić je izgubljen u 19. stoljeću, a vapnenac se oko njega skupio poslije
- Čekić je vjerojatno noviji, ali bez neovisnih analiza kamena i drške pitanje ostaje otvoreno
- Čekić je drevan i potvrđuje da su ljudi živjeli kad su nastajale okolne stijene