Kugle iz Klerksdorpa

Klerksdorp je rudarski grad u sjeverozapadnom dijelu Južne Afrike. Kugle koje su ponijele njegovo ime ipak ne potječu iz zlatnih rudnika, nego iz rudnika kraj gradića Ottosdala, zapadno od Klerksdorpa, gdje tvrtka Wonderstone vadi pirofilit. Taj kamen mjesni ljudi zovu wonderstone, "čudesni kamen".

Kuglice iz čudesnog kamena

Naslage pirofilita nastale su od gline ili vulkanskog pepela koji se taložio prije oko tri milijarde godina, a zatim se pod pritiskom i toplinom pretvorio u novu stijenu. U njima su rudari nailazili na tvrde kuglice, od jedva pola centimetra do desetak centimetara. Neke su bile okrugle, druge spljoštene poput diska, a mnoge su bile srasle po dvije ili više. Na dijelu njih bio je jedan ili nekoliko usporednih žlijebova, kao pojas oko "ekvatora". Rudari i skupljači kamenja odnosili su ih kao zanimljivost, a dio je završio u muzeju u Klerksdorpu.

Kako su postale "metalne kugle"

Kugle su postale poznate 1979., kad je američki tabloid National Enquirer objavio članak novinara po imenu Barritt, prošireni 1982. u južnoafričkom časopisu Scope. Članci su se pozivali na neimenovanog službenika rudnika i na Roelfa Marxa, kustosa muzeja u Klerksdorpu. Prema tim člancima, kugle su bile od metala, tvrđe od čelika, a jedna se u vitrini, zaštićenoj od podrhtavanja, sama polako okretala oko svoje osi.

Priču su preuzele knjige o tajanstvenim predmetima. Michael Cremo i Richard L. Thompson 1993. u knjizi Forbidden Archeology (Zabranjena arheologija) naveli su ih kao mogući dokaz da su razumna bića postojala prije gotovo tri milijarde godina. Prema pismu Johna Hunda, koje se također citiralo, mjerenja u kalifornijskom Svemirskom institutu pokazala su da je jedna kugla uravnotežena tako precizno da to premašuje granice njihovih instrumenata. Godine 1996. američka televizija NBC prikazala ih je u emisiji o tajanstvenom podrijetlu čovjeka kao "metalne kugle".

Pod mikroskopom

Američki geolog Paul V. Heinrich nabavio je nekoliko primjeraka i dao ih analizirati rendgenskom difrakcijom i pod mikroskopom. Pokazalo se da su sastavljene od hematita, getita, volastonita i pirita, minerala koji se redovito nalaze u konkrecijama. Konkrecije su tvrde nakupine koje nastaju kad se minerali iz vode koja prolazi kroz sediment talože oko neke jezgre i postupno rastu. Primjerci izvađeni iz svježe, netrošene stijene sastojali su se od pirita, a oni bliže površini s vremenom su se pretvorili u hematit i getit.

Nijedan pregledani primjerak nije bio tvrđi od 5 na Mohsovoj ljestvici, što je mekše od običnog stakla, dok kaljeni čelik ima tvrdoću 7 do 8. Kugle nisu bile ni savršeno okrugle: među njima su elipsoidi, diskovi i srasle nakupine, kako je uobičajeno za konkrecije.

Provjerene su i izjave na koje su se pozivali članci. Roelf Marx poslije je izjavio da su ga novine pogrešno citirale i da se kugle u vitrini nisu okretale same od sebe, nego zbog podrhtavanja tla pri miniranju u obližnjim zlatnim rudnicima. Marx je priznao i da nema geološko obrazovanje. Zaposlenik kalifornijskog instituta, na čija su se mjerenja pozivali, porekao je da je ravnoteža ikad mjerena na opisan način.

Žlijeb oko sredine

Najneobičnije obilježje, žlijeb oko sredine, geolozi objašnjavaju slojevitošću stijene. Sediment iz kojeg je nastao pirofilit taložio se u tankim slojevima, a neki su slojevi bili sitnozrnatiji i slabije propusni za vodu. Konkrecija koja je rasla kroz takav sloj rasla je u njemu sporije, pa je na tom mjestu ostalo udubljenje. Takvo objašnjenje iznio je južnoafrički mineralog Bruce Cairncross, a Heinrich ga prihvaća. Usporedive kuglice s istim obilježjima poznate su i u pješčenjacima Utaha, gdje ih zovu Moqui marbles.